Vila ne miruje!
Dobri duh starog Šibenika, polivalentni umjetnik koji je pozlatio sve što je dotakao, počevši od svog ateljea u memljivom podrumu stare Šarine kuće, pretvorivši ga u začetak šibenskog Montmartrea, sada je krenuo i dalje. U prvo susjedstvo, do izloga Ivane Mirić, i njezinog Morgen Arta, obrta za uokvirivanje slika. Da ga cijelog uokviri!
Ne, ne šalimo se. Ivana mu je dala odriješene ruke, a Vila se u ovo vrijeme korone, uhvatio njezinog izloga i ulaznih vrata, koji su bili skoro propali od vremena i vlage, izbrusio ih, štukao, podstavio, pa iskipario, dodao im srednjovjekovne rozete i vinjete, na koncu i piturao. I sad su oni već, iako još nezavršeni, jedno sasvim novo, zanatsko umjetničko djelo, pravi mali “street art” pred kojim se, iako još nedovršenim, već sad zastaje. I uživa!
Nemir i strast
- Pa, pogledaj samo oko nas ova prekrasna drvena vrata u staroj gradskoj jezgri. Svaka su sama za sebe skulptura! O izlozima da i ne govorim. To su lica ulica! A mi to puštamo da propada, truli. Ili stavljamo umjesto njih nekakvu plastiku! Da PVC, Bože sačuvaj! A zamisli da su sva ovako obnovljena, da se meni i drugim umjetnicima dadu odriješene ruke, i pokriju najnužniji troškovi. Pa to bi poezija bila! - veli Vila.
I pokazuje kako je uredio svoja vrata, na koja je, zbog svjetla stavio, stakla. I zamisli da su svaka ovako uređena! - priča nam dok za Đinu Grbin uređuje reklamu. Koja je “samnting kopmlitli difrent”.
- E, to je skroz moderna stvar! Ona se samo prisloni na zid! Unese i iznese!
Zvonimira – kojem bi bolje pristajalo ime Nemir, jer kad počne ne zna stat – ni korona nije mnogla izolirat od umjetnosti. Radio je u svom ateljeu grafike, u Azimutu je održavao izložbe, izložio dvadesetak crteža, serijal nazvan “Svo zlo s tim” koje su gledatelji mogli gledat preko “fejsa”, uz pomoć ekipe s Photo Studia 82. A već s prvim danima zatvaranja u kuće Šibenik je i svoje sugrađane ohrabrio s gotovo četiri metra visokim kipom Svetog Mihovila, kojem je pod noge umjesto zmaja metnuo – virus, zloglasni Covid 19. Neš, sotono! I vrijedilo je – pobijedio je taj, od drvenih kantinela i Viline umjetničke imaginacije, sklepani nebeski ratnik i pandemiju, sačuvao po tko zna koji put u povijesti Krešimirov grad i njegove žitelje većeg zla. A Vila sad, kad smo se otvorili, i kad se nadamo turistima - ima novu ideju.
- Obojio bih tog našeg zaštitnika u srebrnu boju i premjestio bih ga na novo mjesto, na križanje dviju njvažnijih ulica, žila kucavica u staroj gradskoj jezgri, Kalelarge i Masne (Zagrebačke) ulice.
Budžet od tisuću kuna
Naravno, umjesto korone, pod noge bih mu ponovno vratio paklenog zmaja. To je moja donacija sugrađanima i gradu, od kojeg samo tražim pomoć kod plaćanja najnužniji troškova za postament, šperploču i stolarske radove, koji će svi stati u budžet od tisuću kuna. I naravno, trebam dozvolu da je postavim, privremeno, na to mjesto.
Mislim da bi odlično izgledala, srebrna, sličila bi kao da je od metala, a crvena boja zgrade iza nje uklopila bi se kao paspartu u tu sliku. Postala bi preko noći nova gradska znamenitost! – uvijek je pun novih ideja neumorni Vila. Koji paralelno s tim radi u glini i model za skulpturu, reljef grada Šibenika što će se postaviti na Poljani... •