Derutno i depresivno - takav dojam nezaobilazno pobuđuje ulazak u zgradu s visokim drvenim, gotovo raspadajućim, vratima u Ulici Petra Grubišića 3 u Šibeniku, a dok se penjete uz stubište do prizemlja na kojem je smješten Centar za socijalnu skrb, turoban osjećaj još više pojačavaju prozori s razbijenim staklima i "ugrađenim" propuhom, nekoliko rasklimanih, odbačenih stolica te dvije naknadno izgrađene drvene "kapunjere" od kojih jedna, sva išarana, zjapi prazna, a u drugoj stoluje zaštitar.
U takvom ambijentu još je teže doći i tražiti pomoć, a upravo zbog nje tu dolaze mnogi građani koji su zbog raznih životnih, novčanih, stambenih, osobnih, obiteljskih i društvenih kriza i problema dospjeli u situaciju iz koje sami ne mogu dalje.
No, ta izvanjska slika neodgovarajućeg smještaja i prostora tek je početak muka šibenskog Centra za socijalnu skrb, njegovih korisnika i zaposlenika: socijalnih radnika, psihologa, pravnika i ostalih radnika. Naime, Centar bi trenutačno mogao staviti ključ u bravu kada bi se provodili i kontrolirali svi zakonom i pravilnicima propisani prostorni uvjeti rada, opremljenosti i stručna ekipiranost. Štoviše, ta bi ustanova pala već na prvoj točki, a to je dostupnost osobama s invaliditetom. Ona je praktički neizvediva, čak i ako bi se riješio problem sa stubištem na ulazu, u invalidskim kolicima nemoguće je kretati se po uskim hodnicima centra niti je moguće proći kroz uska vrata u skučene kancelarije.
Uz to, šibenski Centar jedini u Hrvatskoj djeluje na čak četiri lokacije. Sve to usložnjava njegovo poslovanje i komplicira život korisnicima koji nerijetko moraju ići s jednog do drugog kraja grada kako bi obavili ono zbog čega su došli u Centar.
- Mi smo jedini u državi razmješteni na toliko lokacija. Imate neke centre koji još djeluju na dvije, rijetki na tri lokacije. Sjedište našeg Centra je u Petra Grubišića 3 i tu radi gotovo polovina zaposlenih. Ali ni tu, iako u istoj zgradi, nismo na jednom mjestu. Pisarnica, čekaonica, prijemni ured te Odjel za odrasle, odnosno za novčane naknade su u prizemlju, a ravnateljstvo i računovodstvo na drugom katu. U Prvićkoj 2, iza hotela "Jadran", nalazi se naša podružnica Obiteljski centar, Odjel za zaštitu djece i mladih je u zgradi Ante Šare na Mimincu, dok je Odjel za djecu, brak i obitelj, koji je godinama djelovao u barakama u Ulici Matije Gupca, od prije pola godine preseljen u bivšu upravnu zgradu TEF-a u Crnici - kaže ravnateljica Davorka Grbac-Plavčić.
U svim tim prostorima, šibenski Centar je, naravno, podstanar, a za to podstanarstvo različitim vlasnicima od Grada Šibenika, države, TEF-a do privatnika, plaća ukupni mjesečni najam od oko 10.000 kuna. Rad na četiri lokacije znači i veće troškove grijanja, smeća, komunalija… Sve bi se to smanjilo da nisu tako raštrkani, naglašava Grbac-Plavčić. Ovako, umjesto da taj novac koriste za još više stručnih osposobljavanja, moraju plaćati dodatni danak svojoj muci. Jer, prostor je, reći će Grbac-Plavčić naša otvorena rana. Teško ga premošćuje i svemoguća informatizacija, premda je ona u sustav socijalne skrbi, kako objašnjava ravnateljica šibenskog Centra, ušla tek prije nekoliko godina!
- U poslovnu, službenu aplikaciju koju je dalo izraditi Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, uključeni smo od lipnja 2015. godine. Prije toga ništa nije bilo umreženo na takvoj razini. Ali, mi radimo s delikatnim pitanjima. Riječ je o životima ljudi i nekada za donošenje odluke odlučuju nijanse. Ne može sve riješiti aplikacija. Stručnjaci trebaju međusobno razgovarati i sastajati se. A mi, osim sada u Crnici, ni na jednoj lokaciji nemamo prostor gdje bi se naši stručni radnici mogli okupiti!
A situacija je sve do prije nekoliko godina bila još i gora. Zbog dislociranosti, ni stručni timovi koje, kako je zakonom propisano, čine socijalni radnik, psiholog i pravnik, nisu mogli funkcionirati, jer su radili na različitim lokacijama. Grbac-Plavčić je to uspjela konačno dovesti u red, a pošlo joj je za rukom i da u sjedištu Centra u Ulici Petra Grubišića konačno ostvari sve donedavno nedostižni standard: da svaki stručni radnik, ako već mora imati duplo pa i više predmeta negoli je propisano, ima svoj ured kako bi s korisnicima, a da ih nitko drugi ne sluša, na miru mogu razgovarati.
- Važno je ljudima osigurati dostojanstvo, jer oni govore o svojim intimnim problemima - reći će Grbac-Plavčić čije ravnateljavanje očito ne može bez građevinskih poslova i zahvata. Jedan je upravo u tijeku u sjedištu Centra gdje će svoju posebnu kancelariju dobiti i posljednji stručni radnik. Koliko je primjeren i ugodan prostor važan, pa makar imao pet-šest četvornih metara kao u sjedištu, zorno oslikava situacija oko Odjela za zaštitu djece i mladih. Od prije tri godine preseljen je na Miminac u stan koji je obnovio vlasnik zgrade i u kojem je šibenski Centar samo postavio klimatizacijske uređaje te doveo telefon i internet.
- To je prostor za koji imamo najviše pozitivnih reakcija roditelja koji tu dolaze. Prije su oni dolazili s djecom tu u sjedište i mislili su da ih to obilježava. Osjećali su se neugodno, jer su tu čekajući, prostor dijelili i susretali se s korisnicima novčane pomoći, a s nekima od njih znalo je biti incidentnih situacija. Sada kada su na Mimincu, rado dolaze i svi kažu kako im je tamo lijepo.
Unatoč problemima s prostorom i uvjetima u kojima šibenski Centar radi, Grbac-Plavčić je optimistična i vjeruje kako bi tim mukama skoro ipak mogao biti kraj, a rješenje je, kaže, preseljenje svih odjela na jedno mjesto - u Crnicu u nekadašnju upravnu zgradu TEF-a.
Selidba je na neki način već počela u lipnju prošle godine kada se, istina, navrat-nanos u samo tjedan dana iz baraka kod nekadašnjeg kazališta lutaka u Ulici Matije Gupca tamo morao preseliti Odjel za djecu, brak i obitelj. Grad Šibenik, naime, želio je srušiti te barake te na toj lokaciji izgraditi parkiralište, a premda su u Centru znali za taj plan, nisu znali kada će radovi početi niti su imali rezerviran zamjenski prostor. Lokacija u Crnici kao buduća adresa kompletnog šibenskog Centra, prvi je put spomenuta prije nešto više od godinu dana kada se resorna ministrica Nada Murganić u Šibeniku sastala s gradonačelnikom Željkom Burićem. Godinama prije Grbac-Plavčić je barem jednom godišnje tražila sastanke i dolazila u gradsku upravu, razgovarala i pisala mjerodavnim u Županiji i državi ne bi li našla primjereni prostor za Centar. Raspitivala se i za zgradu stare pošte u središtu grada i svuda dobivala isti, negativni odgovor i odbijenice. Zato se, priznaje, TEF-ove zgrade u Crnici, koja je bila jedini ikad ponuđeni prostor, uhvatila kao utopljenik slamke.
- Postoji načelan dogovor Grada Šibenika i resornog ministarstva za preseljenje u Crnicu. Očekujem i imam potvrdu Ministarstva da se to riješi. Troškove opreme i uređenja, a zgradu treba obnoviti kompletno, snosilo bi Ministarstvo. Novac je moguće dobiti preko europskih fondova, jer se tako trenutačno uređuju i neki centri iz našeg susjedstva poput onog u Biogradu na Moru. Prije izrade projektne dokumentacije i javljanja na natječaj, što vjerujem, ne bi bio nikakav problem, treba najprije riješiti vlasništvo nad tom zgradom što je u ingerenciji Grada i države - optimistična je Grbac-Plavčić.
Tjedan dana bez struje i grijanja
Iako se nalaze gotovo na kraju grada, a ni zgrada u kojoj su smješteni, s drvenim rasušenim griljama koje ispadaju iz okvira i padaju na ulicu za jačeg vjetra, u Odjelu za djecu, brak i obitelj, koji je smješten u bivšoj upravnoj zgradi TEF-a, zadovoljni su kako su taj prostor uspjeli učiniti ugodnim i funkcionalnim. U prizemlju dokatnice na površini od nekih 180 četvornih metara u sedam ureda rade socijalni radnici, psiholozi i pravnici.Tu je i nezaobilazna soba za susrete djece i roditelja koji to moraju obavljati uz stručni nadzor. Sve u svemu neloše, ali daleko od idealnog.
- Prednost ovog prostora je da je svijetao, jer su prozori veliki i to što svatko ima svoju kancelariju da možemo primati stranke. Nedostaci su izoliranost i dislociranost. Problem su i stare instalacije, pa smo oko Božića tjedan dana bili bez struje i grijanja. Također, problem je i loša povezanost s gradom, što našim korisnicima predstavlja problem - kazala nam je socijalna radnica Andreja Baus. Ona i njezine kolegice, psihologinja Željka Vlaić i Lucija Ivanda, također drže kako bi bilo dobro da se šibenski Centar konačno okupi na jednom primjereno uređenom i opremljenom mjestu.
Korisnici na mukama
Probleme dislociranosti Centra dobro osjeća i socijalna radnica Goranka Tanfara iz Odjela novčanih naknada koji se nalazi u sjedištu Centra.
- Problem je kada stranke moraju ići od jedne do druge lokacije. Ako, recimo, ljudi dolaze iz Rogoznice, za to im treba i vremena i novca. A oni koji nama dolaze upravo imaju problem s novcem. Problem im je doći do Šibenika, a kamoli da sada moraju hvatati neki drugi autobus za dalje, da moraju mijenjati javna sredstva prijevoza koji u Šibeniku nije baš bajan. Bilo bi divno kada bi za smještaj Centra bilo mjesta u središtu grada, jer mi radimo s ljudima koji su stari, nemoćni i nemaju novca, ali za to treba imati sluha i mogućnosti - misli Tanfara.
Njezin kolega Ante Puče iz Odjela za odrasle osobe pak ističe kako unatoč tijesnom i skučenom prostoru ipak je najvažnije ljudima pristupiti s razumijevanjem i uvažavanjem te im nastojati pružiti svu moguću pomoć. S takvim pristupom i problemi uvjeta u kojima se radi, barem na trenutak, padaju u drugi plan.