Franka Sunjka bila je superodlikašica od prvog razreda osnovne do kraja svoga srednjoškolskog obrazovanja u šibenskoj Gimnaziji Antuna Vrančića, gdje je pohađala prirodoslovno-matematički smjer. Petice iz svih predmeta u svim razredima vodile su je i na razna natjecanja, ali su njezino znanje i uspjeh u učenju sada prvi put honorirani. Ovih dana, naime, Franka je dobila Nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja "tešku" 2500 kuna. Iako dvostruko više sama zaradi konobareći, nagrada je nagrada i veseli, čak i kada je tako skromna.
Franka ju je dobila zajedno s još 20 gimnazijalaca iz cijele Hrvatske koji su, među tridesetak tisuća učenika, na državnoj maturi sve obvezne predmete, hrvatski, matematiku i strani jezik, tj. engleski u Frankinu slučaju, položili s čistom peticom, riješivši u prosjeku više od 92 posto svih testova. Na višoj razini, naravno, a statistika dalje navodi kako je takvim rezultatom Franka ušla među jedan posto najboljih maturanata u cijeloj Hrvatskoj.
Dobar je to i lijep osjećaj, vrlo smireno i s popriličnom dozom samozatajnosti govori Franka. I nije taj dojam ishitren, jer tim se uspjehom nikome, osim obitelji, nije pohvalila. No, pročulo se, pa joj prijatelji i poznanici sada čestitaju, ali i pitaju: "Pa šta nisi rekla?"
– Očekivala sam dobar uspjeh, ali ipak ne ovako dobar, jer sam paralelno s maturom počela raditi kao konobarica u jednom kafiću u Brodarici, gdje preko ljeta radim već treću sezonu. Znalo je biti naporno, ali željela sam raditi jer želim pomoći svojoj obitelji. U ovoj korona-krizi svaka kuna dobro dođe, a i dobar je osjećaj imati svoj novac, da ne moraš stalno pitati roditelje 20 kuna za kavu. Dobro je i zato što se ovako pomalo učiš samostalnom životu, a naučila sam i cijeniti što to znači kada zarađuješ svoj novac. Osim toga, ekipa na poslu je odlična i dobra je atmosfera, tako da se sve stigne. I odmor, i kupanje, i izlasci!
Na pitanje kako će potrošiti novac od nagrade, kaže kako još nije odlučila. Ali, neće ga trošiti tek tako, za gušte i zabavu, možda putovanje, već će uložiti u svoje znanje. Veliki je knjiški moljac, kaže, i kupit će vjerojatno neke knjige. Past će i proslava, ali samo u krugu najbližih prijatelja i obitelji!
Četvrta u državi
No, popis Frankinih uspjeha ne završava na peticama iz obveznih predmeta na državnoj maturi. Bila je odlična i na ispitu iz kemije, koja je bila njezin izborni predmet. Čak četvrta u državi među više od gotovo 1500 maturanata koji su pisali test iz tog predmeta, a sve te petice osigurale su joj da kao od šale upiše željeni studij – kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je bila prva na rang-listi.
– Nekako je još od osnovne škole išlo u tom smjeru. Kao dijete voljela sam uvijek nešto miješati, igrati se s mikroskopom, onim igračkama. I u kafiću, eto, uvijek nešto miješam... – smije se Franka, a ta djetinja znatiželja u osnovnoj školi usmjeravala se prema kemiji i biologiji zahvaljujući i tadašnjoj nastavnici Sandri Lacić. Nastavilo se poslije i u gimnaziji.
– Zahvalna sam našim profesorima kako su nas pripremali za maturu. Tražili su puno, ali su puno i davali, poput profesorice iz matematike Ivane Relje. Stroga je, ali je izvrsna profesorica!
I nije Franka zahvalna samo profesorima. Hvali i svoje roditelje: mamu Tonku, tatu Jerka i brata Nikolu, dosta starijeg od nje, koji živi i radi u Luksemburgu. Premda, brzo dodaje, svoju budućnost ona vidi u Hrvatskoj, u laboratoriju nekog instituta.
– Voljela bih raditi u Hrvatskoj, u Institutu "Ruđer Bošković". Postoji opcija da na poslijediplomski studij odem vani, ali bih se svakako voljela vratiti. Uostalom, ovdje mi je obitelj.
I koliko god bi se moglo pomisliti kako je Frankina sklonost prirodnim znanostima znak da je racionalnost u njezinu životu najvažnija, stvari ipak nisu tako crno-bijele. Ističe kako su za znanost važni i kreativnost i mašta koji čovjeka tjeraju da kroči novim, a ne poznatim, utabanim stazama na kojima se ionako nema što novo otkriti. Vrata u taj svijet odškrinule su joj knjige.
Strastvena je čitateljica kriminalističkih romana i znanstvene fantastike, a rado pročita autobiografsku prozu i pokoje memoare.
– Volim čitati svaku literaturu. Smatram da dozu kreativnosti treba imati i za inženjerstvo. Osim toga, obrazovanje i opća kultura vrlo su važni, iako sam svjesna da među nama mladima ima dosta onih koji ne stoje dobro kada je riječ o općoj kulturi.
Možda bi se općoj kulturi moglo pripisati i to što je išla u Glazbenu školu Ivana Lukačića i učila klavir. Završila je srednju glazbenu i u klasičnoj glazbi sada uživa i svira samo za svoju dušu.
– Klasičnu glazbu redovito slušam. Opušta me, a Beethovena mogu uvijek slušati – otkriva Franka, a onda kao usput kaže kako, uz sve svoje učenje, pripremanje za maturu, hobije i konobarenje, nađe vremena da uči i strane jezike. I to sama preko jedne jezične web-aplikacije. Njemački, kaže, uči već neko vrijeme, a od prije tri-četiri mjeseca počela je i s japanskim.
Za početak, dobro joj ide, pismo malo teže, ali nema odustajanja. Uostalom, nijedno znanje nije uzaludno i Franka Sunjka to dobro zna. Zato s nestrpljenjem očekuje jesen i odlazak u Zagreb. Stan je već pronašla. Čekaju je novi izazovi s kojima će se bivša šibenska maturantica i buduća zagrebačka brucošica odlučno i s veseljem uhvatiti ukoštac! Samo da joj još korona ne pomuti studentske početke, pa da, umjesto odlaska u metropolu, sjedi kod kuće i online studira.