Jedanaestogodišnja Anđela D. (puni podaci poznati redakciji) i njezina obitelj dugo će pamtiti prvi dan proljeća ove godine.
Nažalost, ne po dobru, nego po šoku koji su doživjeli kada su svoju kućnu ljubimicu, veselu i po svemu zdravu kujicu Chiju, pasmine shih-tzu, staru tri godine i 10 mjeseci, odveli na kastraciju u šibensku veterinarsku ambulantu "More", vjerujući kako je riječ o uobičajenom, nerizičnom zahvatu, ali su je kući vratili mrtvu. Chia je uginula još na anesteziji, prije negoli je operacija i počela, a njezina smrt toliko ih je pogodila da o svemu i tjedan dana kasnije govore sa suzama, grčem u grlu i velikom tugom. Muče ih brojna pitanja o tome što se zapravo dogodilo.
Ogorčeni i ljuti
Nakon svega ogorčeni su i ljuti što ih veterinar, kako kaže majka Ljiljana, nije upozorio o kakvom se zahvatu radi i koji rizici mogu pratiti samu operaciju, a zamjeraju mu i da nije pokazao dovoljno takta i sućuti za njihov šok kada su vidjeli mrtvu kujicu. Zbog svega toga, svoje su iskustvo željeli podijeliti s javnosti.
– Ne mogu prestati plakati kada se sjetim da smo sa zdravim psom tamo došli, a što su nam vratili – mrtvog psa. Kući smo našu Chiju dovezli u vrećici– govori Ljiljana i počinje plakati. Sve ove dane, kaže, osjeća veliku grižnju savjesti, jer je upravo ona inzistirala da se Chia kastrira. Na to se, kaže, odlučila, zbog neugodnih situacija koje je imala dok se Chia tjerala, a drugi psi, koje vlasnici puste bez nadzora, dolazili su oko kuće, skakali na njih dok su bili u šetnji, a jednom je Chiju napala i jedna bull terijerka. Željela je izbjeći takve situacije i zato je prevagnula odluka da Chiju kastrira.
Chia je u kuću ove obitelji sa šibenskih Meteriza došla prije tri i pol godine kao štene. Anđeli ju je na dar kupio otac Nikola da joj barem malo razvedri teške bolničke dane na zagrebačkom Rebru, nakon što joj je bilo dijagnosticiran autoimuni juvenilni artritis. Čupavo štene sa smećkastom šarom u obliku srca na dnu leđa odmah je osvojilo Anđelino srce, ali i cijelu obitelj. Kao tračak sunca i nade ušla je u njihove živote i odmah postala više od psa – novi član obitelji. Slavio se njezin rođendan, puhale svjećice, za maškare bi i ona imala svoju masku, dobivala darove i šaljive ukrase za Novu godinu, pratila obitelj svuda gdje bi išli, sjedila u Nikolinu kamionu... Stotine i stotine Chijinih fotografija ostale su u obiteljskom albumu, među njima i one gdje zajedno s Anđelom piše domaći rad i daje "pet".
Kupovali joj novu ogrlicu
– Dok smo čekali da završi operacija i da nas pozovu, Anđela i ja otišle smo u obližnji trgovački centar. Bezbrižno. Mislila sam da to nije nešto, pa ja sam četvero djece rodila na carski rez. Kupovali smo Chiji novu ogrlicu protiv buha, novu tećicu, birali koju ćemo slasticu, sritne što ćemo otići po nju. Dolazimo u ambulantu, a veterinar kaže kako nije uspio, da ne zna što se dogodilo i da je Chia uginula. Možete misliti koliki je to bio šok za Anđelu. Počela je plakati i vikati "Vratite mi moga psa, hoću svoga psa" – prepričava Anđelina majka, koja veterinaru najviše zamjera pristup i način komunikacije u ovoj za obitelj, a pogotovo za Anđelu, mučnoj i teškoj situaciji.
– Moja žena, vidite i sami, nije točno znala što znači ta operacija. Dogodilo se to što se dogodilo i nama nije u interesu nikoga optuživati, niti vjerujemo da je itko tu namjerno pogriješio. Želimo samo reći da taj postupak, pogotovo prije operacije, gdje se ljudima to ne objasni, nije u redu. Puno ljudi vjerojatno koji se nađu u takvoj situaciji kao mi, to isto ne zna. Trebali su objasniti, da ljudi budu educirani – govori Nikola. Također, smatra kako bi bilo logično, pa čak i profesionalno da im je zbog svega što se dogodilo vetrinarska ambulanta "More" ponudila i odštetu. Ne zbog novca - kaže Nikola - jer to ne bi vratilo psa u život, nego kao znak dobre volje i razumijevanja za traumu koju smo doživjeli.
– Razgovarao sam s direktorom ambulante Ivicom Ukićem. To je bilo u redu, ali da su nas upozorili i sve nam objasnili prije operacije, i mi bismo preuzeli svoj dio odgovornosti. Jer, ako se to rijetko događa, znači da je netko ipak pogriješio. I sam sam privatnik i znam kada nešto pogriješim, moram snositi odgovornost – smatra Anđelin otac.
Što je pošlo po zlu, nije jasno ni Ukiću, koji je zajedno s kolegama gotovo sat vremena sudjelovao u reanimaciji Chije. Ističe kako operacijski zahvat zapravo nije ni izveden, jer su joj vitalne funkcije počele opadati vrlo brzo nakon što je dobila anesteziju.
– Jako mi je žao što se to dogodilo i posve razumijem žalost obitelji i djevojčice. Sve što je obavljeno navedeno je u izvješću koje su i oni dobili – govori Ukić. Dodaje kako su u posljednjih deset godina rada te ambulante na anesteziji uginula samo četiri psa. U slučaju Chije poštovani su svi važeći propisani veterinarski standardi.
No, za razliku od humane medicine, gdje svaki operacijski i terapijski zahvat pod anestezijom zahtijeva dodatne pretrage pacijenata, čak i njihov pisani pristanak, a time i preuzimanje odgovornosti ako što pođe u neželjenu smjeru, takva obveza u veterini ne postoji. Dobra je praksa, a toga se, kaže Ukić, i oni pridržavaju, da se ljudima ipak objasni rizičnost zahvata.
"Sigurna anestezija ne postoji"
– Nema operacije bez rizika. To vrijedi i za kastraciju. Stopostotno sigurna anestezija ne postoji. Ona je, primjerice, rizičnija za mačke. Prema američkim istraživanjima, uginuće pasa događa se u manje od jedan posto slučajeva. Faktori rizika ovise o starosti životinje, pasmini, veličini, monitoringu pacijenta, tj. praćenju nakon operacije.... Uvijek nastojimo ljudima koji dovedu svoje ljubimce objasniti ukratko postupak, rizike i spremni smo za razgovor za sve koji žele više. Nekada ljude to previše i ne zanima i ne žele previše znati, a može se dogoditi i da mi preskočimo neke detalje misleći da su toliko banalni da bi ih ljudi trebali znati - objašnjava Ukić.
Dodaje kako se u slučaju Chije prema svemu što se dogodilo ne može govoriti o pogrešci, jer je s istom anestezijom, na istom stolu i s istom opremom isti veterinar kasnije uspješno izveo još neke operacije, a nisu prekršeni ni važeći zakonski protokoli. Dodaje kako je osobno vlasnicima Chije predložio da njezino tijelo pošalju na obdukciju. Oni su pak o tomu razmišljali, čak i zvali veterinarski institut u Zagrebu, ali im je postupak bio kompliciran, jer su tijelo morali zamrznuti, pa su od toga odustali.
Najavljene promjene u ambulanti
U ambulanti "More" zbog Chijina slučaja ipak najavljuju neke promjene. Da bi se izbjegle slične neugodnosti i traume, ubuduće će, kaže Ukić, vlasnici životinja, kao i pacijenti u bolnicama, potpisati suglasnost za operacijske zahvate pod anestezijom, a ponudit će im se i predoperacijski pregledi: vađenje krvi, EKG i ultrazvuk srca, kako bi se preciznije utvrdilo zdravstveno stanje životinje koja ide "pod nož". Budući da to u veterinarskoj praksi u Hrvatskoj nije zakonska obveza, vlasnik će to moći izabrati po svojoj volji, ali će to onda i troškove zahvata dodatno poskupjeti.