Šibenčani su svit poslovično posvađan s adresama i službenim nazivima. Doći ode nekome pa pitati di je nešto, na kućnom broju tom i tom, unaprijed je uzaludan posao. Ali zato su neki toponimi u kolektivnoj svijesti i individualnom izričaju Šibenčana živi, makar su njihovi vlasnici na Svetoj Ani – ili kakvom drugom posljednjem počivalištu – već oho-ho godina. Kao, primjerice Šarina pekarnica. U naravi je to, rekli bi pravnici, "Konzumova" trgovina, broj taj i taj, ali za Šibenčane je to još uvik Stipe Pipe Šare, makar je ovom to nacionaliziralo – pa nije vratilo ima već 70 godina, točno iza onog rata. Ili, "Đenko". Jedna od posljednjih prodavaonica živežnim namirnicama, ili kako još stari Šibenčani kažu "trgovina opskrbe" u staroj gradskoj jezgri kojoj je
"Konzum" zbog nerentabilnosti zatvorio vrata, zvala se iza rata "Granap" – skraćenica od Gradsko nabavno poduzeće, pa OTP – Opskrbno trgovačko poduzeće, pa poslije "Šibenka" OOUS i SOUR, pa je u njoj bija MŽ, pa "Grandeš", ali su je svi zvali "Đenko". Po imenu njezina prvog vlasnika, Đenka Delfina koji je u ovom prostoru otvorio butigu. I to, veli mi onaj koji mi je i izdiktirao sve ove podatke, Petar Čičin Šain, gradski kroničar, točno na dan 30. 3. 1937. godine.
Ulica bez identiteta
- Trgovina se zvala "Delikates" i tako je od početka bila i zamišljena. Kao butik dućan s probranom delikatesnom robom, tjesteninom i keksima tvornice "Cetina", sirevima iz Velikih Zdenaca, pršutima i suhomesnatom robom poduzeća A. Mitrović i sinovi iz Splita, kako se reklamirala u tadašnjim novinama – veli nam Pere koji je jedan od posljednjih šibenskih Mohikanaca s adresom stanovanja u staroj gradskoj jezgri. - "Đenko", tako, trajao je punih pet mjeseci više od 80 godina. Ne znam hoće li se nakon "Konzuma" tu opet otvoriti dućan, hoće li netko drugi naći svoj poslovni interes. Uostalom, otvorio je i "Studenac" u Kalelargi dućan, u bivšoj "Jugoplastici". No, poanta nije u tome, poanta je da ta naša ulica u staroj gradskoj jezgri bez "Đenka" gubi svoj identitet.
Sve su nam ulice iste, sve kafići, sve restorani, sve nešto turističko. I ta ulica kao takva, ljeti puna zimi prazna, ona može biti bilo di – i u Šibeniku, u Pirovcu, Primoštenu, Vodicama. Nema nikakve razlike! E, na taj način grad gubi svoj gradski identitet a postaje turističko naselje – kratko nam je i prilično jasno objasnio svoje viđenje cijele stvari Čičin Šain – di smo, šta smo i di idemo.
Svemu dođe kraj
U svakom slučaju, "Đenko" je otišao u legendu, a hoće li se iz nje vratiti, vidjet ćemo uskoro. Jednako kao što ćemo vidjeti hoće li se ponovno otvoriti "Konzum" "priko puta" – ili šta bi reka svit "izavi" - suda kojeg su brojni stariji Šibenčani zvali "Kod Jere". Isto kao što su sada praznu trgovinu u kojoj je do prije neki dan bila prodavaonica informatičke opreme "Mikro-makro", a sada se nudi usluga nekakve masaže, zvali "Kod Mare" – po imenu šefice, ili "Šibenkin" dućan u dnu nebodera Dedinje, u kojem je sada valjda Generali osiguranje, zvali "Kod Mirka", isto po imenu poslovođe Mirka Gulina. Eto na, ko bi reka da ćemo na koncu plakat i za domaćim trgovinama, koje smo još devedesetih doživljavali neuništivima – svaka šupa i garaža, trafika i trgovina. Niko ništa ne proizvodi, svi samo kupi – prodaj, šverceraj. Kad štaš vidit, eto i tome, ka i svemu, dođe kraj...
