'Šibenčani poručuju, a dušmani neka čuju – hrvatski će opet sin prolaziti kroz svoj Knin' – pjevao je za vrijeme rata Mario Ušić jednu od najpopularnijih budnica koja se često vrtila na popularnim 'Pozdravima i željama slušatelja' Radio Šibenika. Jedni od najzaslužnijih što se to i dogodilo bili su i hrabri borci 113. Šibenske, koja ovih dana – točnije, u utorak 19. lipnja - slavi 27. obljetnicu ustroja.
Obilježavaju je četiri udruge branitelja – Udruga veterana dragovoljaca grada Šibenika i Županije Šibensko – kninske, zajednica udruga HVIDRA-e, Udruga udovica i Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, najavio je u petak Miljenko Poljičak. Ističući kako će to kao i svake godine kad nije okrugla obljetnica biti skromno, ali dostojanstveno. Sve će se odvijati na Baldekinu, kod spomenika braniteljima.
'U posjet nam dolaze naši prijatelji sa svih strana Hrvatske, ali i iz županija u susjednoj Bosni i Hercegovini, svugdje gdje je ratovala 113. brigada. Dolaze nam i branitelji i čelnici grada Stoca, grada Neuma i općine Ravno, koje ćemo ugostiti i povesti na jedan prigodan izlet.' - kazao je Poljičak, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.
Sam program počinje na Baldekinu, polaganjem vijenaca, u 9,30 sati nakon čega je u 10,30 Sveta misa u kapelici, u vojarni 113. brigade, a nakon mise je druženje u restoranu Katoličke škole.
Pukovnik Neven Berović, načelnik operative 113. brigade podsjetio je ukratko na ratni put brigade, od njezinog formiranja, kao brigade ZNG-a, koja je 28. lipnja dobila svoje ime, odnosno broj, sa zapovjednikom Antom Ljubičićem na čelu, koji je dobio zadatak da u najkraćem roku započne s mobilizacijom na određenim lokacijama.
Od 24. srpnja brigada je dobila zonu odgovornosti od Čavoglava preko Drniša, Oklaja, Krstače, Obišnjaka, Velike Glave, Radišića, Pavasovića do Bićina, te u vodičkom zaleđu od Vaćana preko Piramatovaca sve do Dobre Vode u dužini od 120 kilometara. Sa nekih 1 400 do 1 500 ljudi u to vrijeme to se nije moglo kvalitetno držati pa su na ispomoći bile i postrojbe PU Šibenik, Drniš, Vodice...
'Nakon toga se dogodio rujanski rat, gdje je Hrvatska u jednom trenutku bila presječena na dva dijela, ali smo mi zahvaljući zauzimanju vojarni u Smokvici, Kruščici i Zečevu došli do 45 topova kalibra od 20 do 130 milimetara. To oruđe je dalo polet i elan, ljudi su se počeli dobrovoljno javljati, brigada je počela rasti, dobivali smo sve više naoružanja tako da smo negdje do 12 mjeseca kada smo prezeuli kompletno naoružanje bivše brigade TO iz vojarne u Ražinama, koje su oni ostavili nakon povlačenja, brigada došla do 3 500 do 3 600 ljudi. Dobili smo status mobilizirana brigade, s pet bojni i pet diviziona, s preko 150 topničkih oruđa, od 20 pa do 155 milimetara.' - kazao je pukovnik Berović, navodeći kako je brigada kao takva djelovala u narednom periodu ne samo na području Šibenika, nego i na području Stolova i Dubrovnika, od Maslenice na sjeveru do Prevlake na jugu, od Smokvice do Oštrelja iznad Drvara.
Možemo biti ponosni na nju, jer brigada je izvršila sve zadaće koje su bile stavljene pred nju, kazao je Berović. Kroz nju je prošlo oko 8 tisuća ljudi, što pričuvnih što djelatnih i 33 naraštaja s preko 18 tisuća ročnih vojnika. Brigada je prestala sa svojim djelovanjem 15. 4. 2000. godine kada vojarnu Bribirski knezovi preuzima Obučno središte za izobrazbu pješaštva Sinj, otkako brigada kao brigada prestaje postojati. Preselila se u legendu.
