Sudska arhiva, pisarnica, dio prostorija gruntovnice sa vrijednim prastarim zemljišnim knjigama, uredi sudaca i sudskih savjetnika, raspravne dvorane...Ti i mnogi drugi prostori u koje javnost često ili nikako ne zalazi, bili su dostupni građanima na nedavnom Danu otvorenih vrata šibenskog Općinskog i Županijskog suda, sve povodom obilježavanja Europskog dana pravosuđa. Manifestacija se "ukorijenila" u državama, članicama Europske unije od 2003., a Hrvatska joj se u više svojih gradova pridružila ove godine. Zanimljivo, zgradi šibenskog suda upravo je ova godina obljetnička. Otvorena je, naime, prije točno 120 godina, a zadržala je od tada, ne samo svoju izvornu namjenu, već i arhitekturu, pa i veliki dio namještaja.
Brojni furešti iz drugih gradova koji su je poslom pohodili nisu žalili na komplimentima zadivljeni masivnim drvenim foteljama, teškim stolovima i vremešnim satovima, stubištem, dovratcima... U mnogim bi se sudnicama, dojam je, bez prevelikih intervencija, mogli snimati povijesni filmovi. Ponosna je na šibensku pravosudnu tradiciju Iris Živković, predsjednica Općinskog suda u Šibeniku, a uvjerena je da tako razmišlja svih 150-ak zaposlenika pravosudnog tijela. Ipak, cijela priča ima i drugu stranu. Zgrada je vremenom postala tijesna, iako je prostor iznimno racionalno iskorišten.
S povećanjem opsega posla, odnosno broja predmeta, rastao je i broj zaposlenih. U pojedinim uredima je raspoređeno pet i više službeničkih stolova jer drugačije nije bilo moguće organizirati segmente sudskog posla. U kaznenim i parničnim pisarnicama je kao u kakvom pogonu. referenti su, čujemo, vrsni i zaslužuju svaku pohvalu, ali i koji metar prostora više. Prođosmo i kraj ureda kojeg dijele tri viša sudska savjetnika i dva savjetnika.
Petoro sudaca dijeli jednu raspravnu dvoranu. Ljetos je bilo prevruće, a ove zime, bude li prehladna, mogao bi se lako dogoditi i rad u kaputima. Osiguranje primjerenih klimatizacijskih uvjeta, doznajemo, ozbiljna je investicija za koju do sada resorno ministarstvo nije uspjelo zatvoriti financijsku konstrukciju. Kako bilo, zaposlenici Općinskog suda u Šibeniku su spremni na sve poslovne i klimatske izazove. U slučaju zemljišno-knjižnih referenata i voditeljice ZK odjela Anite Rak i na višekratno uspinjanje drvenim skalama u potrazi za starom zemljišnom knjigom na najvišoj polici.
Vremena za dugotrajno ispijanje kave u modernoj kafeteriji unutar samog suda nema. Priušti se u pauzi rasprave ili u vrijeme marende. Osvjedočili smo se u to. Izvan spomenutog orara, u kafiću nismo zatekli niti jednog gosta. To je pravilo jer Općinski sud u Šibeniku sa svojom Stalnom sudskom službom u Kninu rješava trenutno čak 12 tisuća predmeta, računajući i zemljišno-knjižne u šibenskoj, tišnjanskoj, drniškoj i kninskoj gruntovnici.Samo za potrebe fotografiranja prekinusmo u radu na jednom od tih predmeta sutkinju Anu Kević Brakus i zapisničara Vice.
– Od ukupnog broja predmeta na kojima se radi, oko 20 posto je starije od tri godine. Maksimalno smo usredotočeni upravo na njih i njihovo što skorije okončanje poštujući prava stranaka na suđenje u razumnom roku – ističe Iris Živković.
Osobito su, dodaje, angažirani oko tri takozvana crvena predmeta u kojima je postupak započeo prije 1995. godine. Na njima se kontinuirano radi. Poduzimaju se propisane radnje i ni jedan ne miruje, pa je realno moguće, veli predsjednica Suda, da će bar jedan do konca godine biti svrstan u riješene. To je, napominje, posebno važno jer ulaskom u novu kalendarsku godinu, u stare predmete ulaze svi koji su zaprimljeni do 31. prosinca 2014. godine – upućuje nas sutkinja Živković koja je preuzela ulogu naše pratiteljice i voditeljice prostorijama Općinskog suda.
Malo koja vrata nije otvorila, tako i ona od sudske arhive u podrumskom dijelu zgrade. Sive metalne police načičkane su uredno složenim, numeriranim spremnicima i fasciklama.
– Rijetki bi povjerovali da se u ovoj prostoriji neki predmet može pronaći za svega pet minuta, pa i kraće, što je primjer kakvim se rijetki sudovi mogu podičiti – zadovoljna je predsjednica. Pokazuje nam i svojevrsno arhivsko predvorje s predmetima koji tek čekaju arhiviranje ili komisijsko spaljivanje nakon proteka zakonskog roka ki posebnog odobrenja. Arhiv su prije nas pohodili učenici. Zatekosmo i srednjoškolce u jednoj od sudnica. Njima se baš obraćala sudska savjetnica Martina Miletić - Lovrić, a zemljišno-knjižni referent se pobrinuo i da se studenti prava koji su ranije dogovorili posjetu, osjećaju kao u vlastitoj kući.
– Žao mi je što se pozivu na razgledanje suda nije odazvalo više građana jer je cilj manifestacije upoznati što širi krug posjetitelja s djelovanjem pravnog sustava, nadležnostima, ustrojstvu, opremljenosti i našim aktivnostima kojima građanima jamčimo sigurnost i poštivanje njihovih prava. Posebno smo ih željeli informirati o njihovim pravima i obvezama u postupcima koji se vode pred sudom s naglaskom na mogućnost mirnog rješavanja sporova čime se bitno skraćuje sudska procedura.
Potonje se, naime, pokazalo problemom jer, unatoč svim naporima, stranke se, kaže, radije parniče, nego dogovaraju i pribjegavaju opciji mirnog rješavanja sporova.
– To je kratkotrajnija i višestruko jeftinija opcija. Imamo liste sudaca izmiritelja koji unatoč svom trudu ne postižu željene rezultate. Broj tako rješenih predmeta, naime, zaista je simboličan, a još manje ih je okončano sklapanjem nagodbe. Vjerojatno je riječ o prirodi naših ljudi... – zaključila je predsjednica Općinskog suda u Šibeniku.
(Preneseno iz "Šibenskog lista" 3. studenog 2016.)
Zmiju 'skratio za glavu'
Na izlasku iz šibenske palače pravde pozdravila nas je glasnogovornica Melina Gulin - Pavlaković, a zatekosmo u hodniku i slijedeću grupu posjetitelja srednjoškolske dobi u žustroj priči sa Renatom Perković, službenicom pravosudne policije. I njezinih dvoje kolega rado su, za promjenu, pozirali našoj fotoreporterki. Svratili smo i do protokola gdje nas je pozdravio Kninjanin Rajko Andabaka i njegov mladi "cimer" Ivan Mrčela na stručnom usavršavanju.
Usput rečeno, netko nas je uputio da je Rajko ovog ljeta iskazao popriličnu hrabrost. Uz zgradu suda viđena je, naime, zmija otrovnica, pa je u prizemnim je prostorima nastala panika. Stvar je riješio Rajko. Izišao je "na teren" i zmiju "skratio za glavu". Doznali bi još štošta da nismo morali dalje. Dan otvorenih vrata suda i svih njegovih zaposlenika, neovisno o radnom mjestu i ulozi, bio je više nego srdačan i ugodan.