I godinu dana nakon što je gradonačelnik Željko Burić objavio da gradska uprava počinje s aktivnostima kako bi za tri godine osnovala novu tvrtku za javni prijevoz na principu učestalosti i dostupnosti transporta, a ne vođenu isključivo profitom – sarkazam je neizbježan kad je u pitanju usluga koju pruža sadašnji koncesionar te komunalne djelatnosti.
Gdje bi mogao biti ATP-ov autobus koji nikako da dođe? Pa, ili je u plamenu nasred ceste, ili debelo kasni, gorak je vic na račun okorjele traljavosti komunalnog prijevoza, zbog čega oni koji trpe, bez obzira na to kasne li na posao ili samo čekaju, priželjkuju da su ptice i da prhnu u zrak ne bi li dospjeli tamo gdje su naumili.
Do šale baš i nije Luciji Crljen Šaršanski, stanarki na Meterizama s djetetom s teškoćama u kretanju, koje bez majčine pomoći ne može u školu ni natrag kući.
Stečaj 'Čazmatransa'
– Zbog sina se i vozim autobusom, ostavim ga u školi i kasnije dolazim po njega. Radim skraćeno i nikako mi ne odgovaraju kašnjenja ili nedolazak autobusa. Poremeti se cijeli dan – govori Lucija, uz neizbježno pitanje nije li vrijeme da građani dobiju kvalitetan gradski prijevoz. – Jedno vrijeme – nastavlja, linija Šibenik – Meterize – Šibenik bila je gotovo besprijekorna, no u posljednjih 20-ak dana učestalije se događa da autobus koji iz grada ide u sedam sati jednostavno ne dođe, a debelo zna kasniti i linija s polaskom u 7.30, što su najfrekventniji termini i relacije. Prije neki dan taj je autobus došao tek malo prije osam sati… Linija u 12 sati opet je kasnila i spojila se s onom za Šubićevac… – kaže.
Do kada tako, ne pita se jedino Crljen Šaršanski, nego i brojni drugi korisnici gradskog prijevoza. Dovoljno je, uostalom, posjetiti stranice javne grupe na Facebooku "Iz Šibenika si ako imaš problema s Autotransportom", čija je Crljen Šaršanski članica.
Malo tko neće reći da su se usluge pogoršale kad je "Čazmatrans" nakon stečaja 2016. preuzeo ATP, čime je prestao angažman privatnih prijevoznika na relacijama poput Rina Raosa, kojega po savjesnom poslovanju spominje i ova sugovornica, a drugi se po istome prisjećaju i tvrtke "Krka".
No, to su prošla vremena, a sada, da bi jedna linija bolje funkcionirala, putnici na drugoj ostaju zakinuti. Naime, zbog opravdanog negodovanja korisnika s Vidika, ATP je u taj kvart prebacio vozača i autobus, pa sad češće škripi linija ne samo za Meterize, nego i ona za Šubićevac. Potvrđuje to Sanja Kale, svakodnevna putnica na relaciji Vidici – Poljana.
– Zadnjih mjesec dana redoviti su i točni, pa bih rekla da se ATP popravio barem na liniji u 7.10, kojom putujem. No, koliko sam informirana, problemi su počeli tamo gdje ih nije bilo, na relaciji za Meterize – kaže Kale.
U prošlosti je, napominje, bilo teško podnositi nekulturu pojedinih vozača, no sada se to više ne ponavlja, barem je tako na relaciji kojom putuje.
Blažena 'Banjada'
Gradska uprava ATP-u godišnje plaća 2,7 milijuna naših, proračunskih kuna za organizaciju javnog prijevoza i subvencije za prijevoz posebnih kategorija građana na 15 relacija, no samo jedna je rentabilna, a druga je djelomično isplativa, podaci su iz gradskih služba.
Zato Gordana Jurića s Brodarice, koji se isključivo koristi javnim prijevozom, vrlo čude restrikcije nastale s ATP-ovim preuzimanjem koncesije, jer je linija Brodarica – Šibenik – Brodarica uvijek bila najviše isplativa.
– Kad su iz posla izbacili savjesnog, poslovnog privatnika Raosa, "Banjada" smo zvali liniju, od 10.30 do 13.05 nije bilo prijevoza u oba smjera. Inicijativom nas s Brodarice, a i osobno sam u tome sudjelovao, uspjeli smo urgirajući u gradskoj upravi vratiti liniju u 11.30, no ne i onu u 12.30. A bilo je putnika, pa kažem da je to potpuna bedastoća, jer kakva je to poslovnost kada "štipaš" od profitabilnog – govori Jurić.
Kad je vozila "Banjada", podsjeća, ne samo da su Brodaričani bili zadovoljni točnošću i učestalošću linija, nego su također svi s navršenih 65 imali pravo na besplatan prijevoz.
– ATP se spašavalo te su privatnicima koji su održavali linije otkazali i oduzeli im kruh iz usta, a zadnje dvije godine ATP-u se sve češće kvare autobusi. Ovih dana, čujem, zapalio se jedan koji je vozio za Primošten… – zaključio je Jurić, i sam dodajući da to više i nije vijest.
– Sreća je da nitko ne strada – kazao je aludirajući na buktinju u kojoj je krajem prošle godine izgorio školski autobus, koji su djeca napustila na vrijeme.
Stručna studija
Međutim, ta medalja s manjim prijevoznicima koje je bivši ATP angažirao kao potkoncesionare ima i drugu, tamniju stranu, budući da nitko od njih nije htio održavati neprofitabilne linije, a neračišćeni odnosi u poslovanju dobili su i sudske epiloge. ATP je, naime, neke od njih tužio za nepridržavanje odredbi ugovora. Ovo kao podsjetnik da u svemu tome nije bilo idile.
Svim građanima osuđenima na nepouzdano javno prometovanje splasnula je nada da će Grad osnovati vlastitu tvrtku kad je Danijel Mileta, dogradonačelnik, odgovarajući na pitanje u Gradskom vijeću krajem siječnja ove godine, upozorio da su tvrtke za javni prijevoz gutači proračunskog novca i da će konačnu odluku – vlastita tvrtka ili koncesionar – donijeti tek nakon što bude gotova stručna studija.
Taj su uzmak od lanjske Burićeve najave, koja je zazvučala nepokolebljivom, oporbenjaci iz SDP-a protumačili nedostatkom vizije i odustajanjem od jedinstvene prilike da Grad kontrolira kvalitetu usluge i financije, te da iskoristi mogućnosti europskih fondova.
No, Danijel Mileta za Šibenski list napominje da se europski novac ne može koristiti za kupnju novih, nego isključivo za zamjenu starih autobusa tehnološki naprednijima. Drugim riječima, gradovi koji su tako obnovili vozni park svojih poduzeća za javni prijevoz autobuse su već imali, te bi samo za vozila, gruba je procjena, pretpostavljena šibenska gradska tvrtka trebala izdvojiti 40 milijuna kuna, uz novac za zemljište s upravnom zgradom, garažama i opremljenom servisnom radionicom za barem 27 autobusa i 80 zaposlenih.
Uzmi ili ostavi
– Znam jako dobro da pritužbi ima i možemo odmah raskinuti ugovor s ATP-om, no onda javnog prijevoza uopće nećemo imati – podsjeća Mileta na nezavidnu situaciju da se na natječaje ne javlja nitko drugi osim domicilnog autobusera, jer bi dobrodošla konkurencija donijela i kvalitetu – iznosi dogradonačelnik.
Ni Grad, dakako, nije zadovoljan uslugom ATP-a, no situacija je "uzmi ili ostavi", i to očito ne u korist Šibenčana i njihove uprave. Pitanje je što će se promijeniti kad za nepune tri godine istekne koncesija ATP-u, a gradska uprava ponovno se nađe pred jednakim izborom kao i 2016., kad je ATP preuzeo javni prijevoz kao jedini ponuđač: vlastita tvrtka ili koncesionar, i to jedan jedini, neumitan kao sudbina? A da građani postanu ptice, i to one biblijske, nebeske?
PETAR MIŠURA: Grad nije odustao od vlastite tvrtke
Petar Mišura, pročelnik gradskog Odjela za gospodarstvo, razvoj i poduzetništvo, ne smatra da gradska uprava odustaje od vlastite tvrtke za javni prijevoz, osim što odluku neće donijeti prije kvalitetne stručne analize.
– Studiju o tome imat ćemo najkasnije do kraja godine. Još uvijek u ovome gradskom odjelu tražimo uistinu kvalitetnu tvrtku koja se bavi takvim analizama i tada ćemo svakako biti pametniji, jer smatram da je pred nama vrlo ozbiljna odluka o daljnjem smjeru organizacije javnog prijevoza – izjavio je Mišura.
To što je iznio dogradonačelnik Mileta, dodao je, neke su starije analize, te ističe da ne možemo voziti Mercedes ako nam uvjeti dopuštaju jedino jeftiniji automobil.
Drugim riječima, "dostupnost i učestalost" košta i netko je uvijek treba platiti!
U vezi s privatnim prijevoznicima o čijem poslovanju na komunalnim linijama putnici govore s pohvalama, Mišura je kazao da je takvo izdavanje koncesija bilo nelegalno, budući da zakon traži jedinstvenog koncesionara za cijelo područje.