Šibenska Tehnička škola ima ovih dana razloga za slavlje.
Njezin maturant Roko Perkov iz usmjerenja računalnih tehničara za strojarstvo, naime, osvojio je prvo mjesto na nedavnom natjecanju iz Dizajniranja pomoću računala – CATIA, koje je nedavno održano u slavonskobrodskoj Tehničkoj školi. U konkurenciji 12 učenika iz 10 hrvatskih tehničkih škola Perkov se pokazao najboljim u dizajniranju proizvoda u 3D programu CATIA.
- Kada se zna da su s našim favoritom znanje i umijeće sučelili međužupanijski pobjednici triju regija - Istre i Dalmacije, grada Zagreba i ostatka Hrvatske, osjećaj ponosa sjajnim postignućem našeg učenika tim je veći - ne krije zadovoljstvo Josip Belamarić, ravnatelj Tehničke škole u Šibeniku. Još jedna pobjednička plaketa na školskom zidu mnogo, dodaje, znači i za školu, i za nastavnike, odnosno mentore, a i za same učenike.
Strukovni temelji
- To je pokazatelj da smo na dobrom putu i da se u našim učionicama i radionicama stječu kvalitetni strukovni temelji koji su itekako konkurentni na tržištu rada, ali i u nastavku visokoškolskog obrazovanja učenika - izričit je ravnatelj.
Nije Perkov, veli, usamljen primjer. Izuzetne rezultate do sada je na međužupanijskim i državnim natjecanjima iz matematike i fizike pokazao i Sven Ćurković, maturant elektrotehničkog usmjerenja i Jure Rajčić, njegov dvije godine mlađi školski kolega, koji se netom s Korčule vratio s broncom iz elektrotehnike.
S trojicom mladih poklonika prirodnih znanosti bilo je ugodno razgovarati. "Probili smo led" s Rokom, koji nam je priznao da mu je visoka temperatura u učionici u kojoj se održavalo natjecanje više smetala od treme.
- Natjecanje je trajalo pet sati, a bilo je koncipirano u dva dijela. Trebalo je dizajnirati jedan proizvod prema zadanom nacrtu, a drugi prema gotovom prototipu koji smo trebali točno izmjeriti pomičnim mjerilom - što zornije nam je Roko pokušao pojasniti što se događalo u Slavonskom Brodu. Spominjao je u tom kontekstu i "2D pogled" i "3D komad iz ruke", što je nama, zakletim društvenjacima, bilo poprilično teško pojmiti. Ali smo zato shvatili da do pobjede na državnom natjecanju nije stigao slučajno.
- Dizajniranje proizvoda računalom u programu CATIA je, zapravo, predmet koji imamo u redovnoj nastavi. Najbolje mi je išao i najviše me zanimao, pa sam u slobodno vrijeme dodatno radio s Romeom Vlahovom, mojim profesorom i mentorom. Kada nam se ukazala prilika za natjecanje, iskoristili smo je. Tako je to bilo. A što se tiče treme, ma uopće je nije bilo. Stresnije od cijelog natjecanja bilo je čekati rezultate. Konkurencija je bila žestoka. Ako ne računamo 2-3 natjecatelja koja su prilično podbacila, svi smo bili skoro izjednačeni, u nekoliko bodova razlike.
- Kad si doznao rezultat, kakve su bile reakcije?
- Slavlje, šta će bit... Mentor je to "coolerski" dočekao, nije baš pokazivao neke emocije, ali on je i inače takav čovik, šta uopće nije loše. Mama i tata su bili oduševljeni, njima je u tom trenutku to značilo više nego meni.
S osvojenim zlatom Roku je osiguran direktan upis na Veleučilištu u Splitu, ali ga neće iskoristiti. Cilj mu je, kaže, upisati Studij strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Za zagrebački indeks borit će se uskoro i njegov vršnjak Sven Ćurković, jedan od najboljih mladih matematičara i fizičara šibenske Tehničke škole. Još kao dijete zainteresirao se za matematiku koju je, priča, obožavao njegov sedam godina stariji brat.
- Valjda sam to još prije osnovne škole "pokupio" od njega igrajući se memory karticama s razlomcima. Ti su me razlomci privukli, i u osnovnoj školi matematiku sam, za razliku od društvenih predmeta, svladavao bez problema. Kad je u 7. i 8. razredu došla fizika, zavolio sam je, ali sam isto u prvom razredu srednje škole iz nje zaradio prvu jedinicu. Nije mi bilo jasno šta se događa dok nisam pohvatao konce. Kasnije mi je krenulo. Završio sam na županijskom natjecanju. Od tada me baš jako interesira.
Ispostavilo se da Sven još uvijek nije načistu hoće li se posvetiti fizici na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu ili će se natjecati za upis na Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Bavi se mišlju da upiše FER i usporedno studira fiziku. Ne može se, kaže, baš odlučiti.
Nisam mogao zaspati
Iako će za koji mjesec završiti drugi razred elektrotehničkog usmjerenja, Jure Rajčić nema takvih dvojbi. Cilj mu je upisati Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, a treće mjesto s Državnog natjecanja iz elektrotehnike u Korčuli, na koje je otišao s mentorom Ivicom Poparićem, izglede da će u tome uspjeti čini skoro opipljivim.
- Sudjelovalo je 14 natjecatelja, plus 2 domaćina s Korčule, i mogu reći da je to bila jaka konkurencija. A ni zadaci nisu bili jednostavni. Trebao sam slomiti tremu jer sam se jedino tako mogao koncentrirati. Noć prije natjecanja nisam mogao zaspati. Samo sam razmišljao o tome šta će biti sutra. Na sreću, sve je dobro završilo - prisjetio se Jure.
Na pitanje o reakciji roditelja na njegovu broncu, zatitrao mu je smiješak na licu: mama i tata pucaju od ponosa.
S ovakvim dečkima, dodali bismo, može se ponositi ne samo Šibenik - nego i cijela Hrvatska.