Točno godinu dana i četiri mjeseca prošlo je od jakog potresa u Vrpolju u kojemu je najteže stradala preko 80 godina stara zgrada osnovne škole. Zbog napuklih zidova i ugrožene statike, u iseljenu zgradu od tog dana smije se ući samo na osobnu odgovornost, a djeca nastavu pohađaju u tri razdvojena okolna objekta neposredno uz poznata državnu cestu prema Splitu preko Boraje.
Jednako toliko, tjedan dana manje da budemo precizniji, prošlo je od obećanja ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa kako će djeca iz Vrpolja, njih 130, već na jesen 2022. godine krenuti u novu školu čiju će izgradnju financirati Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nova škola, obećao je tada ministar, bit će na primjernoj lokaciji, 500 metara udaljena od sadašnje i dovoljno daleko od ceste kojom neprestano jure automobili i kamioni.
"Ovdje se nije imalo o čemu previše razmišljati jer ovo nije adekvatna škola za djecu. Svako dijete ima pravo na kvalitetno obrazovanje i odluka je donesena da se ide u izgradnju nove škole. S obzirom da lokacija postoji i da su imovinsko-pravni odnosi riješeni, može se odmah početi s projektnom dokumentacijom. Računamo da bi se početkom iduće godine škola mogla početi graditi. Ministarstvo će natječaj raspisati koncem godine, pa bi, zadovolje li se svi preduvjeti, početkom sljedeće godine mogla započeti gradnja. Očekujemo da bi učenici mogli sjesti u školske klupe nove škole 2022./2023. godine" – kazao je u lipnju 2021. godine ministar Fuchs dok je na stepenicama ispred škole pozirao sa Željkom Burićem, gradonačelnikom Grada Šibenika kojemu Vrpolje i škola pripadaju.
Rujan je prošao ima koji dan, ali stara "neadekvatna" škola u Vrpolju stoji na mjestu. Jednako kao i obećanje ministra o gradnji nove.
Nema kamena temeljca, ne čuje se zvuk bagera, nema još ni lokacijske dozvole, a kamoli nove zgrade. Ona stara proglašena je opasnom i u njoj je samo ured ravnatelja koji tamo svaki dan ulazi na vlastitu odgovornost. Ništa manje opasna nisu ni tri pomoćna objekta u kojima se trenutno održava nastava u dvije smjene, svaki sa svojim specifičnim manjkavostima koje teško priliče mjestu koje se naziva školom, neposredno uz državnu cestu Šibenik – Split. Da se razumijemo, nije ovakvo stanje u Vrpolju od jučer. Škola i susjedne zgrade bile su neadekvatne davno prije potresa koji je udario kao "šećer na kraju". Zato su, da ironija bude veća, Vrpoljani mislili kako će ih potres spasiti.
- Još kad je moj otac išao u ovu školu, a ima od toga 60 godina, govorilo se kako će se graditi nova. Isto sam i ja slušala prije 30 godina. Sada to sluša moja Marta koja ide u 3. razred, a mi se ni milimetra nismo pomakli. Zato smo govorili da potres mora biti znak s neba. To jutro, oko 6 i 30 sati kad je udarilo, zgrada škole bila je prazna, pa nitko nije stradao osim zidova. Pomislili smo da ako sad ne dobijemo novu školu, nećemo nikad - govori nam Daniela Landeka dok stojimo ispred školske zgrade u koju je zabranjen ulaz. Oko nas, učenici izlaze iz prostora nekadašnje trgovine koji je prenamijenjen u dvoranu i školsku knjižnicu, dok je dvorište kojim prolaze na nastavu potpuno nezaštićeno od ceste i prometa. Roditelji i nastavnici, cijeli školski kolektiv i Vrpolje su ujedinjeni: ovako dalje ne može!
- Ulaz u učionicu udaljen je od ceste pet metara, i to bez ograde. Po troje nastavnika tamo stalno dežura, ali trebalo bi nas biti deset da čuvamo svu djecu. A uz to, održavanje nastave po ovako raseljenim objektima je nemoguće. Zemljopisne karte držim u jednoj zgradi pa njih, globus i laptop prenosim iz jedne učionice u drugu, iz jedne zgrade u drugu. Većinu stvari za nastavu zapravo držim u autu, gdje mi je pokretni ured. Toalet za učitelje je jedan i to u zgradi u koju se ulazi na vlastitu odgovornost. Treba li još nešto reći. Iskreno vam kažem, meni je sram u kakvim uvjetima moramo primiti djecu koja nam dolaze na razmjenu preko Erasmusa, pogledajte oko vas kako ovo izgleda - govori nam Antonia Petković, mlada profesorica geografije koja deset godina radi u školi u rodnom Vrpolju.
Njezina kolegica Ljiljana Jelić, profesorica biologije i kemije, cijeli svoj radni vijek predaje u Vrpolju, u istoj školi gdje se obrazovalo njezinih troje djece.
- Uvjeti su bili teški i prije potresa, a sada su zaista nemogući. Zamislite kako izgleda prenošenje kemikalija za pokuse, epruveta ili mikroskopa. Imamo sjajna pomagala za rad, i bivša ravnateljica i sadašnji ravnatelj puno su napravili na osuvremenjivanju nastave, ali infrastruktura nam je zaista očajna. Vjerujte mi, sada je teže nego prije 20 godina, a to nije samo zbog potresa. Ovo mjesto je odavno zaslužilo novu školu, djeca iz sedam susjednih sela ovdje se školuju. Kako je moguće da nikome nije stalo- pita profesorica Jelić.
I roditelji i nastavnici su suglasni: ova škola je, zapravo, opasna. Toliko je problema u njoj i oko nje, počevši od grijanja na lož ulje, da bi je bilo koja inspekcija sutra mogla zatvoriti zbog sigurnosnih razloga. No roditelji i nastavnici nikako ne žele da se škola zatvori. Dapače, jedini im je cilj održati je na životu!
Zato od Grada i Ministarstvo već godinama traže i mole za pomoć, kako bi se krenulo s gradnjom nove zgade za koju je sve već osigurano. Drugim riječima, država je Gradu Šibeniku još 2015. godine dala zemljište za novu školu. Zadnja informacija koju imaju u Vrpolju je da se trenutno radi na ishođenju lokacijske dozvole za zgradu i pristupne ceste. No kako informacije iz Grada Šibenika dolaze na kapaljku, i to samo zahvaljujući upornosti ovih roditelja koji pokušavaju osigurati normalno školovanje svojoj djeci, cijela je stvar još uvijek pod velikim upitnikom. I to ne na kraju rečeince, nego na samom početku.
- Ne radi se ništa, to treba otvoreno reći, i zato nas je strah da je krajnji cilj zapravo gašenje ove škole. U ovakvim uvjetima, počet će se osipati i broj đaka, a onda je puno lakše staviti ključ u bravu i reći "doviđenja". Ako ugase školu, ugasit će i život u ovom mjestu i u svih sedam zaseoka odakle djeca dolaze. Ispada da je Grad Šibenik samo u četiri tvrđave s garažom na Poljani, a sav ruralni pojas okolo za njih na postoji. Pa čak ni ovo plodno i toliko perspektivno područje koje je svega deset minuta udaljeno od centra grada. Kakva je logika u tome da škole na pučinskim otocima rade za jednog učenika, a ovdje gasite ruralnu školu sa preko stotinu djece. Jesu li im to prioriteti, neka otvorenu kažu. Jer ova inertnost i šutnja bole nas jednako kao i nerad - govori nam Tomislav Landeka, a njegove riječi potvrđuje i Jadranka Pivac, majka četvoro djece, od kojih dvoje trenutno pohađaju ovu školu.
Za kraj, umjesto zaključka. Ova škola čuda radi. Unatoč uvjetima koje imaju, učenici iz Vrpolja postižu sjajne rezultate na školskim natjecanjima, a nastavnici su vrlo aktivni u europskim projektima. Ako je to ikome uopće važno.
Ministarsko obećanje
U praznoj zgradi, u uredu napuknutog stropa, dočekao nas je v.d. ravnatelj Stipe Komadina.
- Toplo se nadamo da će ministar ispuniti svoje obećanje, stvarno je krajnje vrijeme. Naše upisno područje je ogromno i ljudi s razlogom strahuju da će škola biti ugašena. Meni od jutra zvoni telefon jer se u medijima pojavio novi prijedlog zakona kako škole ispod 150 učenika odlaze u povijest. Zato sve nade polažemo u natječaj Ministarstva u sklopu nacionalnog plana oporavka koji bi trebao biti raspisan do kraja listopada. Trudimo se, radimo, borimo se. A sve u nadi da ćemo dobiti novu školu za ovu djecu. Jer ako se škola zatvori, ovdje života više nema - poručuje ravnatelj Komadina.
Što će biti s vrpoljačkom djecom?
Što će biti sa školom u Vrpolju, pitali smo i ministra Fuchsa, podsjetivši ga na obećanje kako će djeca već ove školske godine krenuti u novu zgradu.
- Da, točno je da sam obećao novu školu, međutim, natječaj za izgradnju i rekonstrukciju škola nije napravljen kad je bilo planiramo. Nadam se kako će idući tjedan premijer imati vremena da objavimo prvi krug ugovora koji se odnose za vrtiće, a natječajna dokumentacija za škole je pri kraju. Siguran sam da će biti do kraja desetog mjeseca.
Znači li to da će djece iz Vrpolja iduće jeseni u novu školsku zgradu?
- Iduće jeseni, da. Naravno, to ovisi i o tome koliko će dobro funkcionirati građevinska operativa.
