Brzo je stigla reakcija na tvrdnju Rajka Ivića (op.p., ime i prezime su mu premetaljka), istaknutog člana SDP-a, koji tvrdi da bi se samo terminologijom, točnije “rekonstrukcijom ceste” umjesto “brze ceste Šibenik – Drniš – Knin” brže i puno jeftinije riješio “vječni” problem te prometnice.
– Ne želim se predstaviti punim imenom ne samo zbog stranačkih prepucavanja u našoj županiji, već i različitih stavova u našoj stranci – objasnio je želju za anonimnošću tzv. Rajko.
Odgovor što smo ga dobili iz Županijskog odbora SDP-a glasi:
– Logično je da se tzv. Rajko ne želi predstaviti punim imenom i prezimenom kad on svojim djelovanjem izaziva najveće razmirice u našoj stranci. Točnije, svojim ponašanjem uvelike podsjeća na nekad popularnu Stavrosovu pjesmu “E, moj Rajko”!
Nije nego
Dobili smo i demanti glede tvrdnje da je policija prijavila krađu više od dva milijuna kuna u šibenskoj bolnici.
– Prava je istina da su čelni ljudi bolnice otkrili i prijavili zloupotrebu položaja koja je rezultirala “nestankom” nemale svote novca, te krađu prijavili Policijskoj upravi – unisoni su čelni ljudi šibenske bolnice.
Zanimljivo je da nitko, ni policija, ni čelnici bolnice, ne žele izgovoriti puno ime i prezime osumnjičenog za pronevjeru više od dva milijuna kuna. Riječ je o 31-godišnjem službeniku koji se zove Pilip, ali nije iz Pakova Sela, gdje po njihovoj “glasovnoj promjeni” slovo f po nepisanom pravilu pretvaraju u p, već iz zapadnog dijela županije.
Anica sa Žirja!?
Zanimljivo putovanje odradio je istaknuti čakavski pjesnik Ivan Dobra Žirjanin, koji je sa svojom suprugom Liljanom, također pjesnikinjom i rođenom Vojvođankom (iz Rume), posjetio Hrvate u Subotici.
– Posebno srdačan susret imali smo s Katarinom Čeliković, koja će zamijeniti Tomislava Žigmanova na čelu hrvatske zajednice poslije njegova imenovanja za srbijanskog ministra. Žao mi je, međutim, da zbog njegove bolesti nisam sreo legendarnog pjevača Zvonka Bogdana, kao i to da mi se Katarina požalila da se sve više Bunjevaca ne želi službeno predstavljati kao Hrvati – kazivao nam je Dobra.
Žirajski pjesnik dao se i u potragu za ljudima svojih korijena. U Novom Sadu upoznao je vojvođanskog Žirjanina Vladimira Dobru, dok se u Beogradu uvjerio kako je i poznata srpska glumica Anica Dobra po svojim precima s Teutina otoka! Njezin se brat zove Ivan Dobra, jednako kao žirajski pjesnik.
Branka je Bilička
Kolegijalna korespondencija s Brankom Slavicom, dugogodišnjom dopisnicom HRT-a u Sjedinjenim Američkim Državama. S okusom ugodnog iznenađenja.
– Ja sam odrasla i postala novinarka u Splitu, ali itekako priznajem svoje korijene iz šibenskoga kraja. Moj otac je rođeni Biličanin, pa je u našoj kući zavladalo nemalo zadovoljstvo kad je klapa Bilice prije trideset “i nešto” godina promijenila ime u Bonaca. A biličku sam klapu s guštom pratila na “Omišu” – otkrila nam je kolegica Branka.
Listopad bez kiše
Pamti li Krešimirov grad listopad bez kiše!? Odgovor na to dao nam je HRT-ov meteorolog Tomislav Kozarić:
– Ovogodišnji je listopad, vjerovali ili ne, jedini bez kiše u povijesti Šibenika.
Nedostatak oborina najgore se odrazio na urod maslina na otocima.
– Ne pamtim tako slab urod. Masline su smežurane, žute, gotovo bez nade da iz njih izvučete kap ulja – požalio nam se žirajski umirovljenik Maksim Roman.
Kolšek je rođeni Šibenčanin
Znate li da je pokojni general-pukovnik, Slovenac Konrad Kolšek, bivši zapovjednik Zagrebačke vojne oblasti, zapravo rođeni Šibenčanin i bliski rođak šibenskom Splićaninu, nogometnoj legendi Slavku Luštici Žigi!? Čovjeku koji je bio trener i nogometaš u Hajduku i na Šubićevcu.
Zašto posebno spominjemo Konrada Kolšeka!? Pa zato što je odbio naredbu Veljka Kadijevića da Zagreb napadne tenkovima, te da on bude na čelu jugoslavenske vojne hunte koja bi zavladala glavnim gradom Hrvatske.
Sve spomenuto otkrio nam je Žigin sin i šibenski zet Slaven, dodavši usput kako mu je na Kolšekovu ponašanju posebno zahvalio bivši predsjednik Slovenije Miran Kučan riječima: “Da nije bilo mudrosti i korektnosti vašeg rođaka, generala Konrada Kolšeka, krvi bi u Zagrebu i u Sloveniji bilo do koljena!”