Kad vaterpolisti postanu policajci
U VIP loži splitske Spaladium Arene prije neki dan više nego simpatična i ležerna ćakula o bivšim vaterpolistima, visokorangiranima u hrvatskoj policiji.
- Ako je proslavljeni reprezentativac Ivica Johan Cipci mogao biti načelnik policije u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a vaterpolski zanesenjak Zoran Ničeno načelnik granične policije, zašto Solarisov veteran Sandro Santini ne bi mogao biti izabran za novog načelnika Policijske uprave u Šibensko-kninskoj županiji - pitala su se nazočna velika vaterpolska imena, među kojima i Milivoj Bebić, nekadašnji najbolji svjetski vaterpolist, ali i trener šibenskog Solarisa.
Kad smo splitsku ćakulu prenijeli aktualnom načelniku šibenske policije Ivici Kostaniću, on je sa smiješkom uzvratio: "Nemam ništa protiv te kadrovske križaljke. Rado bih do odlaska u mirovinu bio Santinijev zamjenik. Time se u radu šibenske policije ne bi praktički ništa promijenilo. Zašto? Pa ja, bez lažne skromnosti, mislim da smo i dosad Sandro i ja dobro surađivali."
NAVALA NIZOZEMACA
Nizozemci su najugodnije iznenađenje (glavne) šibenske turističke sezone, posebice kad je riječ o kampovima. Više ih je za 5 posto u odnosu na referentnu 2019. godinu, a čak 50 posto više u odnosu na prošlu sezonu. Posebice su brojni u Solarisu (u Amadria parku).
- Ovdje nam je lijepo, zbog zaista zgodnog spoja prirode, mora i komfora - unisono su nam govorili Solarisovi kampisti iz "zemlje tulipana".
U Solarisovim hotelima, inače, "kraljuje" optimizam glede turističkog prometa u ovoj godini. Od dobrih prognoza ne bježi ni direktor Goran Zrilić, a ni njegovi prvi suradnici.
- Posezonu prodajemo puno bolje nego famozne 2019. godine, a gotovo je sigurno da ćemo biti otvoreni do kraja godine. Od rujna do prosinca imat ćemo nemali broj skupova kongresnog turizma - izjavila nam je Katarina Tomasini Marić, voditeljica prodaje u Solarisovim hotelima.
MESIĆ, BREŽNJEV I MIKULANDRA
Nedavni apel poznatoga šibenskoga gospodarstvenika i vlasnika "Jumbo stakla" inženjera Živka Mikulandre da se kontroliranim rastom cijene električne energije zaštite radna mjesta u šibenskoj industriji, podsjetio nas je na davni posjet ondašnjeg predsjednika Republike Stipe Mesića Mikulandrinu pogonu na Podima.
- Dobro je što vi proizvodite tako kvalitetno staklo, a i dragi ste mi, jer ste prvi čovjek kojega sam sreo, a koji ima deblje obrve od mene - na svoj se (polu)ozbiljan način Mikulandri obratio Mesić.
No, čekao ga je spreman Živkov odgovor: "Predsjedniče, nas dvojica smo po debljini obrva male bebe za pokojnog ruskog predsjednika Leonida Brežnjeva."
Leonidove su obrve, sjećate li se, bile gotovo spojene s kosom!
GRAŠO JE KORIJENIMA PERIŠA!
- Pišem knjigu o Petru Graši. Ne moraš mi vjerovati, ali diskografski podaci govore da je njegov album "Mjesec iznad oblaka" najprodavaniji otkako je neovisne Hrvatske. Osjetno prodavaniji i od nosača zvuka velikog, ali, nažalost, pokojnog Olivera Dragojevića. Spomenuti je album Grašo prodao u više od 117 tisuća primjeraka - javio nam se iz Vele Luke legendarni gitarist MI-ovaca i jednako legendarni urednik Croatia Recordsa (Jugotona) Siniša Škarica. Nije izostala ni Sinišina molba da mu otkrijemo Grašine šibenske korijene.
- Moja baka je Šibenka, djevojački Periša. Stanovala je u tzv. Masnoj ulici. Prvi rođak joj je bio Branko Periša, kojega pamtimo i kao predsjednika Košarkaškog kluba Zadar, ali i nadarenog nogometaša šibenskog Osvita. Sad vam je i dodatno jasno zašto sam svoja ljeta kao dječak i mladić provodio u Šibeniku. Sve to zna i rado o tome priča i moj Petar - telefonski nam je objasnio Petrov otac Zoran, član prve šampionske momčadi košarkaša splitske Jugoplastike i veliki fan grupe MI.
MATAVULJ I ARSEN
Krajem kolovoza prošlo je 170 godina od rođenja šibenskog književnika Sime Matavulja, čija će se obiteljska kuća u šibenskom predjelu Građa dijelom pretvoriti u mali muzej. Iako su najbolja Matavuljeva djela "Bakonja fra Brne" i "Povareta" bila vezana za šibenski kraj i Dalmaciju, Simo je bio član Udruženja srpskih pisaca i pjesnika.
Kad su se iz Beograda svojedobno sa sličnom molbom za primanje u spomenutu udrugu obratili Arsenu Dediću, on im je odgovorio sa smiješkom i čuđenjem: "Pa kako ću ja biti član Udruženja srpskih književnika kad sam hrvatski pisac!?"