Aleja Branitelja
Na gradskom groblju Kvanj počeli su radovi na Aleji branitelja Domovinskog rata, gdje će se sahranjivati hrvatski ratnici iz Šibensko-kninske županije koji nemaju svoju grobnicu. Riječ je o projektu koji financira Grad Šibenik, a koji je naišao na veliko odobravanje među šibenskim braniteljima, posebice članovima Hvidre.
– Pozdravljamo, dakako, taj projekt, iako držimo da se s njegovim ostvarenjem trebalo krenuti i ranije. Nisu bila baš ugodna dva zadnja slučaja, kad smo sahranjivali borce Domovinskog rata u Tisnome i Šibeniku koji nisu imali obiteljska grobna mjesta – izjavio je Mladen Erak, predsjednik županijske Hvidre.
Primjedbe na most
– I ja imam neke primjedbe na projekt uređenja Poljane, posebice na most koji vodi prema đardinu, ali ni to nije vrijedno žuči koja se ovih dana nepotrebno prosipa. Ne na stručni, već pomalo politikantski i diletantski način. Sve te političke, bolje rečeno politikantske rasprave su to apsurdnije kad se zna da je projekt prihvaćen dok je SDP vladao Šibenikom, a HDZ-ova gradska "vlada" samo realizirala što je već usvojeno – komentirao je umirovljeni arhitekt Goran Bučević, koji je pred pandemijom iz Zagreba utekao u rodni Šibenik, te se svaki dan šeta Poljanom.
Vrijedi spomenuti da je Goran sinovac Jakše Bučevića, pokojnoga jugoslavenskog diplomata, koji je kao skojevac samo slučajno izbjegao talijansko strijeljanje 1943. godine.
Kike i Arsen
Dva značajna projekta, doznajemo, završava ovih dana zagrebački Šibenčanin dr. Krste Juras. Riječ je o velikom ekološkom brodu za potrebe Obalne straže te nešto manjem brodu koji bi, ako se usvoji Jurasova zamisao, trebao ploviti prema šibenskim malim naseljenim otocima. O svemu dr. Juras ne želi govoriti ni neslužbeno, posebice zbog realne potrebe da je prvo, veće plovilo gotovo nemoguće izgraditi bez sredstava Europske unije.
Ako se, pak, prihvati projekt plovila prema manjim otocima, mogli bi se još jednom, kao u stihovima "Evo san ti doša grade što se budiš...", ujediniti susjedi iz Varoša Arsen Dedić i Kike Juras. Zadnjih je godina života Arsen imao samo jednu želju. Da brod koji plovi prema jednom od šibenskih otoka nosi njegovo ime.
Uvik kontra!
– Mi se Šibenčani razlikujemo od Splićana samo kad je riječ o Funcutima i Torcidi. U svemu drugom smo manje-više slični. Ili, većina nas je sklona prepoznatljivom stilu "uvik kontra".
Kao što su Splićani bili protiv uređenja Rive, koja je potom dobila svjetsko priznanje, tako smo i mi danas protiv Poljane, koja je kandidirana za europsku nagradu. Prije Osmih mediteranskih zemalja Splićani su bili protiv tunela kroz Marjan, dok smo mi Šibenčani grintali protiv uređenja Tvrđave sv. Mihovila. A kako bi Split funkcionirao bez spomenutog tunela ili koliko bi Šibenik bio manje atraktivan bez jedne od najljepših pozornica na Mediteranu, pa i šire, teško je i zamisliti – unisoni je zaključak neslužbenog Savjeta umirovljenika na Poljani.
I taj će zaključak, nema sumnje, dobiti protivnike. Uvik kontra!
Još boli ta praznina
U zagrebačkom studiju Tonija Eterovića počelo je snimanje pjesme koja stihovima i glazbom spaja dva velika, ali nažalost pokojna barda hrvatske i dalmatinske pisme, Olivera Dragojevića i Arsena Dedića.
Autor skladbe i aranžer još uvijek dvoje hoće li se pjesma zvati "Još boli ta praznina" ili "Oliver je Arsenu brat", no nema dvojbe oko toga da će solističke role pripasti dvojici šibenskih pjevača, Oliveru Jakovčevu, bivšem solistu jednako bivših "Berekina", i Nenadu Petkoviću, prvom solistu šibenske "Bonace".
– Jednako dvojim oko toga treba li njima dvojici u refrenu dodati klapu. No, ima vremena za konačnu odluku – izjavio je Eterović.
Istodobno, urednica Klaudija Čular najavljuje da će se pjesma naći na jednom od ovogodišnjih izdanja Croatia Recordsa.