Šta je pusti Toronto kontra Šibeniku gradu! Takav dojam bio je neizbježan poslije ćakule s dva šibenska Kanađanina, Zvonkom Čokom Filipićem i Gojkom Šandrićem u ne baš kratkom điru Poljanom.
- Mi, Šibenčani moramo biti strpljivi, kad je riječ o rješavanju problema odvodnje i kanalizacije. Taj problem u ovom trenutku jednako tišti i veliki kanadski Toronto. I tamo se više od 30 godina nije ulagalo u vodoopskrbu i kanalizaciju, te održavanje mostova, pa se sada gotovo „prisilno“ mora u saniranje. „Mala“ je razlika samo u tome što će kanadski projekt koštati u bilijunima dolara, a naš šibenski u stotinama milijuna kuna - uvjeravali su nas Čoko i Gojko.
Bivši prvotimac HNK Šibenik Čoko Filipić ne kani se više vraćati u Kanadu, dok je Gojko definitivni povratak odgodio za iduće ljeto. Već je u svom Gorišu uredio obiteljsku kuću.
- Nije mali broj američkih, kanadskih i engleskih novinara koji tvrde da je Hrvatska najbolja zemlja za ugodan život. Kod nas nema nemilosrdnog tempa. Sve je easy(izi) - potencirao je Gojko.
Dobar smjer
- Ne volim situaciju u kojoj epidemiolozi nude rješenja za probleme ugostitelja, a vlasnici restorana predlažu nove epidemiološke mjere. Osobno, imam dojam da se problem COVID-a 19 u našoj zemlji rješava polako, ali sigurno. Zato i mi ugostitelji moramo biti strpljivi. Bolje da se problem riješi pa da otvorimo restorane početkom proljeća nego da počnemo poslovati u veljači, a onda zbog eventualnog pogoršanja situacije opet zatvorimo – kratak i jasan je Ivo Tudić, šef popularnog restorana „Zlatna ribica“.
U zadnja tri mjeseca spomenuti je lokal radio samo u adventskim danima putem dostave porcija bakalara.
Ljubo izbjegava Ervenik
Počast koju je mučki ubijenoj četveročlanoj hrvatskoj obitelji Čengić u Erveniku odala delegacija predvođena šibensko-kninskim županom Goranom Paukom neizravno nas je podsjetila na odbojkaškog veterana sjajnog Ljubomira Travicu, rođenog upravo u Erveniku.
- Poslije tog zločina u 29 godina Ljubo je samo jednom bio u svom Erveniku. Sram ga je spomenutog pokolja, jer je u tom bezumnom zločinu sudjelovao njegov najbliži rod - otkrio nam je fetivi Kninjanin Hrvoje Marić, poznat i kao klapski tenor Bonace i Masline.
Ljubu pamtimo kao odbojkaša zagrebačke Mladosti te reprezentativca bivše države. U zadnje četiri sezone dvije godine je bio trener Mladosti, izbornik Makedonije, a trenutačno radi u Rusiji.
Kao igrač Travica je dugo igrao i u Italiji, gdje se i oženio Talijankom, pa mu sin Dragan igra za „azzure“.
Bura po Buri
- Vratio sam se kući, opet imam šibensku adresu. Razlog je, dakako, umirovljenje. Sad ću se još više truditi oko projekta prometnog prstena oko Prukljana i Krke, koji uključuje i Roški slap, te toliko potrebni most preko rijeke Guduče - kazao nam je dr. Miljenko Bura, dok je šetao po buri šibenskom Poljanom. Riječ je o vrsnom otorinolaringologu i predavaču na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, čiji su korijeni iz Rasline.
Doktora Buru pamtimo i kao pomoćnika ministra zdravstva u Milanovićevoj vladi, predsjednika Klastera za zdravstveni turizam, ali i kao dugogodišnjeg predsjednika Kluba Šibenčana u Zagreb. Zato je bio i neizbježan dodatak:
- Sad se što prije moram potruditi oko mog nasljednika u Klubu Šibenčana. Ne mogu iz Šibenika dirigirati Šibenčanima u Zagrebu!
Slovenci vole Maslinu
Ako su Tomislav Bralić i zadarske Intrade trenutačno najpopularnija klapa u Hrvatskoj, to ne vrijedi i za susjednu Sloveniju. Nedavni fiktivni klapski dvoboj, ostvaren emitiranjem glazbenih numera Intrada i Maslina, održan na slovenskoj radijskoj postaji Aktual, donio je uvjerljivu pobjedu Šibenčana. Ili 73 posto slušatelja opredijelilo se za Maslinu, a ostatak za Zadrane.
Rezultat dvoboja javio nam je Jura Kavalar iz slovenske Radovljice, mjesta pored Bledskog jezera, koji je, inače, redoviti gost šibenskog božićnog koncerta „Zdravo, o zvijezdo mora“, te dodao:
- Ja sam, dakako, glasovao za Šibenčane.
Slovenske simpatije za šibenske klape datiraju još od 1973. godine, kad je legendarna klapa Šibenik u Ljubljani snimila svoj prvi nosač zvuka „Kad bi ti dušo znala“.