– Na početku svoje nastavničke karijere ni u snu nisam očekivao da ću jednom dobiti krunu ovakvog sjaja. Bez podrške mojih pokojnih roditelja, žene, djece, prijatelja i moje baze, Gimnazije Antuna Vrančića, danas ne bih stajao ovdje pred vama s ovom nagradom. Raditi ono što voliš i od toga živjeti, velika je sreća. Ja sam tu sreću imao i od srca to želim svim mladim ljudima koji kreću u život!
Tim je riječima umirovljeni gimnazijski profesor fizike Jakov Labor, laureat Nagrade grada Šibenika za životno djelo, zahvalio svima koji su prepoznali njegov rad i trud da učenicima približi fiziku, a mnogima taj predmet, nesumnjivo jedan od najtežih, učini i najomiljenijim.
Iza profesora Labora čak je 41 godina predavanja i rada u učionici, pripremanja učenika za natjecanja, čak 17 objavljenih udžbenika i radnih bilježnica iz fizike za gimnaziju i strukovne škole, koji su godinama bili najviše zastupljeni u srednjim školama diljem Hrvatske, iako su u to vrijeme postojali udžbenici i drugih uglednih fizičara, poput akademika Vladimira Paara.
Usto, profesor Labor, svojim je učenicima da im bude lakše i razumljivije, još mnogo prije korone i poplave digitalnih alata, usput, u mirovinu je otišao 2019. godine prije negoli je pandemija stigla u Hrvatsku i zatvorila škole, snimao pokuse i stavljao ih na YouTube. Njegovi "filmići" nisu prošli nezapaženo ni kod nekih njegovih mlađih kolega koji nastoje fiziku popularizirati preko tog kanala, štoviše inspirirali su ih. Labor ni u mirovini ne miruje. Iz razreda je, kaže, otišao, ali ne iz fizike, jer i dalje piše i priprema nove udžbenike.
Još stižu čestitke
Nagrada grada Šibenika krasi dom profesora Labora već desetak dana, no čestitke i dalje pristižu. Ugodno je, kaže, iznenađen, a najviše ga obraduju pozivi ljudi čijoj je djeci pomogao, pa tako i poziv majke koja ga je zvala baš kada je bio na putu do naše redakcije na zakazani razgovor.
– Vidim na mobitelu neki veliki broj. Pomislio sam da me zove rodbina iz Australije, a bila je jedna majka čijoj djeci nisam predavao, ali sam im pomogao kada su išli u školu. Zove da mi čestita i kaže "Stvarno ste zaslužili". Ugodno me iznenadila – iskreno će profesor koji je svoje nastavničke dana započeo davne 1978. godine u šibenskoj Gimnaziji, našavši se tako u društvu starih gimnazijskih profesora koje je, kaže, doživljavao gotovo kao svece!
– Pazio sam što ću raditi, a vrlo brzo stizala su priznanja. Profesor Paško Bubalo prvi je rekao da je dobro to što radim, isto i pokojna profesorica Lucija Parun, pa sam iza toga polako stjecao sve više samopouzdanja. Tako i od pokojnog Ive Livakovića, tada ravnatelja Gimnazije. Kada sam se zaposlio, on kao da nije bio baš oduševljen.
Naime, tada je predavala profesorica koja je završila Pedagošku akademiju, a te je godine došao zakon koji je priznavao samo visoku stručnu spremu i tako sam ja došao. Kasnije mi je učenik bio i Livakovićev sin, a kada je želio upisati arhitekturu, Livaković me zvao da mu pomognem. Kazao je: "To samo ti možeš". I to sam doživio kao priznanje.
Ljubav na prvi susret
Prvi susret s fizikom, Labor je, kao i današnji učenici, imao u sedmom razredu osnovne škole. No njemu se ljubav odmah dogodila, a kumovao joj je i učitelj fizike.
– Sjećam se kada smo pisali jednom provjeru, jedini sam dobio peticu. Onda sam shvatio da mi tu ide. Mnogi nastavnici u osnovnoj školi griješe kada djecu zatrpaju formulama, traže od njih da pretvori kvadratne kilometre u kvadratne dekametre i slično. To nema smisla.
Učenike treba pridobiti za fiziku, a formule nisu prvo što im treba gurati – smatra profesor Labor, koji sa zadovoljstvom primjećuje kako je fizika danas u javnoj percepciji popularnija nego prije, pa su, podsjeća, čak i junaci humoristične serije "Teorija velikog praska", premda su fiktivni likovi, imena dobili po velikim fizičarima, počevši od glavnog Sheldona Coopera do njegovih prijatelja.
– Nakon što mi je fizika u osnovnoj bila otkriće, u srednjoj sam se malo ohladio. Nije bilo ono što sam očekivao. Išao sam u Tehničku školu, imali smo prve dvije godine fiziku, smjer metalurgija i bila je tomu prilagođena, jer je u to vrijeme TLM imao jako tržište u tadašnjem DDR-u, pa smo učili i njemački. Nije me to zanimalo, ali je bila dobra matematika, nije zaostajala za gimnazijom.
Bio sam prosječan đak, ali su mi analitička geometrija, integrali, derivacije dobrodošli za prijemni na fizici. Kada sam upisao fakultet, došao sam na svoje. Ljubav prema fizici koja se malo ohladila u srednjoj, na fakultetu je opet buknula i traje do danas – objašnjava profesor Labor, koji se u pisanje udžbenika upustio još 2004. godine.
– Prvo sam napisao knjige za 1. i 2., a zatim i za 3. i 4. razred gimnazije. Iza toga su bili udžbenici za četverogodišnje programe strukovnih škola, odnosno za sve srednje škole. U nastavi fizike moji su udžbenici, a vrhunac je bio 2014., bili su zastupljeni 40 posto, a ostalo su bili drugi autori, uključujući i akademika Vladimira Paara.
On, nema sumnje, fiziku zna bolje od mene, ali prema reakcijama profesora i đaka, ja sam bio najzastupljeniji. Cilj novog kurikuluma je da učenici što više sami rade, ali velika je odgovornost na nastavnicima. S druge strane učenici su sve manje motivirani za učenje – smatra profesor Labor, ali dodaje kako su "dica pametna i treba naći način kako da ih se pridobije".
– Uvijek sam pokušavao sebe staviti u položaj učenika, tražio način kako im prezentirati gradivo da oni to shvate. Tako sam postupao i u nastavi i pišući knjige. Bilo mi je važno da djeca razumiju ono što uče, a ne da samo nabubaju što piše u knjizi. Prvi sam u državi napravio prezentaciju u programu PowerPoint u školi, radio animacije i simulacije pokusa koje ne možete izvesti u kabinetu, jer nemate sav potreban pribor.
Ti se materijali danas nalaze u mojim elektroničkim udžbenicima, a uz one papirnate svojedobno je išao DVD s tim snimkama, koji je nakladnik za kojeg pišem darovao kupcima mojih knjiga.Taj sam materijal ubrzo našaol na YouTubeu. Stavio ga je netko iz Srbije. Nitko me u vezi s tim nije kontaktirao niti išta pitao, a ja to nisam zaštitio, misleći da nije važno – govori pomalo sa žaljenjem.
Pogreške mladog profesora
Prisjećajući se svojih mladih nastavničkih dana, profesor Labor otvoreno kaže kako je tada mislio da svaki đak može fiziku znati gotovo kao i on. Brzo je, međutim, shvatio kako je takav pristup posve pogrešan!
– Postoji više razina znanja i ne možemo od svih tražiti isto. S vremenom sam to shvatio i onima koji su tražili više, davao sam više koliko god sam mogao, a od onih koji to jednostavno nisu mogli, tražio sam osnovno. Kada su mi učenici govorili, "ja to ne razumijem", u početku nisam to prihvaćao, ali sam kasnije tražio ono što se od njih može očekivati, prema njihovim mogućnosti – govori profesor Labor, a njegov nastavnički "kopernikanski" obrat rezultirao je i značajnim smanjivanjem jedinica, pa njegovi učenici zbog fizike nisu padali na popravnom, a kamoli ponavljali razred.
Nije, dakle, "trenirao strogoću", ali je do zadnjeg sata u učionici radio s jednakim žarom i entuzijazmom kao, reći će, i prvoga dana u školi. Zato mu je danas posebno drago kada ga bivši učenici pozdrave i jave mu se, a među njima ima i liječnika, profesora, arhitekata...
Mnoge i danas pamti, poput arhitektice i umjetnice Levijane Bjelan koja živi Italiji, a bila je jedna od najboljih učenica koja je u godinu dana završila dva razreda. Najpoznatiji profesorov učenik, uvijek discipliniran i solidan, bio je pak slavni Dražen Petrović!
– Jedno od najdražih priznanja bilo mi je kada su moji učenici Ivica Pletikosa i Domagoj Babić osvojili prvu nagradu iz eksperimentalne fizike. Sve su zasjenili, a Babić je kasnije u SAD-u završio Sveučilište Princeton – kaže s ponosom profesor Labor.
Još sanja razred
Iako mu u mirovini ne nedostaje predavanje, ipak ponekad sanja razred, kaže. No veza s fizikom nije prekinuta ni u mirovini.
– S kolegicom Jasminom Zelenko Paduan iz zagrebačke Tehničke škole, s kojom sam i prije surađivao, završio sam prije koji mjesec knjigu iz fizike za zadnju godinu gimnazije plus zbirku zadataka. U pripremi imam i novi udžbenik za strukovne škole. Čekam da se raspiše natječaj, ali ima tu malo nereda. Naime, prema prvotnoj Jokićevoj reformi bilo je zamišljeno da sve škole koje imaju jednak broj sati imaju isti program. Ja sam se javio sa svojim komentarom i to pohvalio. Ali se od toga odustalo, napravljen je novi kurikulum, no nastavnici su mahom nezadovoljni.
Primjerice, uči se Omov zakon, struja je proporcionalna naponu i obrnuto proporcionalna otporu, a prethodno se nije učio napon. Kako to sada djeci objasniti? Ne razumijem to, pisao sam i Ministarstvu, ali nitko mi nije odgovorio.
Natječaj za novi udžbenik još nije objavljen, vjerojatno u Ministarstvu vide da nešto s tim kurikulumom ne valja, a želio bih da se taj natječaj raspiše što prije, da mogu napisati udžbenik dok me još zdravlje i pameti služe!
A kada nije za računalom i kada ne piše knjige, profesor Labor protutežu svom intelektualnom radu pronalazi u šetnji po Šubićevcu i Kamenaru, te u vinogradu u rodnom Gorišu. Naslijedio ga je od oca s kojim ga je zajedno godinama obrađivao. Ima, kaže, 300 loza, taman da se umori koliko treba, ne previše.
Kakvo će vino biti ove godine, još je teško reći, ali grožđe je bilo slatko, više nego lani, objašnjava, dok u svoju poljoprivrednu aktivnost pridaje i komadić vrta u kojem sadi krumpir, bob...
Kada bi, pak, u životu ponovno mogao birati, fiziku bi opet izabrao!
- Ne bih se mogao zamisliti u drugom poslu. Volio sam fiziku, ali sam volio to i predavati. Ne da se zakopam negdje i istražujem. Draže mi je to što znam prenositi drugima, da fizika koja je meni interesantna postane to i drugima! Nisam uspio 100 posto, ali mi je drago ako sam neke u tome uspio pogurati!