Na malenome Krapnju, kilometar dugom i 500-tinjak metara širokome otoku na praćkomet od kopna, zavrtjele su se velike brojke. Kad za mjesec dana utihnu radovi na Aglomeraciji Šibenik, postat će jedini školj u šibenskom arhipelagu s kanalizacijom priključenom na gradski pročistač, a izmijenjena je i sva dotrajala vodovodna mreža.
Na otoku su dvije precrpne stanice – jedna za vodu, druga za kolektor: ukupno, postavljeno je gotovo deset kilometara što jednih, što drugih cijevi, a na pročistač je priključeno 300 objekata. Preostala je još pokoja kuća, no "posao stoljeća" može se smatrati završenim i u tijeku su završni radovi na betoniranju do jučer raskopanih ulica. Do 1. lipnja otoku će, nakon nepunih godinu dana užurbanog, junačkog ritma radne brigade splitske "Vodoprivrede", oboružane građevinskim strojevima svih "kalibara", biti vraćen njegov mir i uobičajeni polagani ritam života njegovih 120 stanovnika, osim ljeti, kada s gostima, vikendašima i otočanima koji iz svijeta dođu na rodni školj Krapanj napuči i do 1500 duša.
– Septičke jame otpremili smo u prošlost. Radovi su trebali započeti lani u rujnu, no kako je sezona zbog pandemije koronavirusa bila upitna, prvi iskopi napravljeni su već u srpnju. To nas je u dobroj mjeri bacilo naprid, tako da ćemo završiti prije roka – zadovoljan je Dalibor Garma, predsjednik MO-a Krapnja. Zahvalan je gradonačelniku Željku Buriću i šibenskom "Vodovodu i odvodnji" što su održali obećanje da toliko opsežan posao kod njih neće zaglibiti i oduljiti se, a Garma je, zajedno s voditeljem gradilišta, proteklih godinu dana imao i pravu diplomatsku misiju jer je od kuće do kuće trebalo uporno objašnjavati da svi neko vrijeme trebaju pretrpjeti buku i oblake prašine da bi otok na kraju dobio infrastrukturnu podlogu za daljnja ulaganja i razvoj.
Zadnja pošta Primoštena
"Glavar" školja ne propušta napomenuti da je pri kraju ulaganje stoljeća: voda je na Krapanj došla 1963., a struja 1959.; otada gotovo da ništa nije bilo "taknuto", no bilo je to i jedno drugo vrijeme.
Danas je teško zamisliti kako je 50-ih i 60-ih godina na majušnom otoku bilo 1500-2000 stanovnika, te da je u Daliborovu djetinjstvu (rođen je 1959.) svakog jutra 40-ak školaraca s torbama u ruci čekalo brod.
– Tada je Krapanj – nasmijao se – bio zadnja pošta Primoštenu i tako je bilo sve do izgradnje magistrale. Između našeg školja i Primoštena jedva da je uz more bilo ikakvog naselja, a pogledajte danas gdje je tko i koliko se razvio!
Aglomeracija, uvjeren je Garma, Krapnju sada donosi slatke brige i desetogodišnji investicijski ciklus, te mu je u neku ruku i drago što otok do danas nije doživio velike promjene.
– Radilo bi se na pogrešan način i vjerojatno bi se dosta toga upropastilo. Poremetila bi se ravnoteža na ovako malenom prostoru – objašnjava Garma. – Nama ovdje ne treba previše – nastavlja – budući da na prvom mjestu trebaju biti zadovoljni otočani, a onda i gosti.
I sa stopostotnim povećanjem turističkog smještaja prava mjera bila bi očuvana: prevedeno na jezik brojki, podvostručenje smještaja značilo bi na Krapnju najviše 200 apartmana u obiteljskim kućama uz hotel "Spongiola", jedan kvalitetan autokamp na sjevernoj strani otoka, manje privezište za nautičare pokraj Starog porta za goste koji dolaze morem, i to je u glavnim crtama sve što treba da turizam na Krapnju traje barem pola godine.
Komunalna lučica
Jednu od slatkih briga Garma je veli, već načelno riješio na sastanku s Jadrankom Fržop, ravnateljicom županijske Lučke uprave, i s time se Krapanj upisao na listu investicija ŽLU-a, gdje ga je dosad jedva bilo.
Stari porat, izgrađen još za vrijeme Austro-Ugarske, kao i većina solidnih riva na Jadranu bit će prilagođen za privezište nautičara, uz naplatu, s tim da se brodice mještana sele u buduću komunalnu lučicu na zapadnome dijelu Krapnja. Lučka uprava izgradit će još jedno pristanište za maleni trajekt na sjeveroistočnoj strani otoka, da svi koji trebaju na taj kraj otoka izbjegnu prolaženje cijelom obalom do odredišta, te da se, ovisno o vremenskim prilikama, može birati mjesto pristajanja na Krapanj.
– Ostali smo do danas jedini šibenski školj na kojem se nautičarima ne naplaćuje vez, no i to neće još zadugo. Problem Krapnja bio je, smatra Garma, što su Mjesni odbor vodili stariji ljudi, a kad čovjek prebaci 50., tada mu je do mira i ne želi puno mijenjati. Zato i on priželjkuje da se pojave neki mladi ljudi, pa da na temelju pravog zlata u pogledu infrastrukture koje je Krapanj dobio s Aglomeracijom, nastave raditi za otok.
– I ja sam u godinama – veli – a gdje bi nam bio kraj kad bi tijekom vremena na Krapnju živjelo i radilo 400-500 stanovnika i to svim srcem priželjkujem. Budem li danas-sutra nekom mladom čovjeku voljnom da se zauzme za opće interese otoka trebao pomoći savjetom, drage volje stojim na raspolaganju! Znate – nastavio je Dalibor – na Krapnju je uvijek postojala grupa ljudi koje se nazivalo "šempre pronto", šta oće reći da su uvik bili spremni svakom priskočiti u pomoć. Zauzeti se za udovicu ako joj je trebala zaštita, ili ispomagati drugima na različitim poslovima, bili su uvijek tu. A danas ne možeš okupiti ljude čak ni za stolom s velikim zubacem na trpezi – ilustrirao je prilike u kojima se nerado izlazi iz vlastite komocije da bi se radilo u korist zajednice.
Radnička kantina
No, zato je otkako traju radovi na Krapnju svakodnevno okupljanje za punim stolom kod Davora Mrvića Žohe, vlasnika konobe "Dalmata". Za razliku od svojih kolega ugostitelja, koji su zbog epidemioloških propisa radili u režimu toplo-hladno, Žohin se lokal nije gasio jer je cijelo vrijeme bio radnička kantina za marende, gdje se jede žlicom, iz dubokih pijata velikih kao automobilski kotač. I konoba "Ronilac" također kuha za splitsku "Vodoprivredu", da ljudi mogu birati mjesta i menije, a kada smo u utorak bili na Krapnju, Žoha je za trudne i umorne radnike na jelovniku imao junetinu skuhanu s povrćem, a la bosanski lonac. Velika teća s ukusnim varivom, gorivom da se može nastaviti dalje s poslom, bila je nasred stola, a prizor kao stvoren za skupnu fotografiju s paronom Davorom, koji jedini stoji jer poslužuje.
– Je, radili smo junački na Krapnju okripljeni Žohinom spizom, ali smo kući ostali dužni! – kazao je jedan od njih. Još malo pa će doći u priliku vratiti dug kod kuće kada Krapanj vrate Krapljanima. I gostima, jer se smiješi kakva-takva sezona. Nijemci su u niskom startu, uredno cijepljeni pripremaju COVID putovnice, a i Česi hrle po karte za "žuti vlak" do Rijeke i Splita. Kao malo kad dosad, otok će, prema svemu sudeći, ušetati u ljeto s olakšanjem: Žohina "Dalmata" u obnovljenoj kući iz 18. stoljeća opet će postati kafić s vanjskim šankom pred ulazom, restoran i neformalna recepcija Krapnja, a Dalibor Garma zdušno će se posvetiti slatkim brigama...