Dvadeset i jedan automobil i trideset sudionika – toliko je ovaj put brojio konvoj mini-morrisa okupljenih na 6. po redu šibenskoj "minijadi"- Giro di Dalmatia održanoj proteklog vikenda u organizaciji Mini-kluba Šibenik.
U punom sjaju, ušminkani i sređeni, miniji su po običaju na ovim susretima u nedjelju, zadnjeg dana trodnevnog druženja njihovih poklonika bili parkirani na šibenskoj obali od 11-14 sati, izmiješavši se sa srednjovjekovnim ugođajem šibenskog sajma koji je također završio jučer.
Premda nahukana jugom, riva je bila živa, puna Šibenčana i turista kao da je vrh, a ne zalaz sezone i nije se dalo izmjeriti jesu li veća atrakcija oklopljeni vitezovi i banci sa raznovrsnim zanatskim proizvodima ili automobilčići velikog srca pridošli na "minijadu" iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovačke, Češke, Njemačke, Slovenije, Velike Britanije i Makedonije.
Ovih dana plijenili su pažnju i na Murteru, gdje je bio upriličen ovogodišnji "izlet iznenađenja" na "minijadi" kakvu za kuriozitet, osim Šibenika na bivšem državnom prostoru priređuju jedino ljubitelji ovog britanskog automobila iz Beograda. Dakako, riječ je o originalnom modelu ovog autića sportskih karakteristika koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti automobilske industrije. Prestao se proizvoditi 2000. godine, a zamijenio ga je veći "mini" suvremene koncepcije i tehnologije, međutim on se, pogađate, ne računa!
Isključivo "klasika", poput minija iz 1975. u kakvome je iz dalekog Ohrida u Makedoniji u Šibenik stigao Ljubo Pejić zajedno sa suprugom Hristinom. Njegov "mini" je među najstarijima ovaj put, a tri godine raniji vozi gost iz Srbije, ali se za novinare izgubio negdje u gužvi na obali.
-Ukupno, prevalit ću tri tisuće kilometara! Za minija je to ništa, naravno, iako su mu 42 godine, s ponosom govori Ljubo. U Šibenik je zapravo, došao preko Slovenije, zajedno s prijateljem Davorom Horvatom iz Ljubljane, a sprijateljili su se upravo na jednom ovakvom susretu. Davor nije mogao odoljeti te je ipak došao u Šibenik, no sa "stojadinom", jer mu je mini na bojanju, ali će dogodine biti u punom sjaju, obećava.
Fanovi minija - što je ljepši i mekši naziv za po dalmatinski, "infišadure" u ove automobile, podjednako strastvene uostalom, kao što su sakupljači maraka, lovci ili ribolovci – svoj auto ne bi dali ni za što i kako govori Ljubo, svaki je neuništiv, vječan i trajan ukoliko vlasnik ima ljubavi i novca za održavanje – jer djelova ima, samo ih treba platiti.
Na svoga "Moke-a" - a to je inačica minija kao malenog terenca koju je britanska vojska svojedobno namjeravala uvrstiti u vozni park, ali je odustala zbog preniskog ovjesa – silno su ponosni Judith i Graham Thomas iz Londona, koji su na jednoj od brojnih minijada kakve se održavaju po Europi upoznali "Vedrana iz Šibenika" i prijavili se za sudjelovanje među prvima. U Šibeniku i u Hrvatskoj su prvi, ali definitivno ne i zadnji put.
-Uživamo ovdje. Dobri ste i ljubazni ljudi, viđat ćemo se i dalje, ne kriju oduševljenje Judith i Graham. I za kraj poručuju: "Uživajte u miniju, ako ikako možete!"
U spomen na Baru Šarića
Nismo uspjeli uzeti niti izjavu od najstarijeg sudionika ovogodišnje "minijade", Stephana Totha iz Njemačke. Sedamdeset i dvije su mu, no prema hitrosti kojom je mijenjao mjesta dok ga je tražila Branka Pavasović, glasnogovornica susreta pokušavajući ga "privesti" novinarima, puno je mlađi.
-Napomenite svakako, da je i ovogodišnja "minijada" održana u spomen na Ivu Šarića-Baru, šibenskog "doktora za makine", automobilista i motociklista koji je vozio dva apsolutno najpoznatija šibenska "minija" i s njima osvajao natjecanja, govori Branka Pavasović. Otkriiva da će Mini klub Šibenik dogodine sudjelovati u organizaciji balkanske "minijade" u Sarajevu, a zamisao je potekla upravo od Šibenčana na ovogodišnjem druženju koje su klubu sponzorski potpomogli TZ Grada Šibenika i Županijska lučka uprava.
