Putešestvije u šibenskom prigradskom naselju: Drača u Tarićima jača od Bundeswehrove 'zvijeri'

Felk Stule, njemački mladac i (avan)turist, zajedno sa svojim prijateljem došao je prije do "marice" nego do "Curice". Potonje je naziv apartmana u donjopoljskom zaseoku Tarićima, gdje su momci zakupili ljetovanje, no kojih stotinjak metara prije odredišta, vojni teretnjak(!) u kojem putuju kliznuo je navečer, oko 22 sata, desnom stranom s grbavog, uskog, djelomice urušenog poljskog puta i ostao zaglavljen. Tako su, eto, Nijemci prije upoznali policijsku "maricu" nego apartmansku "Curicu", budući da je plavce, koji su došli desetak minuta nakon nezgode, pozvao susjed Marko Ninić, koji me je jutro poslije dočekao s prijateljem Mirkom Cvitanom.

Srećom, nikome nije ni dlaka pala s glave nakon ovog putešestvija u šibenskom prigradskom naselju. Stulea, inače iz njemačkoga grada Hallea, zatekli smo u dubokom hladu masline kako opskrbljen bocama vode čeka na dizalicu iz Šibenika, dok je njegov prijatelj lutao okolnim vinogradima i maslinicima. Nije bio osobito raspoložen za razgovor, niti mu je, sasvim razumljivo, bilo do šale. Vojni transporter koji je otpisao Bundeswehr idealno je vozilo za avanturistički raspoložene mladiće, no sva off the road superiornost toga teretnjaka terenca ostala je u jednoj jedinoj, doduše zamašnoj, donjopoljskoj kupini. Nije im pomogao ni vinč za samoizvlačenje, s pola volje na engleskom kazuje Felk Stule.

– Sada imate avanturu – rekao sam onako uzgred, ne bi li ga barem malo oraspoložio, no sve što je odgovorio stalo je u ovo: – Da, ali je ipak previše!

Nije, međutim, preko glave došlo jedino Stuleu, nego i spomenutom dvojcu Cvitan-Ninić, koji su odlučili pozvati u Tariće i novinara. Nezgoda mladih Nijemaca nadomak njihove kuće i posjeda bila je povod da još jednom upozore na loše stanje toga 300-injak metara dugog puta u predjelu Kaćine, koji je i protupožarni koridor.

– Ni po jada da na to ne upiremo prstom već godinama! A da stvar bude gora, gradska uprava preklani je izdvojila za popravak ovog i drugog, obližnjeg puta, 250 tisuća kuna, ali ništa još nije poduzeto – govori Cvitan.

Ninić u Tarićima boravi barem tri mjeseca godišnje i dopunjuje kako bi se u drugome navratu isto što i Nijemcima moglo dogoditi vatrogascima koji se tu ne mogu probiti s ozbiljnim, primjereno opremljenim vozilima za opsežnije intervencije. Tko jamči da drugi put neće biti nesreća, ne daj bože, a ne samo nezgoda – jedva se Ninić usuđuje spomenuti toliko crnu mogućnost, uz napomenu da je samo providnost dosad čuvala taj dio Donjeg Polja od kakvog većeg požara. Njegova je kuća nekoliko desetaka metara prije mjesta gdje je zapelo njemačko vozilo, a Cvitan nešto dalje ima maslinik.

O tome je ovaj isti novinar u Šibenskom listu pisao prije dvije godine, kada je spomenuto da je onaj drugi, obližnji put u susjednim Spahijama bio popravljen ubrzo nakon odluke Gradskog vijeća da izdvoji spomenuti novac, a da ovaj, poprište ove zadnje prometne nezgode, iz nikome poznatih razloga i dalje stoji neuređenim. Kako onda, tako i danas!

Osim ako gradska uprava ne propagira (avan)turizam u svome okružju pod geslom da se do nekih šibenskih apartmana gost ne može probiti ni u vojnom vozilu!? – malo smo se i nasmijali.

Zaselak Tare ima tradicionalno, staro naselje, a većina ostalih raštrkanih kuća danas su uredno legalizirani objekti izgrađeni na poljoprivrednim parcelama.

– Imamo struju i telefon, a za vodu pregovaramo s gradskom upravom i šibenskim "Vodovodom". Unatrag dvije godine bez ikakvih pomaka – govore domaćini dok se rashlađujemo na trijemu Ninićeve kuće.



Kao u onim televizijskim prodajnim emisijama, ovo još uvijek nije sve, barem što se tiče nepoduzimanja iz Grada: vlasnici posjeda otpočetka gradskim ocima ustupaju dijelove svoga zemljišta za proširenje toga usuho podzidanog puta koji sami održavaju kako tko uhvati, a spremni su i novčano participirati. Jednako i za vodovodne cijevi, koje bi bilo najbolje u istom zahvatu ugraditi u podlogu puta, predlažu, no iz Grada nema nikakvog odgovora.

Doduše, podsjeća Cvitan, došao je ovdje preklani Miroslav Lucić, šef gradskog komunalnog odjela, i razgledao trasu. No, onda bilo, sad se spominjalo – stvar je zapela u drači kao Bundeswehrov kamion, no po njega barem dolazi dizalica!