- Skupo? Je, pa šta ću ja da je skupo! Ne mogu metnit čep u guzicu! - tako nam je odgovorio jedan naš Šibenčanac kad smo ga zaustavili jutrom na pazaru.
- Je, život nam je svima poskupija, ali nije ni bolest jeftina! - kaza nam je drugi, u prolazu, noseći dnevnu provištu u dva mršava saketića.
- Dok si zdrav, ideš šta oćeš, a kad oboliš - ono šta moš! I šta moraš! Šta ti doktor nije zabranija!
- Ne brani meni doktor ništa, nego Starčević! - javlja se treći.
- Koji Starčević?
- E, oni šta ga ritko viđan! Oni na novčanici od iljadu kuna! Taj ti je doktor najopasniji! Kad ti on zabrani, nema toga ko će te od njegove dijete škapulat! - zezaju se ljudi. A šta će drugo!
- Ma glavno da ne tuku. Kad se sitin kako je onin jadnin Ukrajincin, šta in je glavna briga kako glavu sačuvat, odma mi je lakše!
Slikara Borisa Paića fermali smo na izlazu. Kupija je, veli, lipu koku od dva kila, jedan pak domaćih jaja, u Petrovića, mladu kapulu, pomidora šljivarica... i tamo - vamo 100 kuna je potrošija. Eto, prije bi to bilo nekih 75 - 80 kuna. Što znači da je spiza poskupila nekih 20 do 25 posto. I sve će to još ići gori! Uvjeren je Bore. Neće cijene na ovom stati!
Na stepenicama najpoznatiji šibenski Varaždinac - poznatiji i od Čehoka i Čačića zajedno - Davor Flajšman prodaje cvijeće. Cijene su šarolike. Je li cvijeće poskupilo?
- Kako koje i kako za koga! - odgovara kroz smijeh. Davor je uvijek dobro raspoložen, iako, veli nam da je prodaja ipak malo lošija nego inače. Vidi se da ljudi štede. Na šibenskoj je pijaci s cvijećem što ga doveze iz svog Črešnjeva od kraja ožujka, pa do kraja lipnja, dok ne rasproda sve što je te sezone posadio. Glavno da ga krupa što je poharala plastenike i staklenike oko njega nije uhvatila. Za drugo će lako. Nešto će se uvijek prodati, optimističan je.
Slatka kapula
Sa štanda OPG-a Knežić prolaznike mame prekrasne trešnje. Cijena sitnica, 34 kuna kilogram! Sorta - hrušt! Hrskaju pod zubima! Ali, šinjorina do nas, Nikolina, više interesa pokazuje za crvenu kapulu.
- Jel ovo ona slatka? Ona šta se ne plače od nje!
- Je! - potvrđuje gazda Mile Knežić.
- Moš je ist ka jabuku! Kolko ćemo, jedan kil!
- Pošto su trišnje lani bile? - pitamo Milu, a on se smije: - Nemam pojma šta je jučer bilo, a kamoli lani. Imaš li neko lakše pitanje?!
- Ako vam je skupo, dat ću vam ja po 17. Ali, pola kila! - dobacuje sa susjednog štanda prodavačica. I smije se. Deset kuna je mladi krumpir, deset kuna je crvena kapula, kukumari su 12 kuna, pomidore su 16 kuna, mladi luk - češnjak je 35 kuna kil, trišnje iz Dubravica u Klarića su po 16 kuna, vrgoračke jagode su 36 kuna kil. Kure li kako?
- Dobro, još uvijek dobro! - veli nam prodavačica Slavica.
- Žale li se ljudi na cijenu?
- Naravno da se žale, niko još nije reka da mu je jeftino! - smije se Slavica.
- Kupim što moram! - veli nam gospođa.
Kod Slavice su i krupne trešnje po 36, marelice po 30. Ljudi se žale, ali kupuju. Mada, na oko se vidi da je prodaja pala. Nekad su ovdje bili puni banci robe, voća i povrća. A sad je sve poluprazno. Nema svit novaca. Osobito penzioneri, glavni kupci na pazaru. Mlađarija kupuje po trgovačkim centrima. Ili ručaje dostavu iz pizzerija.
- Znate šta vam se sad najbolje isplati kupit na pazaru? Maslinovo ulje! Nikad nije bilo čistije! Ovo je sojino toliko skupo da ga se više ne isplati mišat s maslinovim! - dobacuje nam jedan poznanik. I njemu je do zafrkancije.
Domaća 'viagra'
- A što ćeš drugo radit, čime se ličit u ozbiljnim vrimenima kao što su ova, nego smijehom i humorom. Ka da ima koristi od toga šta si ti mrk, ljut i ozbiljan?
Hoće li nas turisti spasiti, pitamo Grozdanu Brajković, ona prodaje domaću "viagru", proizvode s visokom dodanom vrijednošću, tržišno potentne - suve smokve, bajame u cukru, orahe u medu, Ferero Rošer iz Dubravica.
- E, al nisu više ni turisti kao što su nekad bili. I oni gledaju na svaku kunu! - informira nas o burzovnim kretanjima Grozdana. Koja usput dili i savjete. Veli joj jedna gospođa da je kupila smokve u jedne druge prodavačice. I ova joj je rekla da ih drži u papirnatrom škartocu...
- A nije vam rekla da ih držite u najlonu?
- Nije!
- E, nije van dobro rekla. Tribali ste škartoc sa smokvama metnit u najlon. Sad su van došle suve ki rožina.
- E, baš su takve! I šta sad da radin?
- Ništa, zakuvajte sad vodu, i ubacite ih u kipuću vodu par minuta, da spasite šta se spasit dade. Nemojte ih bacit, nikako. Grijota je bacat! - veli joj Grozdana.
- Ako ništa drugo, možete od njih napravit Ferero Rošer ka ja! Sameljete ih, dodate malo naranče, limuna, kore i soka, vanilije, malo rakije. I to je to! I dokazano diže sve. Diže moral, diže atmosferu, standard diže... - slažemo se lako s Grozdanom koja već spada u legendarne osobe sa šibenskog pazara, bez kojih je nezamisliva ova velika predstava koja se svakog dana odigrava na ovom mjestu. Na kojem se i kupci i prodavači već tako dobro znaju da su postali familija. Jedino što se mijenja to su brojevi, odnosno cijene na bancima. I one, kao i godine, ne idu nazad, nego samo naprid! Ali, danas je još i dobro. Jer, već sutra će sve bit skuplje. Pa kupujte odmah, dok je još jeftino!
