Šibenski Varoš po mnogo čemu je posebna gradska četvrt. Da su u njemu rođeni neki od najpoznatijih hrvatskih pjevača i glazbenika, poput Arsena Dedića, Vice Vukova, Miše Kovača, Ive Pattiere, opernih pjevača, braće Nevena i Miroslava Belamarića te Nere Gojanović, pjesnika Krste Jurasa, glumaca Mate Gulina i Oriane Kunčić, novinara Mirka Sekulića ili su se tu doselili, poput novinara i književnika Emira Imamovića Pirkea, davno je poznato.
Opjevan zbog svojih toverni i kita obješenih iznad ulaza, grana masline, bora i smrike, po kojima se znalo gdje se pije bijelo, a gdje opol i crno vino, Varoš je i jedini šibenski kvart koji je bio tema jedne vrlo posjećene i uspješne šibenske Noći muzeja, a isto tako jedina je gradska četvrt o kojoj je snimljen dokumentarni film. Stoga ne čudi što je ovaj dio Šibenika dobio i svoju feštu, jedinu takve vrste u cijelom gradu.
Ilo se i pilo
Prije četiri godine pokrenuli su je zajednički Turistička zajednica grada Šibenika i Gradska četvrt Varoš, a održava se u rujnu oko blagdana Male Gospe. Tako je bilo i protekle nedjelje, na Varoškoj noći, kada su se na igralištu bivšeg Partizana na Mimincu okupili Varošani i njihovi prijatelji. Prema procjenama direktora Ureda TZ Šibenik Dina Karađole, koji je bio jedan od organizatora i meštar od gradela na kojima je vješto okretao srdele i ćevape, a poslije dijelio i porcije graha s kobasicama, koji je stigao iz "Peškarije", restorana u kojem se kuhao, te pazio da ničega ne pofali, Varoška je noć privukla oko 400, možda čak i 500 ljudi.
– Mislim da je ovo jedno lipo podsezonsko, mikrolokalno događanje. Volija bi da tu bude i turista. Podilili smo oko 200 porcija fažola, 10 kilograma srdela, ćevapa... Znam da san kupija 400 čaša za pivo, a mora san ići po još čaša. Ljudi vole ovakve neobavezne zabave, druže se... Ima tu i dice – zadovoljan je Karađole koji je i sam Varošanin. Premda je po rođenju Ogulinac, odakle mu je majka, ali cijeli život, zapravo, živi u Težačkoj, u kući, kaže, svog pradjeda. Vezu s Varoši dodatno je podcrtao kupnjom nove, stare kuće, u istome kvartu, svega nekoliko ulica dalje od one u kojoj sada stanuje.
– Volin biti u Varoši. I dica nam vole. I roditelji moje žene su tu – smije se Karađole dok navodi zbog čega Varoš nije mogao preskočiti ni kod odabira nove adrese.
U Varošu je rođen i Mišo Matulja, a to znači da ni Varoška noć nije mogla proći bez njega.
– Varoš u mom djetinjstvu bio je pun dice i cike, pun sporta. Varoš iz mog djetinjstva bio je mjesto u koje su se doseljavale mlade familije s dicom. Vremenom se to izgubilo, dica su odrasla i otišla, ali vraćaju se, fala Bogu. I moja ćer s mužem i dvoje djece se vratila. Eto, po ulicama se opet čuje cika i vika dice i matera koje ih zovu na spavanje. I beštimaju da je više dosta igre. Ja san i u dokumentarcu o Varošu, koji je napravio Ivan Živković Žika, reka da san se ovdje rodija, odatle krenija u život, a tu ću i završiti i otići na Sv. Anu da zauvik gledan svoj Varoš!
Zoran Sekso fetivi je stanovnik Varoša, a kada usporedi ovaj kvart prije i sada ne može se oteti dojmu kako je nekada na ulicama bilo puno više ljudi. Danas su ih nadmašili automobili.
Više auta nego ljudi
– Meni je dobro u Varošu, sve mi je blizu, navikao sam biti u gradu. I dandanas grozim se kada moram negdje ići i sjesti u auto! Zato mi se sviđa ova fešta, jer nije ništa pretenciozno, a prilika je vidjeti neke ljude koje inače ne viđam!
I Regina Koštan rođena je Varošanka, a kako se već godinama bavi fotografijom i aktivna je članica Fotokluba Šibenik, na varošku feštu stigla je s fotoaparatom.
– Ovo je obiteljski kvart. Ljudi su oduvijek pomagali jedni drugima. Vrlo smo temperamentni, gruba rič ovdje se ne smatra grubom. To su, recimo, neke nesuglasice koje rješavamo malo glasnije! Nakon stagnacije poslije Domovinskog rata, kada je kvart opustošio, nije bilo dice i ljudi su se raselili, Varoš ponovo ide naprid. Vraćaju se mladi, rodilo se dosta nove dice i nadam se da će oni u svom djetinjstvu uživati kao što sam i ja uživala. Turizam je prodro i u ovaj dio grada, jer smo blizu centra, i mora... A moji šekondi gušti danas je snimanje. Volin obići te stare, napuštene i razrušene kuće, kojih je sve manje i moraš poprilično dobro poznavati Varoš da znaš ući u svaku uličicu i dvorište, da znaš prečace... Najviše volin snimati te stare kuće koje me podsjećaju na djetinjstvo i neke drage stare ljude. Iako smo od centra grada na par koraka, moja je kuća na mirnom mistu. S jedne strane mi je Čelarov vrt i tičice pivaju, a s druge je opet mirna ulica pa imamo pasa, mačaka i drugih kućnih ljubimaca koje ja isto volim, tako da mi je i danas ovdje lipo. Teško da bi se odlučila ikada odseliti odavde!
U varoškoj fešti, s neskrivenom dozom nostalgije, uživao je arhitekt Davor Popović. Rođen na Mimincu, vjeruje kako Varoš mogu razumjeti samo oni koji u njemu žive. Iako ga je život odveo s druge strane Jadrana, u Milano, s talijanske adrese, Varoš, u koji, kaže, često dolazi, čini mu se podjednako varoški kao i prije nekoliko desetljeća.
Nisu Varošom "zaraženi" samo oni rođeni u njemu. Božena Maričić, jedna je od tih neizlječivih.
– U Varoš sam došla udajom prije 41 godinu, ali Varoš je moj dom, a ne Baldekin di san se rodila. Volin sve dijelove grada, ali Varoš najviše volin, jer ima urbani štih i gradsku toplinu. Do Poljane i centra grada iman tri minute, a istodobno, kada uđen u svoj vrt osjećan se ka da san usrid prirode. Ljudi su ovdje pitomi, meni je Varoš ono pravo šibensko, premda su Gorica i Dolac puno stariji dijelovi, ali Varoš mi je u srcu – zanesena je Maričić, koju raduje što je u varoškim ulicama sve manje napuštenih kuća, što se vlasnici ponovno vraćaju ili se novi stanari doseljavaju.
Sve je blizu
Prije 13 godina stanovnici jedne varoške ulice postali su i Ann Marie i Marin Paić. Ovo je, reći će Ann Marie, najbolji dio Šibenika za život. Sve joj je blizu, u radijusu od 500 metara i škola i vrtić, čak i posao. Njezin suprug, urolog, šibenskoj javnosti poznat je i kao predsjednik JK Val, kluba koji je osim sportskih natjecanja i regata, pokrenuo i sudjelovao u nizu zanimljivih akcija u gradu.
– Rodio sam se na Gorici, odrastao sam na Baldekinu, a kada sam se vratio sa studija, malo smo stanovali opet na Gorici, pa u "Kožari" i onda kupili kuću i doselili se u Varoš i ne bismo to nikada mijenjali. Problem je jedino to što je po ulicama puno parkiranih automobila i što ne mogu proći vatrogasci i dostava, a hitna pomoć, sada kada su nabavili manje vozilo, na sreću može – primjećuje Paić, hvaleći Varošane, koji su njegovu obitelj i njega, kao dite drugih kvartova, prihvatili kao domaćeg! Zato i varoška fešta uživa sve njegove simpatije, jer je to, ističe, dobra prilika da se ljudi druže i razvesele!
A toga, s obzirom na današnji ritam življenja i rada, čak i u manjim gradovima, poput Šibenika, već odavno nedostaje.
Dica se opet igraju na ulicama
– Ima dosta lijepe hrane. Uglavnom sve je lijepo – pohvalio je varošku feštu 11-godišnji Roko koji već od malih nogu zna sve prednosti življenja u Varošu.
– Lijepo je i dobro se igrati u Varošu, ali je problem jer ljudi ne grade garaže, pa su ulice tijesne. To me živcira. Volio bih da na ulici ima više prostora. Skoro smo jedina ulica na kojoj se djeca igraju vani. Bude nas barem desetak. Ima i nekih starijih ljudi koji ne vole da se mi tu igramo i kažu da smo prebučni. Ali nismo – gorljivo će Roko, a prednost igri na ulici, danas tako rijetke među gradskom djecom koja mahom preferiraju buljenje u ekrane, zna i Rokova susjeda, 9-godišnja Iskra.
– Volim se igrati na ulici. Volim i kada ljeti dođe puno druge djece. Dođu kod svojih baka i djedova, pa sam tako upoznala i stekla nove prijatelje!
Varoški glazbari
Nema domaće fešte i ugodne atmosfere bez dobre pjesme i dobrog vica. Za ovo potonje pobrinuo se poznati šibenski i hrvatski glumac Mate Gulin, a glazbenim dijelom zavladao je neumorni i nadahnuti Ivo Pattiera.
Pjesmom su srca Varošana, među ostalim, razgalili i Vlađa Nalis te Nikica Širinić, a glazbenu uvertiru po varoškim ulicama odsvirala je Šibenska narodna glazba. To je najstarije šibensko kulturno društvo koje i samo pripada Varošu, premda neki sumnjičavci tvrde kako se ulica u kojoj su smještene prostorije društva nalazi u susjednoj Građi! Ako tako i jest, glazbarima to i nije važno. Gdje je pjesma i dobro druženje, tu je i njihov dom.