Prvo i jedino igralište za pse u Šibeniku u čije je uređenje svojedobno investirano 60-ak tisuća kuna iz gradskog proračuna, "otputovalo" je u povijest. Ograda oko javne površine od 200-tinjak četvornih metara u Rokićima najvećim je dijelom razmontirana i pohranjena u skladištu "Zelenog grada", a uklonjene su i klupe. Uskoro će s tog mjesta nestati i posljednji ogradni stupovi i preostala oprema koja je trebala služiti vlasnicima pasa i njihovim ljubimcima za igru. Da se igralište više neće vratiti na tu lokaciju potvrdio nam je i Miroslav Lucić, pročelnik Upravnog odjela grada Šibenika za komunalne djelatnosti, a razlog su pripreme za gradnju prometnog čvora Rokići na osnovi dokumentacije koja upravo na tom potezu predviđa prometnicu.
- Buduća cesta od čvora Rokići prolazit će preko najvećeg dijela donedavnog igrališta, pa ga je bilo besmisleno zadržavati u prostoru. To je ključni argument uklanjanja, a drugi je činjenica što igralište nikada nije zaživjelo onako kako je zamišljeno. Računalo se na to da će to mjesto biti posjećeno i da će sami vlasnici kućnih ljubimaca voditi računa o urednosti i čistoći igrališta koje je namijenjeno druženju i igri njihovih pasa uz periodično održavanje službi zaduženih za javne površine. Međutim, to se nije dogodilo. Prostor je ubrzo nakon otvorenja, onečišćen i devastiran, prepušten na brigu gradskih službi, a vlasnici pasa za njega nisu više pokazivali nikakvo zanimanje - kaže Lucić. Stoga će se, zaključuje, razmotriti mogućnost ograđivanja prostora za istu namjenu na nekoj drugoj gradskoj lokaciji.
Digla se prašina
Oko svojevrsnoga psećeg parka u Rokićima, inače, dizala se (medijska) prašina od samog otvorenje prije pet godina. Mještani obližnjih ulica takav sadržaj u blizini svojih kuća nisu podržavali od prvog dana tražeći da se površina namijeni za dječju igru i odmor starijih. Otpor su demonstrirali i javnim prosvjedom, a nedugo nakon što je igralište i službeno stavljeno u funkciju, građansko nezadovoljstvo iskazivano je bacanjem smeća u ograđeni prostor i devastacijom opreme.
Ponašanje vlasnika kućnih ljubimaca nije pridonijelo smirivanju tenzija. Dapače, uz časne pojedince koji su doista vodili računa o komunalnom redu i skupljali izmet iza svojih pasa u plastične vrećice te odlagali u koševe za otpatke, većina posjetitelja igrališta pokazala je kako ga doživljava kao javni zahod za pse koji bi trebao čistiti netko drugi. I udruge za zaštitu životinja čiji su predstavnici isprva zdušno podržavali ideju parka za ljubimce, od cijele su priče u međuvremenu digle ruke ne želeći preuzeti nikakvu obvezu za održavanje igrališta.
Vizija uređene javne površine na rubu borove šume u Rokićima na kojoj se psi, dok njihovi vlasnici odmaraju na klupicama u hladovini, zabavljaju u prirodi i neometano trčkaraju, rasplinula se u dim. U takvoj situaciji ni šibenska gradska uprava nije imala pravu argumentaciju za uvođenje reda te definiranje pravila za čuvanje i čišćenje prostora koji su prvi (zagadili i) napustili oni kojima je bio namijenjen. Zapravo se može kazati da je igralište za pse u Šibeniku egzistiralo jedva nekoliko mjeseci, a nakon toga je potonulo u posvemašnji zaborav. Sve dok ga nisu "probudili" bageri.
