U ritmu salse s brodskog razglasa u osam ujutro počinje putovanje leutom "Avalon", pomorskim tramvajem na pokusnoj kružnoj liniji gradske uprave šibenskim zaljevom.
Taka-taka, kucka i klapa "Torpedov" motor od 60-ak "konja" gurajući "Avalona" s pontona kod autobusnog kolodvora u Mandalinu, zatim slijedi povratak šibenskom obalom na rivu kod topova, potom akoštavanje Martinske s 15-minutnim zadržavanjem, i onda natrag: topovi, Mandalina da bi se kružna plovidba nakon jednog sata i 45 minuta zatvorila na polazištu kod kolodvora. Drveni leut od 11 metara visokih bokova registriran za 43 putnika inače je u vlasništvu šibenske turističke agencije, najboljeg ponuđača na natječaju za ovu probnu liniju. Izgrađen u Veloj Luci prije 70 godina u vrlo je solidnom stanju i vidi se na prvi pogled da je s marom održavan.
Europski novac
Cijena putovanja? Prava sitnica, rekao bi sir Oliver iz "Alana Forda". Baš po mjeri šibenske škaršele, povratna karta je deset kuna, dakako subvencioniranih – zasad europskim novcem - jer je ekonomska cijena dosta veća, no ova je linija, zamišljena kao dio javnoga gradskog prijevoza, neusporedivo ugodnija alternativa putovanju pretrpanim gradskim ulicama automobilom ili busom. A dovest će kojeg kupača i na oživljenu Martinsku, nekoć vrlo posjećenu plažu Šibenčana iz vremena prije izgradnje mosta sredinom 60-ih godina, do koje su kupače vozili legendarna kapetanica Slavka Berović i kolega joj Josip Martinović u drugom brodu. Ploviti - e, to je poput salse, za razliku od šalše na pomidore u što se pretvori čovjek nakon vožnje autom!
- Hvala Europljanima, provozat ćemo ih na kraju gratis! - smije se kapetan "Avalona" Goran Ikač. Zabradatio je uredno, kako i priliči maritimu, glave omotane gusarskim rupcem i s obveznom cigaretom u kutu usana; kratka brada također uokviruje lice Ikačeva sudruga u ovoj službi, mornara Ante Bekavca, inače zidara, meštra u kamenu "od svake fele". Do 2. rujna, kada se zaključuje ovaj pilot-projekt, nakon čega će pasti odluka hoće li biti nastavljen, njih dvojica će svakog dana bez iznimke, u šest navrata broditi ukrug šibenskim portom od osam ujutro do 20.45.
U utorak je, nakon desetak dana testiranja satnice, s gradskom upravom uglavljen definitivni red plovidbe. Umjesto u 9 iz Mandaline, polazak je pomaknut u osam ujutro s pontona Županijske lučke uprave kod kolodvora i to više odgovara potrebama putnika, napominje Goran Ikač.
Jedini sam putnik s kolodvora na prvoj jutarnjoj vožnji prema novom oraru, a u Mandalini ukrcavamo Natašu. Osim nje, na pontonu Županijske lučke uprave više nema nikog. Ni jedne od Mandalinjanki, primjerice, koje su momcima s broda najavljivale da će s "Avalonom" u spizu, no kako dan bude odmicao, ljudi će biti sve više, pokazuje dosadašnje iskustvo posade. Doduše, dosad nije bilo gužve izuzme li se brojna publika s proteklog festivala "Regius" na Martinskoj, međutim svijeta ima i treba biti strpljiv, da se novitada primi kod Šibenčana i turista. Dite se rodilo, u povojima je i odrast će, optimističan je barba Ikač.
Crvenokosa dama kovrčave kose s likom pulene-zaštitnice na provi starih jedrenjaka stanuje u novoj zgradi na Biocima, nema auto i uglavnom ide pješice do grada. Pod sjenom tende na "Avalonu" putovat će do stajališta kod topova i prošetati do knjižnice po novo štivo, a onda u spizu na Pijacu i na kavu, do povratka brodom u 12 sati. Taman da se pripremi za popodnevnu smjenu na poslu u "Solarisu", govori Nataša, Tišnjanka porijeklom, pokazujući na knjige u torbi.
- Ovo je ideja za pet! Spas za ljeto, rasfriška se čovjek odmah ujutro, a za simboličnu cijenu imaš i panoramsko razgledavanje grada. Dva u jedan! - oduševljena je mogućnošću toliko ugodnog putovanja do Šibenika i bit će, sigurna je, česta putnica na palubi leuta. Kao dodatno osvježenje, na "Avalonu" nude i sok – dakako, nije uračunat u cijenu putne karte.
Nakon petnaestak minuta plovidbe i lamentiranja o prekrasnoj slici grada s mora, berekinski znatiželjno provjeravamo odmiče li Nataša rivom možda salsa korakom.
Kabina za čut novitade
- Bez šale, plovidba je ipak nešto posebno. Čim stupiš nogom na brod ulaziš u drugačiju, opušteniju atmosferu, naročito u usporedbi s automobilom. Prije vožnje na četiri kotača usred ljeta trebaju duhovne pripreme, pa nije li onda bolje ovako?
Ante Bekavac dodaje nešto zbog čega će ih, smiju se, vjerojatno zamrziti u Gradskom parkingu. Ljudima sa strane koji imaju posla u Šibeniku, toplo savjetuje da u grad ne ulaze automobilom nego da ga ostave u Mandalini i dođu s "Avalonom". Morem, kao kraljevi, jer u Šibeniku ionako treba dobro kružiti da bi se pronašlo slobodno mjesto na parkiralištu. Čemu takva glavobolja?
Za razliku od Ante, kojemu je navigavanje po šibenskom pijatu mora ljetni odmak od građevine, Goran Ikač u ovom je poslu već pustio korijenje i to ne samo kao pomorac, nego i u ulozi turističkog vodiča. Prije pet godina, zajedno sa Zoranom Baranovićem vozio je za istu turističku agenciju sličan leut, "Patalole", iznajmljen na Šolti za vođene panoramske plovidbe šibenskim portom u čemu su bili prvi. S vremenom se posao razvio, te su turiste započeli prevoziti do Skradina i Krke, prvo iznajmljenim "Avalonom" koji je agencija na kraju i kupila u Zadru. Gostiju je s vremenom bilo toliko da je leut postao premalen, pa ga je na plovidbama do Skradina i Krke zamijenio veći motorni jedrenjak agencije "Duje".
No, "Avalon" nije dugo bio bez posla na burzi rada – osvojio je natječaj za ovaj pilot-projekt i sada, ploveći na kružnoj komunalnoj liniji vjerojatno ispisuje povijesne stranice javnoga gradskog prijevoza morem.
- Prije pet godina s pontona kod kolodvora isplovljavali smo jedino mi s "Patalolom". A vidi sad koliko je uslužnih brodova na šibenskoj rivi i bit će linija još, blizak je Ikač zamisli arhitekta Nikole Bašića o prijevozu portom vaporetima. Doduše, niti kolege prijevoznici još nisu osvijestili da "Avalon" vozi službenu gradsku liniju, te se događa da se privežu na njihovo mjesto, no Ikač to rješava mirno i prijateljski, znajući da nikome na moru kruh nije lagan.
- Polako, sve će to doći na svoje mjesto! – njegovo je geslo. Goran je i entuzijast u svome poslu, ne odrađuje ga tek tako. Ispostavilo se, govori, da se barem trećina putnika otkako održavaju liniju ukrcala samo radi plovidbe i ćakule s posadom, da guštajući na moru provjetre dušu.
- Nigdje nisu izašli, ali smo razgovarali o svemu i svačemu dok sam bio za kormilom. Volio bih da ova brodska kabina postane još jedno mjesto u Šibeniku poput nekih brijačnica ili nekoć postolarije Šime Zorice, gdje se zalazilo i zato da se čuju novitade i raspravlja o svakodnevnim stvarima.
Da je s nama bio Rade Travica, dugogodišnji kolega sportski izvjestitelj i mandalinski zet, sigurno bi momcima s "Avalona" kazao isto što i meni u susretu na ulici, nakon završenog kruga šibenskim morem.
- Ma ta je linija odlična, samo mi se pari da svit slabo zna za to. Je, razglašena je po internetu i portalima, ali naši ljudi još uvik vole analognu klasiku. Neka izvise vozni red štampan na karti u kafiću u Mandalini i svugdi di brod pristaje, pa da vidiš...