U Napulju na Novu godinu masovno bacaju starudiju kroz prozore, kao simbolični rastanak sa svim starim i potrošenim. Nije baš nešto kada te u prolazu napuljskim kaletama u "najluđoj noći" poklopi stari špaker, pa neka tome dijelu Italije njihova egzotičnog šarma, jer je nama dosta i vlastitoga.
Doduše, ono što će stranac zatečen u drugoj zemlji nazvati egzotičnim, kod kuće mu je obično svinjarija, a upravo to se iz godine u godinu ponavlja na Jadriji, "najšibenskijem" od svih šibenskih kupališta.
U ovo doba godine pretvori se Jadrija u deponij otpada te izgleda baš kao Napulj nakon lude novogodišnje noći. Gomile šute, starog namještaja i svakovrsna druga krama preplave ono malo preostalih borovih šumaraka i čistine pred vikendicama i obiteljskim kućama, u kojima cijele godine obitava dvjestotinjak stanara.
Jest da je Jadrija stara, stogodišnja dama i red carpet joj se poprilično ofucao pa će Šibenčani, dok je javno slave i kuju u zvijezde kao ogledalo svoga građanskoga pedigrea, dočim padne prvi mračak, a da ne trepnu okom zahititi vlastite škovace pod prvo stablo ili u koš za sitne otpatke. Umjesto u vlastitu kantu, koju će s vremena na vrijeme iznijeti da je isprazne radnici "Zelenoga grada".
A kada dođe štađun od priprema za još jednu turističku sezonu, tada se na javne površine iznose gomile starudije: preuređuju se apartmani i zidaju novi katovi: taj otpad je poput kolektivne žrtve koja se prinosi svemogućem Bogu turizma i destinacije – da bi na kraju platio gradski proračun, umjesto onoga tko je otpad stvorio.
Jer, čišćenje i odvoz toga naličja "jadrijskog glamura", ako nečeg takvog uopće ima osim u pričama, na kraju snosimo svi, da bi na račun zajednice netko širio "vlastite kapacitete".
Svi ti devastatori u našim redovima svoja sitna lena drže kao da su male, suverene državice koje će pod okriljem noći susjednome Šibeniku i Hrvatskoj u specijalnim terorističkim akcijama iskrcati svoj otpad i onda sa zlobnim smiješkom zadovoljno trljati ruke iza kantuna.
- Već smo jednom čistili u ovoj godini, ovo je drugi put! Problem je i građevinski materijal... Naši komunalni redari, zajedno sa "Zelenim gradom", otkrili su nekoliko počinitelja koji su okolo bacali smeće. Prekapali su po tim najlonima i pronašli račune. Nema drugog načina, barem što se tiče kućnog otpada! - veli Joško Jurić, pročelnik Odjela za komunalne poslove Grada Šibenika o temi na koju, ništa novo, mediji iz godine u godinu mrče stranice i stranice. K tome, Jurić je "jadrijaš", tamo živi i predsjednik je gradske četvrti; prema tome, osoba s najviše kompetencija u ovoj stvari. Razgovarali smo zadnjeg dana velikog čišćenja prošlog tjedna. Koliko je toga odvezeno, sugovornik nam nije znao kazati, jer mu iz "Zelenoga grada" ovih dana tek treba stići konačni obračun prijevoza i troškova.
Jadrija je specifična, navodi, jer niti on, niti itko iz gradskih služba ima informaciju da se nešto slično događa u nekom drugom naselju. Naši domaći ljudi, jednako i vikendaši, ostavljaju svoj otpad na tri jadrijske javne površine.
- Nemam riječi za tu krajnju nekulturu, još više sam osupnut zato što ama baš nitko s Jadrije nije iskoristio ono na što ima pravo. A to je da mu "Zeleni grad" godišnje bez ikakve naknade odveze na deponij kubik ili kubik i po krupnog otpada. U praksi i više, jer nitko to ne broji "u gram". Što se iznese, uz urednu obavijest, "Zeleni grad" odveze, bez greške.
Provjerio sam u razgovoru s kolegom Novicom Ljubičićem, direktorom "Zelenoga grada": ni jedan poziv za odvoz krupnog otpada s Jadrije nije im stigao! - iznosi Jurić vlastitu i našu muku.
Prošlog tjedna vijeće gradske četvrti imalo je sastanak o toj temi, i opet ćemo se sastati. Ta okupacija javnih površina smećem glavna je tema i već smo odredili da se postavi nekoliko tabla s upozorenjem o zabrani odlaganja otpada na javnoj površini, a prema gradskoj upravi ići ćemo i s prijedlogom da se na određenim punktovima postave kamere izvan sustava gradskog videonadzora.
Samostalne kamere napajane solarnim ćelijama koje smo tu postavili pomogle su da se ugasi donedavno najveći divlji deponij na Jadriji – kod parkirališta iznad Guštine vale. Bacao se otpad iz auta, po putu, no to je prestalo.
Nova je lokacija sada "kod Vrbana" i zanimljivo je, primjećujemo, da se život uvijek pobrine za neku ironiju. Jer, novi deponij čistina je ispred stvarno glamurozne kuće poznatog arhitekta Ante Vrbana, zaljubljenika u majčin Šibenik i Jadriju, gdje je odrastao na ljetnim raspustima.
- To je naprosto nemoguće, u tome borovom šumarku gdje je i parking. Bio sam tamo na Cvjetnicu, nikad više toga smeća nije bilo na hrpi! Stvar je u tome da "Jadrijaši", koje možemo tako nazvati jedino pod navodnicima, jako dobro znaju da će se u pravilu očistiti sve ono što iznesu iz svojih dvorišta i unutar kućnih zidova. I baš ih briga, kao da "Zeleni grad" i komunalni odjel o proračunskom trošku njihov otpad mogu uklanjati svako malo.
To su veliki troškovi, a kada su komunalci s operativnim strojevima i vozilima na takvim poslovima, tada trpe njihovi drugi poslovi. Naš je komunalni redar u ponedjeljak proveo istragu uspoređujući odbačeni građevinski materijal i po tome je pronašao gradilišta. Izdao je nekoliko naloga, građevinari su to odmah uklonili bez pogovora, i to je urodilo plodom. Ali, što s gomilama i gomilama tih vreća za smeće, punih svega i svačega, kako ući u trag počiniteljima!? Pa mi na Jadriji trebamo uklanjati koševe za sitne otpatke da se u njih ne bi odlagao ovaj svakodnevni, kućni otpad, i to u velikim plastičnim vrećama. A za što? Da bi netko ušparao 1-2 eura mjesečno koje neće platiti "Zelenome gradu" uz cijenu velikoga nereda, od čega svi trpimo.
No, kako se boriti protiv takvog nedostatka temeljne civilizacijske stečevine, a to je kućni odgoj?
- To nam je veliki problem. I gradskoj upravi, i nama na Jadriji. Poučeni primjerom o kojem sam govorio, u gradskoj četvrti uvjereni smo da bez nekoliko nadzornih kamera i rigoroznog kažnjavanja u slučajevima da se počinitelje identificira, tome nećemo stati na kraj. Ovo je prevršilo svaku mjeru i nedopustivo je: ta ne možemo imati noćnu smjenu komunalnih redara koji bi – što – trebali čučati u zasjedama? Ili da nad svakim od nas bdije po jedan "policajac?" - zaključuje Jurić.
Doduše, u onom prekapanju po vrećicama za smeće u potrazi za izdajničkim znakovima poput računa – opet je nastradao sitniji prekršitelj, premda ni njegova vrećica za smeće ne smije biti tu. Puno veći problem je taj kauč, štramac, kredence i što sve ne odbačeno na javnu površinu. A najgore je što je toga, izgleda, sve više i više - veli Jurić.
- Divljih odlagališta, nažalost, ima "kao u priči". Da vidite što smo sve iznijeli s Lozovca, pa Sitno Donje, Zablaće... Zovu nas sa svih strana i tvrdim vam da službe rade svoj posao, no tko može preodgojiti građane!? Vikendice na Jadriji obično se čiste uoči Praznika rada i zbog toga ćemo na dva mjesta postaviti velike kontejnere za krupni otpad, te ću i ovako zamoliti ljude da sve što imaju baciti stave u te spremnike, samo da se ne odlaže u šumu.
Naposljetku, kakve su kazne za opisane komunalne prekršaje? Ne budu li rigorozne, stvar neće prestati, budući da je postojeće globe od 50-ak do 100 eura bolje ne spominjati.
- A trebale bi biti tolike da jedan ili dvojica prekršitelja kojima se dokaže (ne)djelo pokriju trošak odvoza toga dana. Pa da vidimo hoće li mu sljedeći put pasti na pamet napraviti istu stvar - zaključio je Jurić.
Je li onda čudno, nije naodmet ponovno spomenuti, što stranci iz stare Europe, naročito Sjeverne, koja nam je kao svjetionik u noći i vječiti uzor po uređenosti, dočim povežu konce funkcioniranja hrvatske svakodnevice, podivljaju kao da su domaći!?