StoryEditor
ŠibenikMilorad Mišković

Pročitajte što kaže jedini pravi mađioničar u šibenskom Gradskom vijeću: Politička iluzija unosan je biznis

Piše Davorka Blažević
12. travnja 2019. - 16:23

Milorad Mišković Casper (61) ima dva identiteta: jedan kao političar, a drugi, popularniji i široj javnosti poznatiji – mađioničarski. Casper je njegovo umjetničko ime kojim se služi kao iluzionist, na radost velikih i malih, iz hobija i strasti. Zaposlen je kao domar u javnoj ustanovi Sportski objekti. Vijećnik je u šibenskom Gradskom vijeću, jedan od najstarijih u ovom sazivu (samo je jedna kolegica starija, ali dame nisu nikad stare!), a trenutno obnaša i dužnost predsjednika šibenskog HSS-a. Iz kojega je svojedobno bio izbačen... Sve u svemu, Casper je zanimljiva pojava u svijetu politike i iluzija, ako između i postoji neka razlika.

Počeo s Karegom

Kad ste ušli u politiku?
– Formalno, mogao bih reći da sam se u tu avanturu upustio još 1997. kao podrška Marijanu Karegi kad je osnovao nezavisnu listu te ušao u Gradsko vijeće, s čak dva mandata. Ja sam bio niže na listi i nisam tada postao vijećnik. U to je vrijeme trebalo osvojiti čak 3500 glasova za dva vijećnička mjesta.
 

Poslije Karege, opet ste se priključili jednoj nezavisnoj listi. Onoj Ante Gašperova Ćaće, no ni s Ćaćom niste ušli u Gradsko vijeće. Ali ste 2001. ušli u HSS. I od tada ste kontinuirano u politici?
– Bio sam na Ćaćinoj listi 2001., ali niže pozicioniran tako da nisam ušao u GV. Uspjelo mi je to tek s HSS-om 2009. godine. Trenutno sam u drugom vijećničkom mandatu, i 2005. sam trebao biti na listi, ali sam svoju poziciju tada prepustio drugom kolegi. U Gradsko vijeće ponovno sam se vratio 2017. i taj mandat upravo odrađujem. Mnogi u politici misle samo na stranački i osobni interes, a kunu se u interese građana. Za njih je politika biznis. Unosan biznis. A stari političari redovito se brane kako nemaju ništa, kako im politika nije donijela ništa, samo zato da se mladi ne bi angažirali i istisnuli ih.

Vlast i oporba

Hoćete reći da ste vi altruist u politici?
– Vjerovali ili ne, uvijek sam smatrao da je politika rad za opće dobro i zbog toga sam se stranački angažirao. Kad sam 2001. ušao u HSS jasno i glasno sam kazao da je meni stranka na trećemu mjestu. Na prvom su građani, na drugom grad, a tek na trećem stranka. Priznajem, u mojoj stranci na to nisu baš blagonaklono gledali. Ali nisam zbog toga promijenio mišljenje. Zato sam imao problema. Stranke politiku doživljavaju kao nogometnu utakmicu i za njih je najvažnije tko će protivniku zabiti više golova. Potpuno mi je neprihvatljivo stajalište "mi smo vlast, i nema šanse da podržimo bilo koji prijedlog oporbe". Za svakog poštenog čovjeka takav je stav zbunjujući i, zapravo, strašan. A toj nepomirljivosti pridonose i mediji jer, ako kao vijećnik opozicije dignete ruku za neku odluku vladajuće većine, odmah sutradan "vrište" naslovi: Prodao se!
 

Imate i neko vlastito iskustvo?
– Pa, recimo u mandatu 2009. – 2013. podržao sam SDP-ovu gradsku vlast jer sam smatrao da su projekti plaže Banj, obnove Тvrđave sv. Mihovila, Tvrđave Barone i slično, prava renesansa za Šibenik, i da će nam svima u gradu biti na korist. Tako se i pokazalo. Jer, otvaranjem plaže Banj, Šibenik je konačno postao turistički grad. Danas u gradu ima više od tri tisuće kreveta kod privatnih iznajmljivača, a prije toga bilo je smiješno i pomisliti na ulaganje u apartmane. Međutim, čim sam na GV-u glasao za te projekte, dospio sam na HDZ-ovu listu za odstrel. Tada je HSS bio u koaliciji s HDZ-om, išli smo na izbore sa zajedničkom listom, a HDZ je nastupao agresivno protiv svih SDP-ovih projekata. Htjeli su silom rušiti SDP-ovu vlast. A kako sam im ja dao podršku, pao sam u nemilost, izbacili su me iz HSS-a, iako sam u to vrijeme, kao i sada, bio predsjednik šibenskog ogranka.

HDZ i Ivan Ninić

Je li vas tada prigrlila SDP-ova koalicija?
– Uoči Gradskog vijeća na kojem se donosila odluka o investicijama na Banju i obnovi tvrđave, razgovarao sam s tadašnjim šibenskim dogradonačelnikom iz SDP-a Frankom Vidovićem. On mi je rekao da glasam kako me volja, prijatelj bio i ostao, ali da mi se ne bi volio naći u koži. Znao je što me čeka. Izvršna vlast, gradonačelnik i dogradonačelnici su bili iz lijeve koalicije, a u Gradskom vijeću je bila pat-pozicija: 13:13. Gradonačelnika se moglo smijeniti samo referendumom. A HDZ je čvrsto zapeo da se ide u njihovo rušenje. Htjeli su vlast odmah, bez izbora!
 

Kako ste izišli iz te situacije?
– HDZ je tada postavio za predsjednika Gradskog vijeća svog dotad najljućeg neprijatelja, a inače, najvećeg među šibenskim ljevičarima, Ivana Ninića. On se već bio razišao s SDP-om i u njemu su imali podršku za rušenje SDP-ove vlasti. Nisam na to mogao pristati. To je bilo potpuno neprirodno, silovanje politike! Svojom rukom sam tada srušio Ivana Ninića kao predsjednika GV-a, i pomogao da se na to mjesto izabere Goran Grguričin iz HSP-a. Zbog toga me tadašnji čelnik ŽO HSS-a Zoran Smolić krajem 2010. izbacio iz stranke, jer nisam htio sabotirati legalno izabranu gradsku vlast. Kako sam bio prijatelj s Grguričinom, a HSS me se odrekao, ušao sam u HSP i u toj stranci sam ostao sljedeće tri godine.

Sukob sa Srbom

Ali, izbacili su vas i iz HSP-a. Zašto?
– Kad smo razgovarali o listi za izbore 2013., koju je trebao nositi Goran Grguričin, tome se usprotivio tadašnji predsjednik HSP-a Danijel Srb. Rekao sam mu da je meni važniji Goran Grguričin nego sto "srbova". I tako su me izbacili i iz HSP-a, a sa mnom je otišao i Grguričin. Formirao je nezavisnu listu "u pet do dvanaest", kampanja je već bila započela, nismo imali vremena pripremiti se za izbore, i nismo prešli prag. Neki su me dobri znanci tada pozvali u HSP Ante Starčevića, govorili su "pošten si, dobro razmišljaš, šteta da ne budeš aktivan", pa sam se priključio njima.
 

Doživjeli ste poslije i satisfakciju…
– Da, ubrzo je moj "egzekutor" Smolić izbačen iz HSS-a, a stari stranački kolege stali su me nagovarati da se vratim u HSS. U međuvremenu je u HSP AS došlo do raskola izlaskom frakcije Ruže Tomašić, koja je osnovala Hrvatske konzervativce, i ja sam se vratio u matičnu stranku te sam odmah izabran za potpredsjednika tadašnjeg čelnika stranke Bore Dukića. Vrlo brzo, Dukić odlazi u HDZ, tako da sam ponovno, u prosincu 2016., preuzeo šibenski HSS. Nakon previranja u stranci odlučio sam se na koaliciju s SDP-om, na izbore 2017. išli smo sa zajedničkom listom, i potpuno neočekivano sam dobio novi vijećnički mandat.

Tko je bolji?

Reklo bi se da ste vi prava ilustracija relativizacije stranačke politike. Kod vas igra i lijevo i desno, i centar…
– U politici ima puno dobrih ljudi, ali onih loših još je više. Kod nas politika ne služi građanima, nego građani služe političarima i njihovim strankama. Meni to nimalo ne odgovara jer ne želim ići u stranku po svoje mišljenje. Za mene je žalosno da neki ljudi glasaju po naputku, sasvim suprotno od onog što osobno misle. Ako nemate slobodu mišljenja, čemu demokracija?! Uvijek sam mislio svojom glavom i zbog nepoštovanja stranačke stege su me izbacivali iz stranaka, pa se tako dogodilo da idem iz jedne u drugu, nadajući se da ću barem u nekoj moći imati svoje mišljenje.
 

U čemu su se razlikovale "lijeva" i "desna" gradska uprava?
– Vlast se razlikovala samo po projektima. Inače, svaka vlast samo skuplja poene za iduće izbore. Za njih je najveća životna trauma kad izgube vlast. Kad bi se iz politike izbacili novci, bila bi puno kvalitetnija i poštenija jer bi se njome bavili samo oni kojima je stalo do općeg dobra. A ako me pitate koja je vlast bila bolja, HDZ-ova ili SDP-ova, rekao bih ipak SDP-ova iz mandata 2009. – 2013. jer su imali bolje projekte. Tada smo dobili plažu Banj, Tvrđava sv. Mihovila je bila u poodmakloj obnovi, pa i Barone je njihova ostavština, kolektor također… Od Brodarice do "Solarisa" sve je bilo na septičkim jamama. HDZ je bio žestoko protiv tih projekata, za plažu Banj su čak tvrdili da je kancerogena, ali kad su oni došli na vlast, nastavili su ih provoditi kao svoje i hvaliti se s njima. To je licemjerno.


Ljudi vole magiju
Bio sam i na Supertalentu i mogu iskreno reći da mi je to bilo odlično iskustvo. Za iluziju obično kažem: Ono što mislite da vidite, to ne vidite, a ono što ne vidite, upravo to vidite! Da, može se živjeti sasvim dobro od iluzionizma. Doduše, teško je biti prorok u svom selu, ali ja sam već 25 godina dio MDF-a u Šibeniku, radim sa svim hotelima, i po 50 predstava u dva ljetna mjeseca, u "Solarisu", Primoštenu, Vodicama.
Ljudi vole magiju i zahvaljujući tome, potukao sam sve rekorde na svom terenu. Ali, za mene je najveći mađioničar naš premijer Andrej Plenković. Sve izbore dobiva, a mi smo zadnji u svemu. To je vrhunska iluzija, da vas građani stalno biraju a vi ste u svemu na dnu ljestvice…


Vukodlak na Meterizama
Meterize su godinama imale status "ciganskog i divljeg naselja". Nije bilo nikakve javne rasvjete, ni dućana, ni vrtića, škole, ničega. Iako je to bio HDZ-ov bastion, nisu marili za te ljude i sjetili bi ih se samo za vrijeme izbora. Predsjednik gradske četvrti postao sam 2002. i bio do 2006. Htio sam skinuti stigmu s tog naselja i uspio sam. Izgrađena je škola, vrtić, trgovački centar, otvorena banka, pošta…
Ali kvart je bio u mraku. Nisam znao kako prisiliti vlast da uloži u javnu rasvjetu koju su stalno obećavali, ali ništa nisu radili, pa sam lansirao priču kako su neki ljudi na Meterizama vidjeli vukodlaka i da se strah širi cijelim naseljem. Mediji su se o tome raspisali i navukao sam policiju na vrat. Priveli su me i ispitivali o vukodlaku. Ljudi su mi rekli da su ga vidjeli, kazao sam. Gradonačelniku sam govorio da može slobodno doći na Meterize i skinuti se do gola, neće ga nitko vidjeti, mislit će da vide vukodlaka. Morate hitno osvijetliti kvart, apelirao sam, ljudi umiru od straha. I ubrzo, došla je javna rasvjeta. Grad je uložio 400 tisuća kuna i riješio problem!

# FRANKO VIDOVIć# GORAN GRGURIčIN#MILORAD MIKOVIć CASPER# ANTE GAšPEROV ĆAćE

Izdvojeno