U šibenskoj Gradskoj knjižnici ‘‘Juraj Šižgorić‘‘ održana je komemoracija u čast poznatog šibenskog kipara i slikara, velikog umjetnika Aleksandra Ale Guberine koji je preminuo 31. listopada u 76. godini života. Posljednji ispraćaj bit će danas na Gradskom groblju Kvanj.
Na komemoraciji su se, pred obitelji i prijateljima u multimedijalnoj dvorani knjižnice prigodnim riječima od Ale oprostili profesor Tonći Šitin, osnivač Galerije ‘‘Krševan‘‘ Pavao Roca te novinari Nikola Urukalo i Stanko Ferić.
- Otišao je Aleksandar Ale Guberina. Premda je taj odlazak, kao i odlazak svih nas neminovan, uvijek nas nekako najprije ostavi u nevjerici. Kažu da je čovjeku za život bitna samo ljubav, a Ale je ljubav davao i primao u beskrajno velikim količinama. Bio je zaljubljen u život, Šibenik, Dalmaciju, kiparstvo, likovnu umjetnost, a to zasigurno znate svi koji ste ga poznavali – uvodnim se riječima obratila Antonija Modrušan, ravnateljica Galerije ‘‘Krševan‘‘.
Emotivnim se riječima od Ale Guberine najprije oprostio Tonći Šitin, ističući kako toliko plemenite duše ne umiru te da njegova djela ostaju vječna.
-Ostali smo bez našeg Ale i odsad ćemo se s njim družiti jedino u sjećanjima. U susretima s njegovim radovima, koji su i dalje razbacani po gradu, na koje je gledao kao na poklone onima s kojima je dijelio život na asfaltu ili moru, u konobama i tijesnim stanovima, u galerijama ili bliskim mu suhozidima. Svo ga je vrijeme boljela duša, kao roba, pa se okretao dobrobiti i dobroti koja je posvuda bila deficitarna – govori Šitin.
-U dugom je kontinuitetu ostavio hrpu toga što tek treba sagledati s neke vremenske distance kada ćemo to moći procijeniti i staviti u kontekst kulturne baštine ovog grada. Imao je majstorsku sposobnost da stvara te mi je čast što sam imao priliku organizirati mu nekoliko izložbi – ističe Alin dobar prijatelj, Pavao Roca.
Dugogodišnji prijatelj preminulog kipara, Nikola Urukalo, naglasio je koliko ga je Guberina fascinirao i kao čovjek i kao umjetnik.
-Ta fascinacija je mene vodila u njegov atelje na Gorici, u njegovu kuću. Fascinirao me Ale ribar kojeg sam uvijek provocirao pitanjem ‘‘Jesi li bolji kipar ili ribar?‘‘. Naravno, fascinirao me kao slikar i kao kipar te mi je bilo nevjerojatno gledati na koji on način radi i stvara. Imao je prijeku narav, zato mislim da je on onaj Šibenčanin kojeg je Arsen Dedić opisao kad je rekao ‘‘izvanka su grezi ali iznutra to su duše mekane‘‘. Mislim da nikad nećemo moći doreći što je on zapravo značio za ovaj grad – emotivno će Urukalo.
Stanko Ferić prisjetio se koliko je Ale bio privržen Šibeniku te koliko ga je, kao umjetnik, neizmjerno zadužio.
-Rodio sam se u ‘‘Docu‘‘ gdje se djeca rađaju tako da iz matere upadnu glavom u more, a kada trebaju udahnuti prvi udisaj zapletu se u konope u ‘‘Mandroču‘‘. Ja san ti u Šibeniku kao brod u boci. Stojim, a plovim. I nema tog mista na svitu, zemlji i nebu do kojeg ja ne mogu stići kad u Šibeniku stojim – prisjetio se Ferić Alinih riječi iz jednog intervjua.
