Apartmani s pogledom na smetlište, antireklama je u srcu turističke Brodarice i stvarnost s kojom se posljednjih nekoliko godina bezuspješno hrva Izet Mujić.
Već pedesetak godina Izet živi i radi u Njemačkoj, a kuću u Brodarici s desetak apartmana kupio je još početkom 90-ih te ih ljeti iznajmljuje turistima. Smetlište koje mu zagorčava život i tjera turiste nalazi se u susjedstvu, na zarasloj parceli s nevelikim derutnim prizemnim objektom u kojem nitko ne živi. No, hrpa odbačenih paleta, starih dasaka, plastičnih tegli za cvijeće, kanti, gajbi, starih stolica, cerada i koječega drugog svake je sezone sve veća i raste naočigled i na svega metar i pol udaljenosti od balkona Mujićevih apartmana.
– Nije prije bilo tako. Kad sam kupio ovu kuću, to je bio obrađeni vrt u kojem je bilo posađeno povrće. Sve normalno i uredno. No, posljednjih godina to je postao pravi deponij, sve je neuredno i zapušteno. Ove godine nisam skoro ni imao turiste. Ako eventualno stignu navečer i prespavaju, ujutro kad otvore prozor i iziđu na balkon ispod kojeg sve to vide, pitaju što je to. Ne žele to gledati, uzmu kufere i odu. Ne mogu se pomiriti s takvom situacijom, a više ne znam kako bih to riješio – požalio se Mujić.
Poznato mu je, kaže, tko otpad baca pod prozorima njegovih apartmana, no nikakav razgovor, a kamoli dogovor s tim susjedima, nije uspio postići.
U međuvremenu je sporno zemljište dobilo i novog vlasnika, koji, kako Mujić tvrdi, nikada na njemu nije bio pa ga hrpa smeća previše ni ne zabrinjava. Štoviše, u telefonskom razgovoru Mujiću je rekao kako s tim nema ništa te bi smeće trebao očistiti onaj tko ga stvara. Time je krug za Mujića zatvoren i sve vraćeno na početak. I nikom ništa, a Mujiću turisti odlaze iz apartmana koji su, kao i cijeli objekt koji je nedavno stavio i na prodaju, ipak obezvrijeđeni, ističe naš sugovornik.
– Zvao sam Mjesni odbor u Brodarici. Molio sam ih da to dođu vidjeti i jedna je gospođa stvarno došla, ali je kazala kako oni s tim ne mogu imati ništa jer je riječ o privatnom zemljištu. Ne mogu vjerovati da nijedna institucija i nitko tu ništa ne može napraviti. Nema šanse da se takvo što dogodi u Njemačkoj. Komunalne službe bi vam dale rok da to sredite, a ako to ne napravite, dolaze oni i to počiste, a vama isporuče račun za trošak, ali i kaznu! Nije samo moje vlasništvo ovim obezvrijeđeno, gubi i država, jer plaćam porez zato što iznajmljujem te apartmane – ogorčen je Mujić.
A da Mujićev slučaj, nažalost, nije usamljen u Šibeniku, kojemu administrativno pripada i Brodarica, potvrđuje i Miroslav Lucić, pročelnik gradskog Odjela za komunalne poslove. Ali je, vjerojatno, podjednako nerješiv i izvan dosega komunalne učinkovitosti.
Jer, Lucićev prvi komentar bio je da je najbolje da Mujić zadovoljštinu potraži sudskim putem i tako riješi problem izgubljene dobiti i smeća koje ga muči.
– Grad ima puno problema s parcelama na kojima se odlaže smeće i otpad a koje su u privatnom vlasništvu. Dosta je takvih dojava, no da je riječ o zemljištu koje graniči s javnom površinom, situacija bi bila drukčija. Mi ćemo poslati naše komunalce da iziđu na teren, a gospodinu iz Brodarice savjetujem da nam pošalje pisani dopis s opisom stanja. Pročešljat ćemo propise i vidjeti što se može napraviti – kazao je pročelnik Lucić.