Mnogi misle da malo radimo, da cijelo ljeto uživamo i da smo tri mjeseca na godišnjem odmoru, da besplatno idemo na ekskurzije i putujemo po svijetu, a prva je istina da smo potplaćeni, da nam se obveze i zaduženja samo povećavaju za istu plaću. Ipak, da ponovo biramo, opet bismo odabrali ovaj posao! Mogao bi se tako sažeti razgovor sa šibenskim učiteljima i nastavnicima Natašom Jurić Stanković, Jolandom Krnić Zmijanović i Krešimirom Škugorom koji su bili voljni progovoriti o svojim iskustvima i profesiji koju eto od ove školske godine čekaju i neki novi izazovi.
Reforma i Škola za život zakucala je na vrata gotovo svih škola, a istodobno sindikati u školstvu najavljuju moguću vruću jesen. Traže povećanje plaće i koeficijenta za 6 posto i poručuju kako ovaj put od toga ne misle odustati. Naime, prosječna plaće prosvjetara u Hrvatskoj je 6. 458 kuna što je "čak" 24 kune više od prosječne hrvatske plaće. Vrijeme je, složit će se mnogi, da zaposleni u školstvu više ne budu trinaesto prase, pa da i debljina njihove bušte pokaže koliko je društvu stalo do te profesije!
Nataša Jurić Stanković profesorica je hrvatskog jezika i iza sebe ima 28 godina radnog staža. Predaje u OŠ Petra Krešimira IV. I u struci je napredovala do učiteljica savjetnica zbog čega je i njena plaća daleko iznad prosjeka u školi i iznosi, sa svim dodacima, oko 8.200 kuna.
Edukacija nastavnika
- Po novom pravilniku, to više nije najviši status u struci. Sada ima još jedna stepenica više, to je izvrsni savjetnik, a vrednovat će se i sudjelovanja u raznim projektima kao što su Erasmus, Twinings i sl. Došlo je do promjena i vidjet ćemo kako će sve to funkcionirati. Aktualna ministrica nastavila s promjenama koje su počele još u prethodnoj vladi. Preuzela je dio toga, ali mislim da nije dovoljno. Do sada su bile promjene u kurikulu, a cijelu prošlu godinu radilo se na edukaciji nastavnika. Većina mojih kolega u tome se dobro snalazi, ali nije se dogodilo ništa epohalno novo. Osvješćuju se neki suvremeniji pristupi, učenik je sada u središtu, a dosadašnja didaktika polazila je više od sadržaja. Sada bismo trebali polaziti od aktivnosti učenika. Primjerice, u hrvatskom jeziku ide se na jezične djelatnosti, pa su govorenje, slušanje i pisanje u prvom planu. Nema bubanja činjenica, već učenika sada treba osloboditi za komunikaciju – objašnjava Jurić Stanković koja je ove godine i razrednica petašima na koje se, uz prvaše i sedmaše, ali za predmete fiziku, kemiju i biologiju, i odnosi nova reforma.
I dok se u Školi za život puno govori o razvijanju kritičkog mišljenja kod učenika, ono se, dodat će Jurić Stanković, ne može kreirati bez poznavanja brojnih činjenica.
- Ne bismo htjeli da se stvori dojam kod učenika i roditelja da sada neće morati učiti, a imat će dobre ocjene. I prije su postojale razne metode da potaknemo učenike, ali je sa Školom za život to sada usustavljeno. Ipak, moje mišljenje da su izostale strukturne reforme što znači uvođenje devetogodišnje osnove škole što imaju i gotovo sve države u okruženju, vanjsko vrednovanje znanja na kraju osmog razreda, kao što u srednjim školama postoji državna matura. Također, da bude manji broj učenika po razredima. Mi bismo trebali imati 20 djece najviše da bismo do svakog učenika mogli doprijeti – smatra Jurić Stanković.
Ipak, optimistična je. Tek je početak, a kada se stvari zakotrljaju, vjeruje, i slika će biti jasnija. Ovako, učitelji su još pomalo zbunjeni. Reforma im, istina, daje veću autonomiju, ali i dalje ima dosta nelogičnosti.
- Nama se plaća 20 minuta pripreme za nastavu, a ja sam, primjerice, jučer skoro cijeli prijepodne provela za kompjutorom pripremajući nastavne listiće za petaše da im bude zanimljivo. Ali, prosvjetari su oduvijek bili potplaćeni. Kada sam svojedobno počela raditi imala sam 200 maraka plaću što je bilo ispod svih prosjeka. Sada je ipak malo bolje. Premda, a to sam doživjela i nedavno u jednom društvu, ljudi od nastavnika očekuju da budu nadljudi. Ja sam ih pitala tko bi od njih došao raditi u školu s početnom plaćom od 5.500 kuna. Hoće li jedan matematičar odabrati školu, kada u banci može imati tri puta veću plaću? Neka su druga zanimanja danas postala in. U cijelom svijetu danas STEM područje prevladava nad humanističkim znanjima. Naravno da je to važno, ali mislim da svijet naprijed gura upravo humanizam – zaključuje Jurić Stanković koja stoga ne može ostati ravnodušna nad činjenicom da je u školama sve manje sati likovnog i glazbenog odgoja, čak se i stanica hrvatskoj jezika smanjila, a sva ta znanja, ističe, važna su za kreiranje ljudske osobnosti.
Povjerenje je važno
- Kao mlada nastavnica imala sam jedne, a sada imam druge probleme. Mislim da je nama u osnovnim školama puno značilo uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) još u 1996. godini koji je potaknuo malo drugačiji pristup. Bilo je još nekih reformi. No, sve se mijenja. Mijenjaju se i djeca. Danas su puno slobodnija i to je dobro, ali neke se granice ipak moraju znati. I vi sazrijevate kao osoba. Imate više iskustva. Sada nemam problema s disciplinom, ali s druge strane možda imam malo manje želje za velikim novotarijama. Ja sam sada među starijim u zbornici. Uvijek se sjetim riječi Ive Brešana koji je bio i gimnazijski profesor kada je na jednoj tribini rekao da ovaj posao možeš raditi do 50-te, a onda moraš pobjeći!
Ipak, Jurić Stanković nije pobjegla, a ni neće. Profesionalnost joj je, kaže, uvijek važna, ali kada se u razredu nađe s 20-ak pari očiju, mladim dušama koje upijaju kao spužva, emocijama se ne može pobjeći. A tu su i roditelji s kojima, ova vrijedna i uvijek motivirana profesorica, koja je, usput rečeno, prošla i edukaciju u dramskoj pedagogiji koju često i rado uključuje u nastavu kako bi učenicima na što zanimljiviji način prenijela znanje, dobro surađuje.
- Čuješ od roditelja svakakve životne priče i često smo ne samo učitelji nego i bračni savjetnici. Uvijek me obraduje iznova kada djeca dobro reagiraju i kada ih zainteresiram i pridobijem za ono što predajem. Nekada i ne uspijete koliko god da se pripremate, a najviše me rastuži nerazumijevanje s roditeljima, jer mislim da je međusobno povjerenje najvažnije. Na sreću rijetko se događaju ekstremi i ružne situacije – zaključuje Jurić Stanković kojoj je škola očito suđena, jer nakon toliko godina, primjećuje uz smijeh, ništa drugo i ne bi znala raditi!
Zaljubljenici u svoj posao su i srednjoškolski nastavnici Jolanda Krnić Zmijanović i Krešimir Škugor koji je sve do lani radio na čak četiri škole. Njihova plaća čak je i nešto manja od prosjeka u hrvatskom školstvu i iznosti 6.300, odnosno 6.100 kuna.
Krnić Zmijanović je završila hrvatski i povijest umjetnosti te u prosvjeti radi već 16 godina. Premda, kada je upisivala studij, sanjala je da će raditi kao povjesničarka umjetnosti u nekom muzeju ili sličnoj kulturnoj ustanovi. No, dogodilo se da je posao profesorice hrvatskog dobila samo dan nakon što se prijavila na burzu rada. I nije požalila.
Terenska nastava
- Volim raditi s djecom. Trenutačno predajem u Srednjoj strukovnoj i Medicinskoj školi i to hrvatski jezik te estetiku i umjetnost. To predajem frizerima – kazuje Krnić Zmijanović dok otkriva kako sa svojim učenicima najviše voli terensku nastavu, obilazak muzeja, knjižnica, memorijalnih centara. Ove godine predaje drugašima i trećašima, te prvašima trogodišnjeg strukovnog programa, a oni, kako je poznato nisu uključeni ove godine u reformu školstva. Ipak, Krnić Zmijanović prošla je obuku za Školu života, pa neke novine koje donosi ta reforma nastoji ukomponirati u svoju nastavu.
- Neke ideje koristim bez obzira što radim po starom programu, jer sam se educirala za reformu. Terensku nastavu i rad u grupama i prije sam uključivala u nastavu. Mi nemamo tablete u školama, ali koristim projektore, kvizove, isječke iz drama i sve materijale koji su dostupni za nastavu za hrvatski jezik, a posebno za umjetnost. Obje škole u kojima predajem su izvrsno opremljene i zadnjih nekoliko godina ništa ne nedostaje. Prije je bilo drugačije, kada smo bili u stroj zgradi i morala sam biti u dobroj kondiciji da nakon nastave u jednoj zgradi dođem do druge škole na sljedeći sat, a imam pet minuta vremena za to – smije se Krnić Zmijanović.
Ističe kako neke novine o kojima govori sadašnja reforma, zapravo i nisu tako nove.
- Ova reforma ide za tim da nema frontalne nastave, a mi smo to davno, još na početku moje karijere napustili. Cilj nam je ono što je još Michele de Montaigne rekao napraviti "više mudra, nego učena čovjeka". Nije dakle bitno ulijevati lijevkom informacije u glavu učenika nego im priliku da sami vide, da se okušaju i prokušaju i da sami zaključe. Nije to, po mom mišljenju, novina ove reforme. Mi, koji smo duže u razredu, koristimo različite metode. Priručnik o problemskoj nastavi postoji od prije 20 godina. Kada sam počela raditi mislila sam da je najvažnije znanje o predmetu koji predajem. Ali, rad u školi podrazumijeva niza vještina, a ja bih rekla da je važna i osobnost nastavnika. Kao ljudi moramo biti uzorni i dobri! Jasno da vam za sve to treba puno znanja i da se morate konstantno educirati.
Škugor predaje povijest i geografiju i sretan je što se ove školske godine skrasio u samo jednoj školi. Za sve one koji se pitaju koliko profesori uživaju ljeti, odgovara kako je na godišnji otišao tek 15. srpnja, a u školu se, kao i njegovi kolege i kolegice, vratio 19. kolovoza. I točno je da ima čak 30 dana godišnjeg odmora, ali je sve te dane zaradio zbog mnogih dodatnih poslova u školi i odrađenih prekovremenih sati.
Škugor je, inače, dobro poznat i izvan šibenskih granica, jer je pasionirani kvizaš, pa je sudjelovao i u Potjeri gdje nije znao odgovor na pitanje odakle dolaze karte za briškulu. Dovoljan razlog da postane meta učeničkih šala i poziva na partiju karata: "Profesore, oćemo bacit dvi na brikškulu!".
- Svoja iskustva igranja kviza nastojim implementirati u nastavu. Danas sam radio uvod u povijest i govorio sam o svakodevici u starom Rimu te rekao kako to najbolje možemo doznati zahvaljujući jednom strašnom događaju koji je "zamrznuo" vrijeme u jednom mjestu. Pitao sam ih mogu li pogoditi o čemu je riječ? Naravno, riječ je o erupciji Vezuva i Pompejima. Na taj način ih potičete da preko određenih pojmova dođu do znanja. Upravo o tomu govori Škola za život. Dakle, više nema suhopranog bubanja, nego se učenike potiče na korištenje znanja, kako rješavati probleme.
Puno je nelogičnosti
Važno da to djeca nauče, jer u današnjem svijetu ima puno nelogičnosti, pa se čudimo kako netko na neispravan, nelogičan način može razmišljati, čak do te mjere da nas uvjeri da je taj nelogičan način ispravan način. Zato djecu potičem da razmišljaju, a kada riješe zadatak, dobro se osjećaju, a to je važno i bitno. Ne želim da se učenici boje mene kao profesora. Želim da radimo u opuštenoj atmosferi i najdraže mi je kada netko na kraju ima neku inteligentnu šalu na koju se svi nasmijemo od srca.
I Škugor i Krnić Zmijanović ističu kako je u nastavničkom poslu, puno nevidljivog rada, koji obavljaju za i kod kuće.
- Često mi ljudi koji rade u privatnika govore kako mi znamo što znači puno raditi. Oni imaju osjećaj da stalno rade, a ja s druge strane imam osjećaj da sam brojne noći potrošila ispravljajući testove, eseje... I to je dio našeg posla, ali drugi to ne vide i ne razmišljaju o tome – rekla je Krnić Zmijanović, a tom popisu raznih zaduženja, Škugor dodaje i sudjelovanje u raznim povjerenstvima, dežurstva na maturi te brdo papirologije koju treba obaviti.
S reformom bi ta papriologija trebala biti smanjena, kažu. Zbog svega toga i činjenice da rade posebno odgovoran i zahtjevan posao, misle i kako povećanje plaće u prosvjeti od nekih šest posto nije nerealno. A i poruka je koliko društvo drži do školstva. Samim nastavnicima bi dobro došla, pa bi, primjerice, i Škugor koji sanja Maldive i da ih vidi prije nego li budu potopljeni zbog klimatskih promjena, lakše i brže uštedio novac za putovanje svojih snova.
