Pobuna stanara stare šibenske gradske jezgre: ‘Bojimo se za svoju sigurnost, požar je bio podmetnut‘

Stanari Ulice biskupa Fosca opet su na nogama! Drvena skela opasana oko urušene i potpuno derutne kamene kuće bez krova, ponovo im zadaje probleme i brigu za vlastitu sigurnost.

Proteklog vikenda, naime, izbio je požar na jednoj od potpornih greda, pa su morali intervenirati vatrogasci, a pozvana je i policija jer je vatra, po svemu sudeći, bila podmetnuta.

Sofka Bilan, umirovljena gimnazijska profesorica i jedna od stanarki, kaže kako je požaru na skeli prethodilo vikanje i lupanje grupe mladih.

-Moj je muž bio na prozoru i tu se, kako mi je rekao, okupila grupa petnaestogodišnjaka. Vikali su i strašno lupali. Vidio je da je kasnije izbio i požar te su vatrogasci došli gasiti – govori Bilan.

Drvena skela postavljena je u dijelu Ulice biskupa Fosca i Ulice 15. siječnja 1873. prije desetak godina zbog sigurnosti prolaznika, jer je s kuće na križanju tih dviju ulica kamenje padalo na pločnik. No, skela koja je trebala biti privremeno rješenje dok se oronula kuća ne sanira, u međuvremenu je postala toliko trošna da je i sama bila prijetnja prolaznicima. Najviše okolnim stanarima koji raspadajući drveni tunel ne mogu zaobići te su prisiljeni tuda prolaziti i nekoliko puta dnevno.

Prije dva mjeseca, kada je komad grede pao pred noge jedne od stanarki, svima je prekipjelo te su upomoć pozvali novinare. Njihov vapaj tada je došao do ušiju šibenskih komunalaca koji su od vlasnika sporne kuće, a riječ je o obitelji Šare koja je do 2. svjetskog rata imala brojne nekretnine u Šibeniku, zatražili da osiguraju siguran prolaz tim ulicama. Nakon toga trula skela dodatno je ojačana te "izolirana" postavljanjem novih drvenih punata, a dijelom je poduprta i metalnom skelom.

Ipak, cijela konstrukcija djeluje kao improvizacija i unatoč toj intervenciji ne ulijeva previše povjerenja. Osim toga dio trulih greda i dalje prijeti prolaznicima, a izbijanje požara prelilo je čašu strpljenja okolnih stanara. Nezadovoljni su što privremeno rješenje ima tako dug vijek trajanja i što mu se ne nazire kraj, a drveni tunel i dalje smatraju sigurnosnom prijetnjom, mjestom po kojem divlja objesna mladež, gdje se nakuplja smeće i koje je po noći u mraku, jer su najnoviji zaštitni punti zagradili rasvjetu.

Zoraida Baranović, čiji je suprug Vječeslav Baranović bio dogradonačelnik u mandatu poslijeratnog gradonačelnika Ante Šupuka, kaže kako je sporna skela bila postavljena još dok je kao profesorica radila u OŠ Fausta Vrančića.

-Tadašnji ravnatelj škole Tome Crnogaća dao je da se ta skela napravi da se zaštite djeca, s tim da to bude kratkog roka dok se kuća sanira. Ja sam već ohoho u mirovini, a skela još stoji i u međuvremenu propada – govori Baranović.

Još jedna prosvjetarka Tatjana Golem, profesorica hrvatskog jezika, stanuje u kući na koju je svojedobno padalo kamenje sa sporne kuće. Kada je skela 2013. postavljena, u početku je bilo sve u redu, ali...

-Vremenom se počela raspadati, a do tada se tu svašta događalo: od penjanja učenika i uličara do penjanja preko skele na moj krov. Penjali su se i proteklog vikenda. Kako su ušli na skelu i kuda su se provukli, ne znam vam reći – žali se Golem, a popisu muka koje im donosi skela dodaje i brdo smeća koje se na njoj gomila, kao i golubovi koji se tu zadržavaju, pa je ljeti, kaže, teško živjeti od smrada njihova izmeta udruženog s odbačenim smećem.

-Vidite, ovo je ružna slika i turistima koji ovuda prođu. Grupe koje dođu autobusom, ovuda obavezno idu prema Poljani. A pogledajte, ovdje ne mogu proći ni ljudi sa invalidskim kolicima ili majke s blizancima u kolicima ili ako nešto moramo donijeti u kuću. Najteže je Tijani Mašini i stanarima u njenoj kući jer je su oni gotovo zagrađeni. Mi smo se više puta bunili, imamo novinske isječke, snimke smeća na skeli, obraćali se komunalnom odjelu u Gradu. Ne mogu reći da nisu reagirali, ali sve je to presporo. I prije ovog požara, jednom smo već gasili jer je netko tu zapalio smeće ili dezodoranse, više ne znam točno. Zato strahujemo da se ne daj Bože nešto slično opet ne dogodi, da ne govorim o vlagi koja prelazi iz natopljenih greda kada pada kiša na zidove moje kuće. Iako smo tu zapravo najmoprimci, grad je vlasnik kuće, mi bismo to uredili kao i krov, jer nam je u interesu, ali ne možemo zbog skele – objašnjava Golem.

Na meti nezadovoljstva okupljenih stanarki našao se Viktor Sladić, vlasnik obrta Kvadrat iz Vodica. Angažirali su ga nasljednici Ante Šare te je, kako je objasnio Sladić, u tijeku konstrukcijska sanacija unutarnjeg zida okrenutog na Ulicu biskupa Fosca. Radovi su počeli početkom godine i više od pola zida je sanirano, a bilo bi i više da mu je, kaže, vrijeme išlo na ruku.

-Već su radovi trebali biti završeni, ali vremenski uvjeti, kiša i nepredviđene situacije malo su sve usporili. Tako je kod ovakvih starih objekata koji se rade prema dogovoru s konzervatorima. Ide se polako, segment po segment... Meni bi najviše odgovaralo da sve bude gotovo do sredine lipnja – brani se Sadić i tvrdi kako je skela koju je osobno nedavno sanirao sigurna za prolaz. Pazilo se, dodaje, i da se ostavi dovoljno prostora da ispod nje mogu proći ljudi u invalidskim kolicima, sanitetska nosila, a između metalnih cijevi za podupiranje skele mogu se u kuću unijeti i kućanski aparati!

-Ali ne može ovo biti ovako vječno!- gotovo uglas su odgovorile pobunjene stanarke, a Sladić im nije mogao odgovoriti što će biti sa skelom kada on završi sanaciju zida. Kao što nije mogao reći što će biti s dijelom skele koja je postavljena u susjednoj ulici, ali je mogao potvrditi da za sanaciju zida u to ulici, njegov obrt nije angažiran.

Ančici Kozini cijela ova situacija popela se na vrh glave. Kazuje kako je prije neki dan prolazila sa sinom ispod skele, paraleno, zaboravljajući kako to baš i nije moguće, pa je sudar s metalnim podupiračem bio neizbježan.

-Ja sam teta u vrtiću i meni je najviše žao djece koja ovuda proli. Netko će tresnuti ovdje. Mene zanima, dakle: ovdje imamo skelu koja čuva skelu koja čuva skelu koja je postavljena da nešto ne padne s te kuće. Ajde vi meni recite koja je funkcija cijele ove konstrukcije. Meni su nedavno došli gosti i ja sam im rekla "Čujte tu imamo jednu umjetničku instalaciju Zvonimira Vile, predstavlja sv. Mihovila, i ovu. Ne znam što ona predstavlja. Mene zanima, zašto je postavljena nova skela, a da nisu skinute one stare, trošne. Ne smeta mi jedna skela, ali čemu sve ove tri. Ima li neka inspekcija za to. Ja ne smijem staviti tiramol, jer ima inspekcija za to. Koju treba zvati za ovo – pitala je Kozinu Sladića i pokrenula raspravu koliko zapravo ima skela na ulici, odnosno koliko se puta prvotna derutna skela popravljala, osiguravala i dograđivala što je na koncu rezultiralo i znatno sniženim stropom tunela kojim netko tko se, recimo, bavi košarkom, ne može proći bez saginjanja.

Uostalom, kada je već drvena skela toliko trošna da se urušava i ugrožava sigurnost prolaznika zašto nije u potpunosti zamijenjena novom, najbolje metalnom, pitale su okupljene stanarke.

-Mi samo želimo da se ova skela dovede u stanje da nitko nije u opasnosti ni od urušavanja ni od požara. Nitko. Ni djeca ni odrasli, ali i da mi možemo normalno ulaziti u svoju kuću!