Pet nula njegov je prosjek ocjena otkako je krenuo u školu, od osnovne pa sad do srednje škole, i mature. Zato mu je i ime iznimno dobro pogođeno – Petar, a prezime mu je Nakić. Ima samo 18 godina, a kako je krenuo, jednog bi dana mogao biti poznatiji nego njegov slavni imenjak i prezimenjak iz 17 stoljeća, čuveni graditelj orgulja, koji je slavu stekao u Mlecima, a u spomen kojeg se u Šibeniku i danas održava ‘Orguljaška ljetna škola‘.
Petar 5.0 Nakić ove je školske godine sudjelovao na šest županijskih natjecanja i tri državna:
– Na svih šest županijskih sam bio prvi, a na državnom sam iz hrvatskog bio 4. iz povijesti sam bio sedmi, a iz filozofije osmi. Jesam li zadovoljan? Jesam, nije mi to bilo u fokusus ove godine, ali samo sudjelovanje je bilo najbolji dio, jer na tim natjecanjima upoznaš jako puno ljudi, jako puno novih šarenih karaktera, osoba sličnih meni, koje zanimaju knjige, željni novih znanja, kontakata...‘ - veli nam maturant šibenske gimnazije, matematički smjer, koji je kao svoje buduće zanimanje i fakultet odabrao – medicinu.
Što i nije tako iznenađujući potez, jer se u matematičkoj gimnaziji dosta inzistiralo na znanjima iz prirodoslovnih područja, biologije, kemije i fizike. A i tata Vice je poznati šibenski likar, internist i kardiolog, pa je vjerojatno i to malo doprinjelo odabiru medicine. Kaže se da jabuka ne pada daleko od stabla! Je li on utjecao na tu odluku?
– Pa i nije! Nije me nikad forsirao u tom smjeru i pravcu, svjestan je i on da smo u modernom dobu, da svatko radi ono što hoće, da je tako najbolje. Jer, ako ne radiš ono što voliš, onda si limitiran, a ako radiš ono što voliš, samo ti je nebo granica! Onda ti to nije posao nego ljubav i strast! - priča nam Petar.
Grana medicine koja ga zasad najviše zanima i intrigira je neurologija, ali dug je još put do kraja studija. Studenti medicine, prema onom što zna, na kraju za specijalizaciju najčešće izaberu nešto sasvim drugo. Tijekom studija medicine dobit će puno bolji uvid u puno toga što ga u medicini zanima, svjestan je da su njegova znanja o neurologiji zasad sasvim površna, pa ne isključuje mogućnost da će ga nešto zaintrigirati i dublje i više. To se ne da unaprijed zacrtati. Zasad je samo izvjesno da je Petar Nakić – da se vratimo u sadašnjost – dobio ovih dana nagradu od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja za TOP 20 napisanih obaveznih predmeta na maturi – hrvatski, engleski i matematika – sve viša razina.
Petar je upao u tih TOP 20 najboljih i dobio je nagradu od 350 eura. Na što će(š) ih potrošiti?
- Mislim da ih uopće neću trošiti, nego ću ih staviti sa strane, na štednju. Sad se treba pripremati za faks, za ove, pod navodnike, ‘teške studentske dane‘- smije se. Jer, zna se da studentima uvijek fali novaca!
E, bravo, da ne zaboravimo – koji si bio na prijemnom za medicinu u Zagrebu? Morao si polagati prijemni, bez obzira na sve petice, zar ne?
- Da, prijemni je obavezan. Bio sam 33 od 891 pristupnika, a kasnije su me rezultati mature digli na 21. mjesto. Hvala Bogu, ne moram se bakćati s jesenskim rokom, pa mogu uživati u dugom toplom ljetu. A Njegova vizija dugog toplog je ljeta je uživanje moru, kupanju, u opuštenosti, čitanju knjiga, skupljanju energije za dugu, hladnu zimu.
Što čitaš?
- Volim socijalno osviještenu književnost, realizam, patnje mlaih ljudi, svakodnevni život. Drag mi je, recimo, Amerikanac James Baldwin i s druge strane, volim i sve Ruse generalno, najviše Dostojevskog i Tolstoja.‘
Zna on otići i u teretanu, čisto zbog balansa duha i tijela, ove je godine morao dosta učiti, pa mu je to dobro došlo da nađe neku protutežu ‘grijanju katrige‘.
I gdje se Petar vidi nakon faksa, planira li se vratiti u Šibeniku, ili ne misli ostati ni u Zagrebu, nego su mu misli još i šire i dalje? - A tko to zna? Život piše svoje priče, nekakve, kojima se na kranju možeš samo više ili manje prilagodit. Nije isključeno ni da se vratim nazad, u Šibenik. Nikad ne reci nikad!
Eto, i u medicinu je završio slučajno, mogao je završiti i na studiju germanistike, učio je njemački desetak godina, često je puta gore i boravio, na kampovima za jezike, u Austriji i Njemačkoj. Na koncu, mi smo s Austrijancima bili i u zajedničkoj državi, to je dio naše kolektivne svijesti, kulture. Ostavili su veliki trag i dali velika imena u glazbi, filmu i književnosti i upoznavajući te velike autore, upoznaješ i sebe, kao građanina Europe. Na koncu me je tako privukao i francuski, kojeg sam počeo učiti, jer su Njemačka i Francuska dvije velike predvodnice Europe, kroz čitavu povijest. Fascinantno je to! - mogli bi s Petrom pričati nadugo i naširoko. Svašta zna i svašta ga zanima, o svemu ima mišljenje i stav, ali ne inzistira na njemu, otvoren je za novo, drugo i drugačije.
Vrijedi zapamtiti to ime - Petar 5.0 Nakić! Ako se za nekih desetak godina ne budete mogli sjetiti gdje ste ga već čuli, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. I pokucate mu na vrata od ordinacije! Ako budemo imali sreće da nam se jedan ovakav mali genijalac vrati. Ako ne, morat ćemo ‘googlat‘ da vidimo šta nam je!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....