'Dragan Zlatović (HDZ, HSLS) je dobio podršku dvojice 'suverenista' i s 12 glasova (od ukupno 21) izabran je za predsjednika Gradskog vijeća. Za prvog potpredsjednika Darija Kulušića (HDZ-HSLS) glasalo je 16 vijećnika, dok je drugi potpredsjednik, Tonči Restović(SDP) izabran - jednoglasno. To je izvještaj s jučerašnje konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća grada Šibenika, prve u novom mandatu, nakon netom završenih izbora. I koja zaslužuje par redaka osvrta.
Naime, predsjednik Gradskog vijeća ima neupitan legalitet, odnosno zakonito je izabran. Većinom glasova, matematičkom, pola plus jedan. Ali nema baš neki legitimet, odnosno autoritet i(li) kredibilitet, jer je za njega glasalo daleko najmanje njegovih kolega vijećnika. Tek malo više od pola.
Njegov prvi potpredsjednik, stranački kolega iz HDZ-a Dario Kulušić, ima veći legitimitet od njega. Za njega je glasalo 16 vijećnika – dvanaest vladajućih, i četiri oporbena SDP-ova.
A drugi potpredsjednik Gradskog vijeća, Tonči Restović iz SDP-a, ima daleko najveći politički legitimitet jer je izabran jednoglasno, s glasovima svih 21 gradskih vijećnika, i vladajuće većine i nevladajuće manjine. Nitko nije bio protiv njega, ni suzdržan. Dapače! Svi su bili za njega. Vladajuća većina – bez čijih glasova ne bi bio izabran - time je pokazala da poštuje već uobičajeno pravilo, demokratski standard, da jedno potpredsjedničko mjesto dade, ustupi predstavniku najjače oporbene stranke, ili kako se oni, oporba, već dogovore međusobno.
Taj je demokratski uzus, uveden je i u poslovnik Gradskog vijeća, kako bi i predstavničko tijelo šibenskih građana odražavalo što vjernije volju biračkog tijela. A na taj način se i njemu samom – drugom potpredsjedniku - daje na važnosti, jer ga se na taj način promovira u neformalnog vođu oporbe, odnosno predstavničke manjine, kao 'prvog među jednakima'.
Kako je na tu gestu uzvratila manjina u vijeću? Podcjenjivačkim odnosom prema predsjedniku Gradskog vijeća! Koja se ogleda u tome što mu je dala čak četiri glasa manje nego njegovom kolegi potpredsjedniku iz iste stranke, iz HDZ-a. A skoro duplo manje nego njegovom drugom potpredsjedniku.
Ni SDP nije glasao za njega, ali je glasao za Kulušića. Zašto? Zato što su htjeli istjerati na čistac tko je u vijećnici većina, a tko manjina, odnosno žurilo im se p(r)okazati i istjerati na čistac Hrvoja Zekanovića i njegovog 'suverenista', kako bi ga mogli diskreditirati da se 'prodao' HDZ-u, da je riječ o 'trgovačkoj koaliciji' itd, itd.
Sve pet, ali sve to skupa vidjelo bi se već na prvoj točci dnevnog reda, kod prvog glasovanja, na kojoj bi se jasno, kao i uvijek, razaznala i vladajuća većina i oporbena manjina. Tko glasa za gradonačelnikov prijedlog njegov je, tko ne glasa za njega – oporba je. Demokracija je procedura. Koju zajednički grade i vlast i oporba, svatko na svoj način, međusobnim uvažavanjem i poštovanjem.
A Gradsko vijeće je institucija. Čiji dignitet čuva ponajprije njegov predsjednik. Ako treba, i od većine koja ga je izabrala. I čiji predsjednik baš zato mora biti u stanju reći – primjerice - šefu kluba vijećnika HDZ-a, da on nije (samo) njegov, nego predsjednik svih vijećnika u Gradskom vijeću grada Šibenika, bez obzira s koliko mandata raspolagali. Zato bi bilo dobro da je jednoglasno izabran. Ako ništa drugo, zbog samopouzdanja. I na taj se način grade demokratske institucije, što su oporbeni vijećnici ovaj put propustili učiniti. A ne bi ih koštalo ništa. Samo malo uvažavanja, onaj mali lagani naklon, dodir rukavicama, kuckanje, prije nego krene zauzimanje garda i traženje prostora za udarac. Gradsko vijeće je ipak ring u kojem postoje neka pravila, sport a ne (samo) - ulična tučnjava.