Sve umjereno i čuvajte se! U tih nekoliko riječi sažeo je svoj recept za dugovječnost posljednji zlarinski koraljar, vješti ribolovac koji je lovio i do 80 kilograma zubataca i kapetan Ante Beban. Sa svoje 103 godine, Beban je je danas, posljednjeg dana svibnja oborio još jedan rekord: po svemu sudeći najstariji je stanovnik Šibenika i Šibensko-kninske županije. U dobrom zdravlju i raspoloženju, u jednom je dahu ugasio svjećice na rođendanskoj torti, a čestitare je dočekao u svom stanu na šibenskim Vidicima. U bijeloj košulji i kravati, kako i dolikuje rođendanskoj proslavi, premda, reći će nam njegova kći Nives, košulju i kravatu, šjor Ante nosi svakodevno. Živi sam, uz pomoć susjede Tonke koja ga obiđe, ode u kupovinu i po kući napravi ono što šjor Ante više ne može, ali i dalje kuha sam, jer, poručio je to i na svoj 103. rođendan, za dobro zdravlje i dug život važno je i što čovjek jede!
-Uvijek sam jeo skromno: povrće, žitarice, ribu i vrlo malo mesa. Puno sam radio u životu, jer život je rad. Ako ne radiš, nema ni života – još je jedan savjet šjor Ante. Usto, je važno da se ne pije i ne puši, premda za ovu prigodu nije bilo lako izbjeći popiti malo šampanjca!
-Želja mi je da se i dogodine nađemo i da svi imate dug život – nazdravio je šjor Ante i zapjevao "Omili mi u selu, divojka"!
Stotinu i treći rođendan šjor Anti su tako došli čestitati i šibenski gradonačelnik Željko Burić, ravnateljica Tvrđave kulture Gorana Barišić Bačelić te voditeljica Hrvatskog centra koralja na Zlarinu Katarina Gregov. Centar je otvoren lani, a upravo su kazivanja šjor Ante bila iznimno važna za postav zlarinskog Centra.
No, život nije mazio šjor Antu. Nekoliko je puta smrti izbjegao za dlaku, a umrlo mu je i dvoje djece.
Došli smo čestitati 98. rođendan Anti Bebanu: Svi moji su davno partili, a ja san tri puta ima poginit i još san tu
Rođen je kao četvrto dijete u zlarinskoj obitelji s dugom pomorskom tradicijom. No, siromašno se živjelo i majka ga je, kako je i danas rekao, htjela pobaciti, a puka sreća spasila ga je da ne pogine još dok je bio posve mali.
-Imao sam tri godine kada sam skoro poginuo. Pao sam sa slara i na svu sreću, slučajno, je naišla susjeda i uhvatila me. Kasnije sam upao u more i opet su slučajno naišli ljudi i spasili me – pisjetio se šjor Ante, a sjetio se i svoj ujaka koji ga je naučio veslati i loviti ribu.
-Od ujca sam sve naučio o moru i ribama. Zvali su ga morski vuk! Kasnije sam i ja postao uspješan ribolovac. Pogotovo zubataca. Zvali su me kralj zubataca. Jednom sam ulovio 80 kilograma. Novine su o tomu pisale. Bilo je u Slobodnoj Dalmaciji – pohvalio se šjor Anti.
More mu je bilo suđeno. Ploviti je počeo već sa 14 godina kada je dobio i prvu matrikulu, a nakon Drugoj svjetskog rata gdje se borio u partizanima i nekoliko puta, doslovno, nosio glavu u torbi, radio je kao minolovac i čistio Jadran od mina. Kasnije je završio i dodatnu pomorsku školu, a kada je, zbog oštećenja kralježnice, otišao relativno rano u invalidsku mirovinu vratio se u rodni Zlarin i počeo se intenzivno baviti lovom na koralje. Modificirao je i tadašnji koraljarski alat - inženj ili ježin, kako ga naziva, učinivši ga lakšim i jednostavnijim za rukovanje.
Svoje koraljarske pothvate i pošte na kojima je lovio, šjor Ante uredno je zapisivao, a iako ga vid danas ne služi najbolje, i dalje zapisuje svoja sjećanja. Želja mu je objaviti knjigu, a s obzirom na vitalnost kojom zrači, nije teško povjerovati da će u tome uspjeti. Sretno šjor Ante i vidimo se dogodine, za 104. rođendan!
