Osamnaest mjeseci – brojkom i slovima – "kiseli se" u gradskom komunalnom uredu zahtjev sedmero vlasnika kuća u ulici Matije Gubca od kućnog broja 18 do 38, da se u njihovu slijepom odvojku te vrlo prometne gradske kucavice zabrani svako parkiranje, osim vlasnicima garaža.
U međuvremenu je prošlog proljeća doista primjereno regulirana cijela Gubčeva, osim toga zabačenog "slipića", zapravo velikog dvorišta u gradskom vlasništvu koji je eto, ostao malom ulicom za veliku i nepotrebnu zbrku: od zbrda-zdola parkiranih automobila stanari se vrlo često pješice ne mogu probiti do svojih ulaznih vrata, niti oni dublje uvučeni u uličicu jednostavno mogu izvesti svoj automobil. Treba li i spominjati nemogućnost prilaza vozilima interventnih služba, a sva bi se ta gungula na malenom prostoru za svakodnevno veliko kidanje živaca dala riješiti samo uz trošak nekoliko stupića i prometnog znaka zabrane parkiranja "osim vozila s osiguranim parkirnim mjestom", kako je uostalom i obećano iz gradske uprave, vidljivo je iz službenog i protokoliranog odgovora na zahtjev stanara s datumom od 30. studenoga 2017. Obećano, ali zapisano na led i ostavljeno na suncu!
Na rubu ekscesa
– Situacija je sve više na rubu ekscesa, govori jedan od stanara i potpisnika peticije upućene gradskoj upravi. Pozvao je novinara da se uvjeri s kakvim se svakodnevnim mukama suočavaju, a njegovi i suprugini podaci poznati su redakciji. Žele ostati anonimnima najviše zbog nekih susjeda s kojima su već upadali u razmirice: pogađate, gužva i nered nekome uvijek odgovaraju, a naši sugovornici nisu među njima. Niti njihovi prvi susjedi, kojima parking prostor u vlastitu dvorištu ničemu ne služi jer uopće ne mogu nesmetano izići iz ulice u koju se natisne i do 15 automobila. Mahom su od susjeda, također stanara, no bude ih i sa strane.
– Pogledajte, sada on treba trojici pozvoniti na vrata da bi izišao sa svojim automobilom. To traje već predugo i nije uvijek od pomoći, jer ovaj možda nije kod kuće. A i da jest – kakav je to život ako za banalno korištenje automobila trebate svakodnevno prosuti žuč? Je li to zajamčena sloboda kretanja, kakva je to kvaliteta života? – pita se domaćin dok s njegove terase promatramo kako uličica izgleda u nedjelju ujutro. Napominje da su očekivali kako će gradska uprava to neodrživo stanje raspetljati zajedno s prometnom regulacijom čitave Gubčeve ulice, ali su se prevarili.
– Ne znamo prave razloge ovog neopravdanog otezanja, dopunjuje supruga, koja je višekratno obilazila komunalni ured, no nikada od pročelnika Mira Lucića nije dobila točnu informaciju zašto nije izdao radni nalog za postavljenje stupića i prometnog znaka. Stanari su potkraj 2017. potpisali peticiju kako im je sugerirano u gradskoj upravi, kao preduvjet da se njihov zahtjev ispuni. Prema zadnjoj, nedavnoj informaciji s iste mjerodavne adrese, stvar bi se mogla riješiti kada Gubčeva bude obuhvaćena rekonstrukcijom vodovoda u sklopu zahvata na "Aglomeraciji Šibenik". Međutim, ističu naši domaćini, nikome nije jasno u kakvoj je vezi opsežan komunalni zahvat predviđen možda za dvije godine i prava sitnica od posla potrebnog da u ovome dijelu Gubčeve stanari odahnu.
– Mi također nemamo garažu. Susjed nam je doduše, ustupio parkirališno mjesto u svome dvorištu, ali ga ne možemo koristiti u vječito zakrčenoj ulici. Ići ćemo sa svojim autom na najbliži parking i rado ćemo plaćati mjesečnu naknadu, samo neka u ovome dijelu ulice konačno bude reda, no svakom pod jednakim uvjetima, govori ovaj stanar i skreće nam pažnju na automobilima zakrčenu ulicu pred svojom terasom, a bila je nedjelja oko 9.30 ujutro. Poslijepodneva i noći su najgore s time da se ujutro stanje raščisti. Nedajbože da vam žurno treba automobil usred noći, napominje te navodi kako se u nekoliko navrata događalo da se na vlasnika auta koji je zapriječio prolaz trebalo čekati i više od pola sata. Njegov rođak u neposrednom susjedstvu, jedno je poslijepodne bio prinuđen pozvati policiju, no došli su tek za 40 minuta, a ovaj je u međuvremenu uklonio auto. No, što vrijedi i da mu napišu globu, ako vas i dalje sprječava da svojim vozilom iziđete iz ulice, opisuje vrzino kolo u kojem se ovdje odvija svakodnevica, a da nikome nije jasno zašto. U kućama zbijenim oko toga proširenja – dvorišta, ima također nekoliko apartmana za iznajmljivanje i tek sada, uskoro i s automobilima turista, stanarima slijedi gungula od koje unaprijed boli želudac.
Od šume velikih, milijunskih projekata i ugađanja investitorima, gradska uprava ne vidi stablo samo naoko beznačajnih problema vlastitih građana i od njih traži – da uvlače glavu.
Nekoliko stupića
Supruga objašnjava i odgovor koji je jednom dobila u gradskoj upravi, želeći požuriti rješenja kako im je bilo obećano. Spomenula je naime, i svakodnevno narušavanje autima i motociklima obližnje, do jučer ipak tihe pješačke zone na Vanjskome, naročito otkako je tu otvoren hostel s kafićem.
– Ma pustite ljude neka rade, puno su uložili u posao – kazao joj je jedan gradski službenik.
– U redu, a to što se moj muž 20 godina topio na svjetskim morima navigavajući da bismo izgradili ugodan dom i živjeli kao pristojni građani očito ne vrijedi nekoliko stupića i jednog prometnog znaka – odgovorila je.
I pogodila – kako onda, tako i danas.
ZANIMLJIVO
Kad je zbog loze, komunalni redari hitaju
Zanimljiva je ta ažurnost komunalnih redara kada su u pitanju banalnosti, govore naši domaćini. Prije nekoliko godina naime, bili su prinuđeni ukloniti divlju lozicu s terase, jer ih je jedan susjed tužio da grane padaju na javni prostor (!).
– Komunalni redar odmah je došao, upozorio nas i napisao rješenje. Pa sada svi mi zajedno nagađajmo zašto nisu tako revni već skoro dvije godine u ovome što je za nas krupan, sve teže podnošljiv problem!? – zaključuju ovi stanari Gubčeve.
