Kad bismo htjeli duhovito parafrazirati onu o „tri tenora“ onda bi se ona u slučaju ovoga teksta i priče morala uozbiljiti nazivom „tri docenta“ ili skraćenicom 3D koja, pak, ima sasvim treće konotacije...
A riječ je, zaista, o projektu troje šibenskih docenata koji žive i dijelom rade u Šibeniku, a dijelom na Sveučilištu u Zadru.
Marina Đira, zagrebačka srednjoškolka, danas zaposlena u umjetničko-nastavnom zvanju docenta na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgajatelja Sveučilišta u Zadru - završila je Likovnu akademiju u Zagrebu-nastavnički odsjek, živi u Šibeniku. Meri Zornija (rođena Opačić) je šibenska srednjoškolka, danas povjesničarka umjetnosti, docentica Odjela za povijest umjetnosti, a Jadran Kale, također šibenski srednjoškolac, danas etnolog, već je pri kraju docentskog staža i pri kraju procedure za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje na istom, zadarskom Sveučilištu, Odjel za etnologiju i antropologiju. Marina Đira i Meri Zornija su istraživačice na projektu, a Jadran Kale suradnik.
Spojilo ih je jedno predavanje, o projektima Hrvatske zaklade za znanost. I ideja da se prijavi, odnosno napravi, znanstveni projekt vezan za Šibenik. Njegov je naziv i smisao Građani stvaraju prostor.
- Bio bi to prvi šibenski znanstveni projekt s temom koja je vezana uz baštinu, uz kulturno-umjetničku, urbanističku, povijesno-umjetničku... baštinu, koju mislimo na poseban način približiti Šibenčanima. Posebno onaj dio gradskog prostora za koji nam se čini da nije dovoljno prepoznat. Čini nam se da je taj prostor važan, a naša pozicija znanstvenika trebala bi istražiti kako bi taj prostor građani mogli, odnosno kako će „posvojiti“ pa na taj način dalje stvarati grad. Taj su prostor jedni sagradili, a drugi bi ga kroz funkciju i doživljaj trebali formirati objašnjava voditeljica projekta Marina Đira.
- Stvari nisu ništa dok im ne pridamo značenje, domeće medijski iskusni kolega Jadran Kale, pa tako i prostor Šibenika vrijedi onoliko koliko mu građani pridaju značenja.
Odnosno funkciju. Jer, prostor može biti sagrađen i definiran, a ako ga građani ne „posvoje“, ako mu svojim prisustvom ne daju funkciju, ostat će mrtav, poput Starog pazara...
Čini se da je to jedan od boljih primjera kako građani „ne-posvajaju“ prostor i „ne-stvaraju“ grad.
- Znanost je tome već pridala značenje, svako vrijeme nosi svoje i prirodno je da građani formiraju svoj odnos prema određenom prostoru, govore mi troje docenata, pokrjepljujući to najeklatantnijim primjerom Poljane koja je u raznim vremenima imala razne percepcije i funkcije koje su formirali upravo građani i njihov odnos prema tom prostoru.
Sad ćemo vidjeti što će, u kontinuitetu, biti daljnja sudbina toga prostora, što se tiče njegova „posvojenja“ od građana Šibenika, no o tome kasnije.
Marina Đira i kolege Meri Zornija i Jadran Kale, predstavili su mi pet glavnih tema kojima bi se projekt trebao baviti, uz napomenu da sve proizlaze iz tijeka poznate gradske povijesti, s naglascima na sadržajima koji obično izmiču iz središta praćenja toga prostorno-vremenskog kontinuiteta:
Građa Muzeja
- Prva tema odnosi se na građu Muzeja grada Šibenika. Artefakti, primjerice Arheološkog odjela, iako već istraženi iz različitih perspektiva, podatni su za nove interpretacije. Toj temi pristupili bi još interpretacijama, primjerice, ornamenta kao motiva karakteristična za etnografsku građu Muzeja s tim da bi se istraživanjem formalnih karakteristika prvenstveno ispitalo mogućnosti njegove promišljene uporabe danas. Ideja je da muzejske predmete građani sami ožive, da uđu u život i svojevrsnu proizvodnju. Tu je dobar primjer šibenska kapa.
Virtualni prostor Jurja Dalmatinca
Iduća tema odnosila bi se na katedralu i njezinu specifičnost - rane primjere geometrijske perspektive relizirane u kamenim reljefima, preciznije na Jurjeve perspektivne školjkaste niše isklesane na zidovima apsida i svetišta katedrale (na vanjštini i unutrašnjosti) kao i na duhoviti konkavni stup unutar katedrale, blizu ulaza u sakristiju. Način na koji je Juraj Dalmatinac izveo tu kamenu plastiku, kako se igrao s tom perspektivom i s iluzijom prostora, virtualnog prostora rekli bi danas - to je odlična poveznica koja priziva daljnje igre i nove interpretacije, ali u suvremenom kontekstu.
Kasetirani, drveni stropovi crkava i palača
-Treća tema bila bi drvena građa šibenskih crkava i palača, osobito njihovih kasetiranih stropova. Šibenik je jedan od gradova Dalmacije koji ima među najbolje sačuvanim te barokne, drvene stropove, evo u crkvi svetog Frane, Novoj crkvi, svetom Križu, crkvici svetog Nikole. To prožimanje slike,volumena i materijala plijeni pozornost i priziva na sustavnije sagledavanje, kasetu po kasetu, otkrivajući tajne zanata kojim su stvarane. U pokušaju rekonstrukcije mogle bi se održati radionice, predavanja, ali i proizvesti svojevrsne igračke, slagalice, za djecu i odrasle - govore troje šibenskih docenata koje je spojio ovaj projekt.
Poljana - građani stvaraju prostor
Evo i teme o Poljani! Njezin je naslov „Građani stvaraju prostor“, a istraživanja bi se odnosila na javna okupljališta građana Šibenika, govori nam Meri Zornija.
Poljana je specifični prostor grada koji je tijekom povijesti doživio brojne promjene, osobito od 19. stoljeća naovamo. Promjene na arhitekturi - rušenje zgrade Narodne kavane s Narodnom slavjanskom čitaonicom na katu, izgradnja modernističkog zdanja nekadašnje JNA- današnja Gradska knjižnica, ako hoćete i dogradnja balkona na zgradi Kazališta čija se svrha bez razumijevanja društvenih prilika u Šibeniku i Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća ne može shvatiti.
Balkon je dodan kazalištu jer su se s njega mogli držati govori i voditi mitinzi, a danas, kažu naši sugovornici, namjerno ili nesvjesno održava živu tradiciju pismoslikarstva u obliku rukom pisanih panoa, oslikanih natpisa kojim se oglašavaju kazališne predstave ili drugi aktualni kazališni događaji.
Sve te promjene u arhitekturi pratile su promjene na plohi trga koja se od nekadašnjeg šetališta s drvoredima s vremenom preobrazila u parkiralište. Trenutno je u izgradnji, a realizacijom novog arhitektonsko-urbanističkog rješenja planira se opet vratiti građanima. S obzirom na sve promjene koje je doživljavala, Poljana je pogodna za istraživanje društvenog života Šibenčana, objašnjavaju svoju četvrtu temu naši docenti a peta je - aluminij!
Aluminij
- Aluminij je bila kraljica industrije Šibenika. Ta je tradicija živa u memoriji Šibenčana. S obzirom na to da je riječ o radnicima koji su obilježili gospodarstvo ovoga kraja, zaslužuju opipljiv trag u ovome gradu. Potakli bismo osmišljavanje javne skulpture, umjetničke instalacije ili intervencije u aluminiju kao simboličnom materijalu jednog vremena. Nije nužno da to bude nešto monumentalno, možda to može biti neki suptilni trag u javnom prostoru Šibenika. Razmišljanja je već bilo, tvrtka Impol-TLM lani je organizirana natječaj na temu skulptura od aluminija za učenike osnovnih i srednjih škola. Uzor je i Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak, recimo. Ideja je uključiti mlade umjetnike Šibenika koji se tog razdoblja možda i ne sjećaju. Kroz njihovu kreativnost prenijela bi se jedna memorija sa starije generacije na mlađe, istovremeno materijalizirana konkretnim umjetničkim radom.
Koincidencija nudi već jednu ideju iz „radionice“ novinarke i aktivistice Dijane Ferić, koja upravo artikulira projekt da se, po uzoru na slične prakse, u aluminiju naprave otisci ruku poznatih Šibenčana - jedan takav već je uzet od glumca Špire Guberine - to navodimo kako bismo ideju o šibenskom „alu-pečatu“ približili čitateljima.
I naposljetku, napominje Meri Zornija, cilj ovoga projekta je upravo pozvati i okupiti ljude, građane, intelektualce, udruge, natječaj za projekt je u tijeku i važno je već sada doći u kontakte s pojedincima i udrugama s kojima bismo pripremili radionice. Tema je interdisciplinarna, u tome vidimo bogatstvo i nadamo se da bi predmet ovoga istraživanja - grad Šibenik, mogao okupiti mnoge. Pa i one koji bi radom na projektu, ako bude prihvaćen u Hrvatskoj zakladi za znanost, stekli petogodišnje, na primjer doktorandsko, radno mjesto budući da u projektu postoji i mogućnost zapošljavanja.
Sve to, naravno, ovisi i otome hoće li Hrvatska zaklada za znanost već u prvom krugu projekt prihvatiti, a ako se to i ne dogodi, onda se realizacija samo prolongira. Do tada, samo se mogu nizati ideje svih koji se pronađu u ovom prvom predstavljanju projekta radnog naziva (i- da se i na kraju malo našalimo - kodnog imena...) 3 D, odnosno „tri šibenska docenta“.