Tvrđava Barone nezaobilazno je odredište sve brojnijih turista i ovoga ljeta, a šetalište Šibenčana tijekom cijele godine, no slika koja ih više-manje redovito dočekuje uz serpentine na Šubićevu šetalište i dijelu Puta Vuka Mandušića nije nimalo reprezentativna.
Ovaj put nije riječ o neodržavanoj i zapuštenoj šumi uz Put Vuka Mandušića, odnosno raslinju i kaktusima koji su "ukrali" barem pola metra kolnika niti je riječ o devastiranom Šubićevom šetalištu bez staza i nogostupa za pješake, koje su razrovali i raskopali teški kamioni i strojevi koji tu prometuju zbog radova na uređenju i obnovi obližnje Tvrđave sv. Ivana s nadom da je takvo stanje privremeno i da će se sve urediti kada tvrđava bude obnovljena. Ovdje je riječ o običnom, miješanom komunalnom smeću, onom koje građani stvore u svojim domovima, a onda ga bezobrazno bace u šumu ili odlože uz jednu od košarica postavljenu na rasvjetni stupove u blizini ulaza na Barone. Ili, još gore, velike vreće sa svojim kućnim otpadom uguraju u duplo manju košaru.
Maštovitosti i bezobraštini takvih čini se nema kraja. No, nedavni primjer na parkiralištu uz sjeveroistočni bedem Tvrđave Barone vrhunac je bezobirnosti i drskosti: bačeni su deseci i deseci kutija i ispražnjenih tuba za boju za kosu, bočice hidrogena, aluminijske folije i trake za farbanje, čak i ostaci ošišane kose...
Ukratko otpad uobičajen za neki frizerski salon. Smeće je, sudeći prema tragovima zločina, koje je nekoliko puta friško zatekla stanarka obližnje ulice u jutarnjoj šetnji svog psića Bepa, na parkiralište bačeno po noći ili u ranim jutarnjim satima. Da apsurd bude veći, smeće je na parkiralište doneseno u vreći, a onda istreseno na zemlju, a vrećica ostavljena uz hrpu. I tako nekoliko jutara za redom, reći će Bepova vlasnica, zgrožena takvom navadom nekih svojih sugrađana.
- Bila sam šokirana kada sam to vidjela. Nosim vrećice za svog psa, počistim za njim i ako nema kante, vratim to kući ako treba. Ne pada mi na pamet baciti to kraj puta ili u šumu. A onda gledam smeće na ovom parkingu bačeno očito iz nekog frizerskog salona i ne mogu to razumjeti. Pa kakav to um treba biti, nositi smeće do ovde, istresti ga iz kese i onda vreću tu baciti – začuđena je ova Šibenčanka napominjući kako je ovoga proljeća baš na njezinu molbu, djelatnik Zelenog grada na parkiralištu postavio košaricu za otpatke.
Nije je, reći će, bilo do tada, a na pariralište dođe dosta ljudi i uvijek se nađe pokoji papirić, limenka ili tetrapak za baciti. Šteta je da završe na podu, u prirodi, a ako je okoliš čist i nama ljepše, smatra Bepova vlasnica.
Frizersko smeće s hrpice je u međuvremenu vjetar raznio po parkiralištu gdje ga do danas još nitko nije pokupio.
Kamioni i djelatnici Zelenog grada gotovo svakodevno prolaze pokraj njega, kao što prolaze i pokraj vrećica sa smećem odbačenih uz Šubićevo šetalište nedaleko nadvožnjaka koje u hladovini borova i zagrljaju, sada već od žege sparušene, trave već mjesecima tu tavori.
No, posao gradskih škovacina, kažu zakoni i pravilnici, nije da skupljaju smeće oko tvrđave ili po šumi. Njihovo je, pojednostavljeno rečeno, da prazne kante i košare te odvoze prikupljeni otpad. I rade to redovito, a nije rijetkost ni da usput pokupe i vrećice smeća bačene po šumi. No, da bi to radili sustavno i redovito trebali bi za takvo čišćenje dobiti nalog iz gradske uprave, nakon što komunalci uoče takvo smeće i zatraže da se ono očisti. Smeće na i oko parkirališta Baronea i uz ulice koje vode do tvrđave, međutim, još nisu vidjeli.
Prema onomu što kaže pročelnik Odjela za komunalne djelatnosti Ante Nakić dade se zaključiti kako komunalci u pravilu reagiraju na veće hrpe, odnosno deponije otpada. Takvih naloga izdanih Zelenom gradu mjesečno bude nekoliko, no "sitno" smeće, čak ako je i uz spomenik kulture i turističku atrakciju kao što je Barone, očito prolazi ispod radara.
- Stanarima ulice Vuka Mandušića dodijeljene su kante za otpad koje djelatnici Zelenog grada redovno prazne dva puta tjedno. U redovnom održavanju nije primjećeno, s obzirom da svaka kuća ima svoju kantu, da postoji problem s odbacivanjem otpada izvan kanti ili uz ulicu. Otpad koji bi se zateklo pokraj ceste koja vodi prema tvrđavi djelatnici Zelenog grada bi pokupili. O takvom otpadu nije se obavještavalo komunalno redarstvu jer se ne bi radilo o takvim količinama ili vrsti otpada za koje bi bio potreban nalog – kazao je Nakić.
Napominje, također, kako svoje kante za smeće, koje se redovito prazne, ima i Tvrđava Barone kao i dječji vrtić na Šubićevu šetalištu. Zbog toga u Gradu Šibeniku i Zelenom gradu smatraju kako nema potrebe ni za većim brojem kanti ili košarica za otpad, premda bi im, svaki šetač koji putem recimo popije sok i ambalažu mora nositi nekoliko stotina metara do sljedećeg koša, rekao posve drugačije. Ili, su takvi možda ipak u manjini, jer smeće uz ulice koje vode do tvrđave Barone očito mnogima ne bude oče.
- Osim po službenoj dužnosti komunalno redarstvo djeluje i po prijavama građana. Napominjem da učestalih poziva građana u smislu da bi se na tom području nalazio nelegalni otpad ili da ima konstantnih problema o kojim govorite nismo imali. Postojala je prijava stanara Puta Vuka Mandušića još dok se tvrđava obnavljala da je vjetar raznio smeće po okolici, otpad od marendi koji su radnici ostavljali, i tu smo reagirali i dali nalog da se smeće počisti. Također, prema Zelenom gradu je u nekoliko navrata išao nalog da se počisti dio šumskog područja uz Put gimnazije i to je komunalno redarstvo utvrdilo u obavljanju službene dužnost – kazao je Nakić.
Grad Šibenik, valja istaknuti taj apsurd, ima svega šest komunalnih redara koji pokrivaju cijelo administrativno područje Grada, a to zanči primjerice od Konjevrata do Žirja, Dubrave, Perkovića, Grebaštice... Da ovakvih priča ne bude, vjerojatno ih ne bi bilo dovoljno ni 66. Zato Nakićeva najava da će gradski komunalci ubuduće učestalije prolaziti ovim područje, zvuči nadanaravno. Teško je povjerovati i da će nepoznati frizeri i njima slični "šporkaćuni" s početka ove priče biti uhvaćeni i sankcionirani. Za početak bi bilo dovoljno da se odbačeno smeće počiti.