Nema tome davno, međunarodnoj udruzi SMILO (Small Island Organization), a to je francuska udruga koja podupire male otoke u održivom razvoju, za oko je zapeo "small island" Zlarin, i - svatko će se prisjetiti - svečani trenuci i medijska pompa kad je Zlarin proglašen „Otokom bez plastike“.
SMILO je tada, uz Grad Šibenik, bio sufinancijer inicijative Zlarin - otok bez plastike, koju je pokrenuo BeMed-Beyond Plastic Med.
Što je od toga (otoka bez plastike) ostalo, nije, međutim, tema ovoga teksta.
Ista ta udruga, SMILO, tada se silno zainteresirala za ekološko-komunalni boljitak malenog mjesta na malomu otoku, i nedugo zatim dobronamjerno se upustila u - pokazat će se - jednu veliku avanturu.
S Gradom Šibenikom, čini se da je to bila godina 2022., potpisali su Sporazum o partnerstvu i financiranju poboljšanja gospodarenja zelenim otpadom i biotpadom na Zlarinu.
Obvezali su se, i učinili to: u roku od godinu dana Zlarinu je nabavljena oprema za zbrinjavanje, odnosno kompostiranje zelenog otpada, a vrijednost projekta bila je 22,5 tisuća eura.
Evo što je financirala udruga SMILO: kupnju traktora s malčerom za potrebe održavanja protupožarnih puteva na otoku Zlarinu, uz traktor kupljena je i sjeckalica granja koja je trebala smanjiti spaljivanje na otvorenome, a vlasnicima terena donijeti korist u vidu komposta, odnosno malča - koji se inače kupuje u trgovačkim centrima za one koji znaju čemu služi.
Priča dalje kaže da je Mjesni odbor Zlarin (prošli saziv) sa Zelenim gradom dogovorio da preuzme upravljanje strojevima i to preko njihova radnika zaposlena na otoku. Dalje, priča kaže da je sporazum ekspresno i jednostrano opovrgnut i traktor, kao i ostala oprema, ostali su bez - upravljača. Mislim, na nekoga tko njime upravlja, a ne na volan...
Kako se u tom trenutku radilo o pilot-projektu, na prijedlog Grada Šibenika uključio se DVD Zlarin, samo zato što su udruga s potrebnom infrastrukturom i ljudstvom, i šestomjesečni projekt doveden je do kraja: očišćeno je 16 km puteva, što strojno što ručno, u oba smjera, tj. s jedne strane tamo i s druge strane vamo - ukupno 32 km.
Nitko nije imao srca prestati s tim i dvije su godine - tko je htio, a ljudi su htjeli - nastavljeno s plaćenom uslugom sjeckanja granja u maslinicima nakon čišćenja maslina, i tada je samljeveno oko 130 metara kubičnih granja.
Da stvar bude bolja, udruga SMILO osim traktora i sjeckalice, dodatno je za MO Zlarin kupila kontejner za smještaj strojeva i kosilicu STIHL a parcelu za smještaj te male „garaže“ donirao je Grad Šibenik.
I šta se dalje događa?
Nakon što je završen (i to vremenski trostruko duži) pilot-projekt, netko je, napokon, trebao odrediti tko će s traktorom, malčerom, sjeckalicom, kosilicom i garažicom upravljati.
Predlagano je Gradu Šibeniku niz rješenja, kažu - nijedno se nije ostvarilo.
Ostvarilo se to da je Zeleni grad - za svaku pohvalu - zaposlio još jednog radnika na Zlarinu, i to upravo za održavanje hortikulture, što bi po logici podrazumijevalo i korištenje odnosno upravljanje rečene firme i tim traktorom, malčerom, sjeckalicom...
Sad se događa da zaposlenik Zelenog grada, koji vrijedno radi svoj posao po centru Zlarina - sve te grane i zeleni otpad nakon sječe i uređenja mjesta odlaže - gdje?
Jedino moguće „službeno“ mjesto za javni zlarinski zeleni otpad je deponij Zelenog grada - koji nije tome namijenjen. Na to se dalje nadovezuju kubici i kubici suhog zelenog opada od kojekuda. Jer Zeleni grad zeleni otpad ne zrbinjava.
Traktor, nabavljen za čišćenje protupožarnih puteva, mirno spava u svom doniranom kontejneru, neregistriran, s praznom baterijom i upitnom ispravnošću.
Zlarinski protupožarni putevi, pa ni oni mjesni izvan strogog centra, nisu čišćeni dvije godine i uskoro će mjestimice postati neprohodni - iako ni sad s njima vatrogasci ne mogu proći a da ne izgrebu kamion, a prolaznici noge... Hrpe, stotine, ako ne i tusuće „kubika“ biljnog otpada po cijelom otoku neizmjerno su opasne - upozorava stalno vatrogasni zapovjednik Dario Gregov.
One su pravi šuferin!- mislim si ja.
Svaku priliku okupljanja mještana DVD zapovjednik Gregov koristi da upozori na održavanje okućnica... ali ne tako da samo malo dalje od svog imanja odlože svoj zeleni otpad. Računa se da je po Zlarinu razasuto više stotina kubika granja, onako u hrpama i cijelim brdima!
Ponajviše oko deponija Zelenog grada.
To tek treba vidjeti- a vidi se samo vanjski, pojavni dio, kubici se nastavlju u dubinama iza ograda!
I sve to u mjestu koje ima darovanu mehanizaciju za rješavanje zelenog otpada.
Grad koji je pompozno potpisivao sporazume sa SMILO za 22,5 tisuća eura, o svemu tome ne želi znati.
Tko, uostalom, više vodi računa o donacijskoj muniti poput 22 ‘iljade eura!?
Ne vodi se ni o donacijskim milijunima, nekmoli tisućama.
Nadalje, po Zakonu o zaštiti požara lokalna uprava i samouprava dužna je skrbiti o protupožarnim putevima, nisu za to nadležni vatrogasci. Bilo što da se u dogodi zato što protupožarni putevi nisu čišćeni, kriv je Grad. Dobro, izgorit će neka zlarinska a ne „Gradova“ kuća i imanje, ali kako postoje (navodno) u ovoj zemlji zakoni, slijedom toga postoje (navodno) i sudovi.
Netko će svakako odgovarati - nesavjesni Grad, ili nesavjesni građani ako se što dogodi a treba samo vidjeti sve to pa se smrznuti od jeze - što bi se moglo dogoditi.
Kako bilo, Grad Šibenik već dvije godine za redom ne financira čišćenje protupožarnih puteva Zlarina. Posljednje takve prilike bile su korisno vezane uz javne radove.
Posljednji takav „projekt“ - dolazak (neadekvatnog) traktora i jednog čovjeka na 2 i pol dana, Grad je platio 48 tisuća kuna.
Proljetos su u DVD-u napravili izračun da bi za čišćenje svih protupožarnih puteva ručno i strojno, u dva navrata, bilo dostatno 4000 eura. Grad ne da novce. Priča stala.
Ali, evo, to, odnosno zbrinjavanje zelenog otpada, uspješno su riješile na primjer Vodice i Pirovac. Pirovac upravo s DVD-om kojem je općina financirala taj dio posla i strojeve.
A na području Grada Vodice nazoveš Leć i oni dođu pred vrata po tvoj zeleni otpad.
Zlarin bi dogodine trebao dobiti novu vatrogasnu cisternu, opet iz EU Fonda regionalnog razvoja, vrijednu 250 tisuća eura.
Ni sto metara s njom se neće moći napraviti a da ju ne počne uništavati drača i granje po neočišćenim protupožarnim putevima.
Sve zlarinske puteve, pa tako i asfaltne, vidljivo nadvisuje grmlje i prekriva niski korov, prostim okom vidljivo, grmlje i korov žderu zemljane puteve i asfalt gdje ga ima.
I to čim se kroči iz van centra mjesta.
I za kraj ovoj zlarinskoj priči evo šlag-epizode.
Prije kojega tjedna, štono bi se reklo - ispod radara - prošlo je pismo koje je medijima sa Zlarina poslao Nikola Kalinić.
Kalinić kaže: S obzirom na činjenicu da Grad Šibenik ne poduzima niti pokazuje vidljiv interes za neke probleme, pozivam vas da javnost upoznate s dva problema.
Prvo, teleoperater koji je lani u listopadu porušio stotinjak metara betonskog puta u središtu Zlarina, u svrhu ukopavanja optičkog kabela do Centra koralja, ostavio je iza sebe kaos. Kabel je mjestimice vidljiv, gomile razlomljenog betona ostavljene uz put koji je rušenjem sužen, a sad i podlokan oborinskim vodama pa je popucao. Svakim prolaskom vozila put je sve bliže-neupotrebljivosti.
I drugo, vezano uz izgradnju Centra koralja... nefunkcionalni heliodrom u unutrašnjosti otoka poslužio je investitoru kao odlagalište otpada s građevina!!! Tako je investitor nesuđeni heliodrom zatrpao svim mogućim otpadom - nesavjesni mještani tome daju svakodnevni prilog. Tek je manji dio šute u međuvremenu uklonjen, a Grad Šibenik je postavio alibi-tablu „zabrane odlaganja otpada“. Najveći dio ostataka izgradnje Centra koralja i danas je tamo.
Iskustvo: gdje god neki teleoperater zapača makar i metalnu kutiju, šuta ostaje na licu mjesta desetljećima.
Pogledala sam: sa svake strane helidroma jedno brdo šute; od izgradnje zgrada „zlarinskih vrtova“, izgradnje Centa koralja (odvezeno par alibi-kamiona, tisuće kubika ostale), tu je neki odbačeni građevinski stroj, nesavjesni mještani, inače s pravom na BESPLATNI odvoz krupnog otpada, i dalje ga odlažu na helidromu...
To je tako: kad ne držiš red i ne odgajaš za red - ne treba ga ni očekivati - od izvjesne vrste građana.
Kalinić zaključuje: otvaranje Hrvatskog centra koralja kao usputni rezultat ima nelegalno odlagalište otpada i razrušen mjesni put.
Što bi se reklo - vanka gladac, a iza jadac.
I naposljetku - da završimo gdje smo počeli: a što da ta neka francuska udruga SMILO (koja brine o malim otocima - moš‘ mislit što to ovdje kome znači...) što bi bilo da požele provjeriti što se događa s njihovom donacijom?
Ali, to je samo 22.5 tisuća eura, pa da se i namuse, koga briga, neš ti novaca.
