Nakon samo godinu i pol dana od imenovanja, Damir Martinović je podnio ostavku na mjesto direktora šibenskog Vodovoda i odvodnje. Navodno, iz osobnih razloga. Umjesto njega, u četvrtak je, baš kako se u kuloarima i govorilo, na tu dužnost postavljen Zvonimir Štrkalj, koji je, navodno, u fotelju prvog čovjeka najjačeg komunalnog gradskog poduzeća trebao zasjesti i puno ranije, točnije prije imenovanja Frane Malenice.
No, što nije uspjelo tada, pa ni nakon Maleničinog odlaska, kada je ‘vodovodni resor‘ pripao koalicijskom partneru HDZ-a, Hrvoju Zekanoviću, koji gradonačelniku Željku Buriću drži većinu u Gradskom vijeću, uspjelo je sada.
Spekuliralo se i s imenima potencijalnih konkurenata za prestižnu poziciju u Vodovodu, pa su u tom kontekstu spominjani Davor Jakelić iz drniškog ‘Rada‘, ali i Ante Nakić, pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika. No, to je tek bilo da se ‘vlasi ne dosjete‘, iako su neki skloni interpretaciji da je to bila borba za utjecaj između dogradonačelnika Danijela Milete (čija supruga je tajnica direktora Vodovoda) i Paška Rakića, šefa šibenskog HDZ-a (zaposlenika gradske uprave).
Zvonimir Štrkalj je i dosad bio dobro ‘zbrinut‘ u Vodovodu- radio je kao savjetnik na pravnim poslovima (navodno s plaćom od 16 tisuća kuna), i čekao svoju priliku. I eto, dogodilo se, za njega je treća ipak bila sreća…
Jer, Štrkalj je kako saznajemo, pripreman za preuzimanje funkcije direktora i prije instaliranja Malenice na to mjesto, a u kuloarima se govori da je on zapravo projekt dvojca Ante Rakić (predsjednik Nadzornog odbora Vodovoda) i Miho Mioč (bivši direktor Vodovoda) koji je Štrkalja, kažu, i zaposlio u Vodovodu.
Ne bez utjecaja na Štrkaljevo imenovanje je, tvrdi se, bio i Paško Dželalija kojeg s novim direktorom povezuje poseban aranžman. Naime, kako smo svojedobno pisali, kad je Dželalija imenovan ravnateljem Lučke uprave Šibenik, njegovo mjesto u Upravnom vijeću ustanove preuzeo je Zvonimir Štrkalj kojemu ta sinekura i danas donosi svaki mjesec dodatnih oko dvije tisuće kuna.
Zauzvrat, kažu dobro upućeni, u Vodovodu je uskoro, nakon Štrkaljevog inauguriranja u UV LU, zaposlen brat Dželalijine supruge, čime su računi izravnani. Tako, čini se, izgleda sveprisutna klijentelistička mreža kojom su gusto prekrivene ključne gradske, ali isto tako i državne tvrtke…
Iako je Damir Martinović podnio ostavku, kako je naveo, iz osobnih razloga, na mjesto direktora Vodovoda, gradom kolaju priče o pritiscima koji su na njega radili Ante Rakić i Mioč, odlučni, navodno, postaviti Štrkalja na čelo Vodovoda. Ante Rakić kao predsjednik Nadzornog odbora tog komunalnog gradskog poduzeća (vrlo dobro povezan s građevinskim lobijem u gradu- TEC, Bemix, Čigra…) ima itekako utjecaj i interes mu je da na mjestu direktora bude osoba po njegovoj mjeri. Mioč, pak, nikad nije prebolio smjenu s pozicije prvog čovjeka Vodovoda i u dublu s Rakićem, navodno, nastoji zadržati kontrolu nad svojom bivšom firmom.
Inače, Rakića i Mioča povezuje, kako se priča u stranačkim krugovima, svojedobno zajedničko deinstaliranje Ante Kulušića s pozicije najmoćnijeg šibenskog HDZ-ovca, i postavljanje Nediljka Dujića na njegovo mjesto, da bi potom, kažu u HDZ-u, zajedno rušili Dujića i na tu funkciju postavili Željka Burića, što samo dokazuje da je u politici i strančarenju sve moguće. Jer je upravo Burić iznudio Miočevu ostavku zbog dokapitalizaicje posrnule Jadranske banke (iako je Mioč samo provodio politički dogovor). A kao novi šef NO Vodovoda smjenu Mioča je proveo baš Rakić (!?)
No, jednom bilo pa se spominjalo, danas je sasvim druga situacija a Rakića i Mioča, čini se, povezao je ponovo zajednički interes. Uz pomoć Paška Džalalije, tvrde dobro obaviješteni, osigurali su potporu gradonačelnika Burića za imenovanje Štrkalja i u četvrtak je na Skupštini ‘projekt‘ realiziran bez raspisivanja javnog natječaja! Štrkalj je imenovan direktorom po istom modelu kao svojedobno i Frane Malenica, kao privremeno rješenje, do raspisivanja natječaja, koji, međutim, nikad nije raspisan…
Zašto ne bi tako bilo i sa Štrkaljem, umjesto da se stvari kompliciraju s više kandidata..? Bez obzira što nema ni pravnog ni menadžerskog iskustva nužnog za upravljanje tako velikim i važnim sustavom. Ali, bit će zahvalan onima koji su mu dali priliku…
Zvonimir Štrkalj bi vjerojatno bio imenovan direktorom Vodovoda već nakon odlaska Frane Malenice, ali su njegovim zagovornicima račune pomrsili izborni rezultati i koalicijski partner Hrvoje Zekanović, bivši suverenist, danas demokršćanin, čije dvije ruke u Gradskom vijeću osiguravaju većinu HDZ-ovoj vlasti. To je omogućilo Zekanoviću da postavlja uvjete za suradnju, a jedan od uvjeta je bio i kontrola nad Vodovodom. I tako je na mjesto direktora došao neplanski Damir Martinović. No, neplanski je i otišao. Ali, očigledno s blagoslovom Zekanovića koji se suglasio s ostavkom Martinovića i inauguriranjem Štrkalja. Bez toga izbor novog direktora u Vodovodu ne bi bio moguć, jer tako koalicije funkcioniraju.
Nikad nešto nije za ništa…A Zekanović se vjerojatno odlučio ‘pokoriti‘; kako bi za iduće izbore osigurao što bolju poziciju na listi HDZ-a, e da bi ponovo sjedio u Saboru, jer na Grad vjerojatno više ne računa, svjestan da bi teško više dobio dva vijećnička mjesta.. Što mu stoga smeta da umjesto ‘svog‘ na čelo Vodovoda dovede HDZ-ovog kandidata, pogotovo jer i nema neki kadrovski potencijal na raspolaganju u svojim redovima?
Damir Martinović inzistira na tome da je doista svojevoljno, zbog osobnih razloga, podnio ostavku. Spreman je, kaže, o tome razgovarati, ali drugom prilikom, rekao nam je i objasnio svoje razloge zbog kojih trenutno ne može o tome. A oni su opravdani- obiteljski, puno važniji od ovih političkih kadroviranja…
Pitali smo i gradonačelnika Željka Burića, koji je predsjednik Skupštine Vodovoda, što on kaže na Martinovićevu ostavku i kuloarska brujanja kako je u pozadini svega pritisak dvojca Rakić- Mioč?
-Sve što o tome znam jest da mi je Martinović pisanim putem dostavio svoju ostavku, izravno o tome nismo uopće razgovarali. Razumijem njegove razloge, kako i sam kaže, naučio je raditi u privatnom sektoru, a način na koji funkcionira javno komunalno poduzeće potpuno mu je stran. To samo pokazuje da postoji bitna razlika u načinu poslovanja javnih i privatnih tvrtki, a i da za ovakav posao treba imati i određene karakterne osobine i znanje- komentirao je ostavku direktora Vodovoda gradonačelnik Burić.
A što se tiče pritisaka i utjecaja Ante Rakića i Mihe Mioča na instaliranje Zvonimira Štrkalja za novog direktora, o tome, ističe, ne zna baš ništa.
– Što Mioč može, kakav je njegov utjecaj,on je u mirovini, a o svemu naposljetku odlučuje Skupština društva. To su kuloarske priče i ništa više- zaključuje.
Na pitanje hoće li uopće biti raspisan natječaj za direktora Vodovoda i kada, Burić kaže:
- Natječaj nije zakonska obveza. Po našem Društvenom dogovoru nije potreban natječaj ako se radi o nekom tko je već zaposlenik društva, u tom slučaju može odlučiti i Skupština poduzeća.
Da je direktor odradio puni mandat, a ovdje to nije slučaj jer Martinović nije bio ni na pola puta, onda bi bio natječaj. Ovako, natječaj bi potencijalno mogao biti veliki problem. Imamo privremeno osobu koja je ionako bila pomoćnik direktoru, upućen je u sve, i kad istekne puni četverogodišnji mandat za dvije godine, onda ćemo vidjeti što će se dešavati. Ovako imamo kontinuitet koji nam je itekako potreban, trebaju nam ljudi koji mogu pravno zastupati tvrtku, a i dobili smo 120 milijuna europskog, fondovskog novca za otočki vodovod i druge zahvate, i igrati se sad s tim bilo bi krajnje neozbiljno- smatra gradonačelnik.
U koalicijska kadroviranja ne želi se upuštati…
Pokušali smo i izravno od Ante Rakića dobiti komentar o kuloarskim pričama koje ga stavljaju u epicentar ove ‘vodovodne storije‘. No, Rakić se ne javlja …