Šibensko boćanje je ostalo bez jedne od svojevrsnih ikona. U 68. godini je umro Joško Jurković, čovjek koji je svima bio na usluzi u ulozi tajnika županijskog saveza. Trajao je na toj funkciji godinama, više od desetljeća. U zadnje vrijeme je manje igrao, ali i tada se odazivao Josi Bašiću, voditelju Solarisa, kad je trebalo "zakrpati rupe".
Ovome klubu je bio vjeran veći dio svoga boćarskog vijeka, tri desetljeća dugoga. Baš su ga Bašić i Kruno Mazalin "otkrili" u Zablaću, vidjevši kako na zjogu neumoljivo pogađa balote. Nagovorili su ga da dođe u Solaris, klub koji je dugo bio perjanica boćanja na ovim prostorima, višestruki prvak Prve lige (jug). U tim je titulama imao i Joško svoje "prste", bio i član momčadi koja je 2005. godine igrala finale Kupa Hrvatske. Osvojio je nekoliko titula županijskog prvaka u klasičnim igrama (par i pojedinačno), dugo vrijedio za "kralja prve crte", igrača koji je bio nenadmašan na manjim daljinama, kojemu je izbijanje bilo specijalnost, gotovo i strast.
Nedugo nakon ulaska u boćanje, osnovao je zablaćki Polet, poneku sezonu odigrao za Croatiju i Telekom (današnji Šibenik). Da je imao mirnu ruku i oko za pogotke, kazuje podatak da je osamdesetih godina bio i višestruki prvak Šibenika u streljaštvu, točnije u disciplini trap, gađanju glinenih golubova, a i šah mu je bio jedna od "skrivenih" strasti.
Boćanje je, čini se, u genima lozi Jurkovićevih. Joškov otac Vice je bio jedan od "pionira" ovog sporta u Šibeniku, osnivač općinskog saveza. Obojica su uspjela "zaraziti" Joškova sina Ivana. Kad je, kao dječak, čuo da postoji disciplina brzinsko izbijanje, rado se priključio i danas je jedan od najboljih šibenskih boćara! Neki su znali reći kako je Ivan dominantan brzinom i snagom, a Joško je bio igrač nevjerojatne tehnike, finoće i osjećaja za boće i pogotke...