Kako je u Šibeniku? Kao u pjesmi! I to onoj grupe Magazin – "Da nam živi, živi rad", a u njoj stihovi: "Zidam kuću trokatnicu, miješam malter, motam žicu." Osamdesetih je, u socijalizmu, sirotinja gradila na periferiji, po Meterizama i Ražinama, bužake pod pločom, za stanovanje, s armaturom koja je virila vanka, da se mali ima za šta "ujtit" kad bude gradija novi kat "za se".
Danas, u kapitalizmu, bogati i bolje stojeći grade apartmane za iznajmljivanje, s pogledom na UNESCO-ovu katedralu, u najstrožem centru stare gradske jezgre, u kojoj zuji kao u košnici. Ne od pčelica, nego od mišalica, štemalica, pikamera.
Žute "šibenske kape"
Turisti kojih je nikad više po kalama, skalama i butama za ovo doba godine, vjerojatno misle kako je ono žuto plastično pokrivalo za glavu građevinskih radnika zapravo tradicionalna šibenska kapa. A da se Kalelarga u prijevodu zove Mixer street. Ili Ulica mišalica...
"Kako mi je radit ispod skele? Iskreno, više se i ne sićam kako mi je bilo bez nje!" veli nam na početku Kalelarge Ivan Bralić, prodavač iz "Meca", butige koja prodaje mobitele, glazbene instrumente, te raznoraznu elektroničku galanteriju. Na katovima iznad njega, s ulazom u zgradu na kućnom broju Antuna Vrančića 1, grade se na tri kata – a šta bi drugo nego – apartmani i poslovni prostor na nekih 160 metara četvornih u prizemlju. Izvođač radova "Zdravko Gradnja", kao što lijepo piše i na tabeli. Gazda je, veli nam susretljivi šef gradilišta Goran Perak, privatni investitor, kao i u palači Divnić u kojoj ista tvrtka gradi hotel s osam soba.
"Ajme, šta ste ovo zaprašili!" viče na Peraka jedna fino uređena gospođa, ali ne da se ni on. "Nismo mi, to su ovi drugi!" veli šeretski. "Praši, normalno da će prašit. Pa nije slastičarnica, nego gradilište!" viče treći, a mi pitamo Maju Slipčević, prodavačicu u "Delicijama", u Kalelargi, smeta li prašina i buka njezinim mušterijama...
Sve puno prašine
"Ne smeta ništa. Ove godine turista ima puno više nego inače, nego lani u ovo doba, zato je i promet dobar!" veli nam.
No, nisu svi tako benevolentni poput nje. Iako nitko neće pred kamere, pogotovo ne pod imenom i prezimenom, da se ne bi zamjerili susjedima, obrtnicima i privatnicima, kao što su i sami, "off the record" se od onih koji prodaju robu dade čuti: "Ovi nisu normalni, kome ću ja prodat majicu punu prašine i kreča, ka da san je iz brašna izvadila!" Ili: "Čovik pije kavu, a u nju, namisto cukra, pada malta. Pa je li to red? Ja znan da je gradska uprava dozvolila da se radi do 15. lipnja, ali to je bilo lanjskih godina, dok Šibenik nije postao turistički hit.
Ove godine je tribalo zabranit svaki rad u staroj gradskoj jezgri već 1. svibnja, ili prije već za Uskrs. Ili je našu gradsku upravu iznenadija toliki broj turista, ka i snig zimsku službu kad padne za Božić i Novu godinu!" Kazalo nam je to nekoliko naših sugovornika, uz obaveznu napomenu: "Samo nemoj da to iđe od mene. Ti si čuja, narod govori, znaš kako je..." Jedini kojima ništa ne smeta je društvo umirovljenika – politički mješovito – koje svaki dan na štekatu Meduliću čita novine i bistri aktualne gradske teme i dileme.
Ni Duje Draganja, koji je otvorio caffe i bistro "Bazza", nije bio raspoložen ni za izjave, ni za slikavanje. Oni bolje upućeni reći će da mu je dan najprije pokvarila žbuka što je prskala sa sujednoga gradilišta na njegov lijepo zbigecan i upicanjen lokal – što je poslije riješeno najlonom – a potom i čekanje na dozvolu za štekat na Meduliću za kojeg je već odavno nabavio skupe dizajnerske stolove i stolice.
"Štekatski rat"
Na Meduliću se, naime, vodi pravi "štekatski rat". Istoimeni trg dijele kavana "Medulić" – koja je tu još od 1926. godine – novootvoreni heritage hotel "Life Palace", dok je treća trećina bila namijenjena Duji Draganji. No, s obzirom da će hotel koji u palači Divnić gradi još jedan poznati Splićanin, Juroslav Buljubašić, također imati u prizemlju kafić i restoran, pojavila se informacija kako će se na trgu morati osigurati štekat i za njega.
To je izazvalo nervozu i podiglo temperaturu među ugostiteljima, ali s obzirom da će novi hotel biti gotov tek 1. srpnja – a možda ni tada – začetak bure je izgleda ugasila odluka gradske uprave da se Medulić zasad podijeli na tri dijela, a o Buljinu zahtjevu za štekat raspravljat će se kad se, i ako se, pojavi. A dotle će već i izbori proći... Tko bi rekao da će trg koji je nastao kao posljedica savezničkog bombardiranja pred kraj Drugog svjetskog rata – praktički su ga napravile teške aviobombe, tzv. krmače od 250 kilograma – izbrisavši s lica zemlje čitav niz kuća koje poslije nikad nisu obnovljene, danas biti tako unosan...
Gradska se uprava donedavno hvalila kako u staroj gradskoj jezgri ima trenutno više od dvadeset otvorenih gradilišta, i to mahom privatnih investitora. Treba li boljeg dokaza kako se trenutno istodobno događa "šibenski turistički bum" i "revitalizacija stare gradske jezgre", i to sve kada im je najpotrebnije, "užežin" izbora. No, danas im sve to već pomalo i na nos izlazi, jer je gužva u Šibeniku postala tolika da je na malo prostora već svega previše – i turista, i građevinaca, i apartmana, i hotela – i cili taj šušur počinje sve ranije. A to sve skupa nije lako iskoordinirati na opće zadovoljstvo.
"Kriv" je turizam
"Za sve je zapravo 'kriv' turistički procvat koji je Šibenik doživio! Sezona se širi, grad je već sada krcat turistima, a mi na snazi imamo staru odluku Gradskog vijeća – iz vremena kada je sezona počinjala znatno kasnije – o zabrani građevinskih radova u staroj gradskoj jezgri između 15. lipnja i 1. rujna. Sada bi trebalo tu zabranu pomaknuti na 1. lipnja, ili možda čak i 15. svibnja, jer ti radovi ometaju turistički promet i komunikaciju starim dijelom grada. Zato molim u ime gradske uprave za strpljenje i razumijevanje, jer ne možemo ništa napraviti preko noći. Ovi će radovi u staroj gradskoj jezgri, u koju se nije ulagalo desetljećima, imati višestruku korist za sve, pa možda čak i za one koji trenutno zbog njih trpe štetu", kazao nam je dogradonačelnik Danijel Mileta.
No, pored odluke Gradskog vijeća i radnog vremena, Mileta je pozvao i sve one koji smatraju da se radovi ne odvijaju sukladno svim propisima da to prijave komunalnim redarima i nadležnim inspekcijama. "Ja sam osobno naložio komunalnim redarima da u suradnji s građevinskom inspekcijom tjedno, a po potrebi i češće, obilaze gradilišta, prave zapisnike i provjeravaju drže li se građevinci svih potrebnih propisa."