U Murteru je održan 5. festival hrvatskog otočnog proizvoda za Šibensko-kninsku županiju i sve je to, naravno, bila jedna sjajna društveno-politička parada sa svim pripadajućim političkim predstavnicima i izaslanicima, i snažnim porukama o tome što su vrhunaravni ciljevi toga Festivala i, uopće, cijelog tog projekta - evo, ja želim vjerovati i pokreta! - koji se zove Hrvatski otočni proizvod.

Te "želimo promovirati i stremimo razvoju i brendiranju naših otočnih proizvoda kroz prestižnu oznaku HOP“, te "takav proizvod ponuditi tržištu“, te ovo, te ono...
I sve se to događa nakon što je doslovno usred ljeta u Šibeniku zatvoren onaj lijepi, mali dućan na Meduliću, s oznakom HOP, u kojem se prodavao taj hrvatski otočni proizvod.

Međutim, prodavao se loše i nedostatno iti za plaću jednog prodavača - nekmoli da se radi u dvije smjene.
Ne, nije, nipošto za to nije kriva kvaliteta tamošnje ponude: bilo je tu sjajnih i vrlo atraktivnih i prehrambenih i kozmetičkih proizvoda, proizvedenih u manufakturama pa i s najmanjih naših otoka, da ne govorimo o većima i moćnijima.

Ali, eto, nije išlo. Rodonačelnik te priče Ivan Nimac iz Prvić Luke, zahvaljujući čijem naporu je naša Županija, odnosno otok Prvić, postala sjedište cijelog Klastera, odnosno Udruge poslovnih klastera Hrvatski otočni proizvod svih hrvatskih otoka, danas nam kaže ovo:

- Iako se čini da je lokacija trgovine u središtu stare gradske jezgre Šibenika, na trgu popularno zvanom Medulić, odnosno u Ulici kralja Tomislava 9, bila idealna, ispostavilo se da nije tako. Prostor smo dobili od Grada Šibenika da ga bez najamnine koristimo 3 godine i taj rok još nije istekao. Ali, prostor je zabačen, ne vidi se u onoj tamošnjoj ugostiteljskoj ponudi, nema izlog, smetali smo i susjednom modnom butiku, i restoranu i stanarima zgrade kad god smo htjeli istaknuti neki svoj reklamni znak. Turistima je u toj šumi okolnih sadržaja naš dućan ostao - nevidljiv. Nije nas pratila dovoljna reklama, turistički vodiči nas nisu predstavljali grupama i - sve u svemu - kako sam rekao, trgovina je išla loše. Zato smo je usred ljeta preselili u Prvić Luku. Dom je dobila unutar Memorijalnog centra "Faust Vrančić", a radila je pod okriljem prvićke Zadruge "Faust Vrančić" kojoj hvala jer smo jedino tako našli mogućnost da plaćamo zaposlenika i spasimo ideju trgovine.

 

Upraviteljica Zadruge Mihaela Delač potvrdila nam je da je trgovina HOP-a u Šibeniku zatvorena zbog lošeg poslovanja. Daleko atraktivnija prodajna mjesta imaju šibenske suvenirnice. Sa svojom pretežno kineskom robom i izlaskom te robe i reklamnih panoa na ulicu (na dušu konzervatorima koji su znali reagirati u tim prilikama, i na dušu cjelokupnom komunalnom i estetskom redu u staroj gradskoj jezgri) oni su duboko zasjenili taj siroti hrvatski otočni proizvod. Premda je njegova kvaliteta i snaga njegove poruke daleko jača od cijelog njihova kineskog asortimana i trebala bi biti na duši i gradskim i županijskim i državnim vlastima - da je njeguju kao čedo, koje će uz njihov angažman teško ikada prohodati...

Mihaela Delač kaže:
- Ipak, evo sad smo ušli s posebnim štandom, na kojem doduše neće moći biti kozmetika, u osam "Tommyjevih" hipermarketa: u Vodicama, Korčuli, Dubrovniku, Starigradu, Hvaru, Splitu i u Ninu. Vlasnik "Tommyja" nam je pomogao tako što je sam napravio police. Nadamo se da ćemo uskoro, i napokon, dobiti izložbeno prodajni prostor u središtu Zagreba u Cesarčevoj 5., odnosno na Europskom trgu. Žalosno je što prostor postoji 5 godina i skoro je potpuno uređen, a evo tek se sada stvari miču nabolje i otvara se mogućnost da napokon proradi. Moram reći da manje trgovine loše idu jer im ni postojeći propisi ne idu na ruku. Molili smo u Šibeniku i neki prostor na novouređenim tvrđavama, ali nismo uspjeli.

 

Ivan Nimac uskoro se sprema na novi pohod u šibensku gradsku upravu (u kojoj ga je koji put dočekala i primjedba o tome kako otok Prvić pripada Gradu Vodice...). Sad kad su koliko-toliko spasili stvar ljetnom prodajom na Prviću, ne žele, kaže, odustati od Šibenika.

- Molit ću gradonačelnika ako možemo dobiti neki novi kutak za rad. Jako smo zainteresirani za neko mjesto recimo na uređenim tvrđavama, jer tamo se slijeva puno posjetitelja i mislim da bi hrvatski otočni proizvod i sve što sobom nosi ta priča trebao itekako imati mjesta na tim prostorima. Ili bilo na kojem koliko - toliko vidljivijem mjestu u gradu. Premda, ponavljam, Grad nam je Šibenik dao ovaj prostor na tri godine.

Često sve ovisi o načelnicima i gradonačelnicima, zaključuje svoje bogato iskustvo s ovom problematikom Ivan Nimac. Misli da malim otočnim proizvođačima treba pomoći u startu, preko natječaja koje bi morali imati gradovi.
- S tom će idejom Klaster sada ići na sve veće gradove od Rijeke "nadolje", govori Nimac.

A kako će se stvari razvijati, vidjet ćemo do iduće paradne prigode na kojoj će se sjatiti svi vrli politički poslenici da se slikaju uz hrvatski otočni proizvod što je godinama prigodna deklarativna praksa, koju većina zaboravi onaj tren kad se ugase svjetla pozornice.