BRAĆA JURAJ I ANTE SLADIĆ
Nas dva brata skupa dekanterujemo! Tako bi se nekako mogla ispivat pisma o vinskoj braći Jurju i Anti Sladiću, iza kojih stoje Decanteri, vinski Oscari, sada već u serijama. Lani je srebrnog Decantera "Testament" vinarija, u kojoj je Juraj glavni enelog, osvojila za svoj Babić, a ove je godine osvojila čak dva zlata - jedno za Dalmatian Dog Babić, berba 2016. i drugo za Testament Pošip iz 2019. To je prvo zlato na Decanteru, najprestižnijem svjetskom natjecanju vinara, za jedan Babić, a "Testament" je ovim postao i jedina vinarija u Dalmaciji koja je na Decanteru dobila dva zlata.
Sjajan uspjeh za jednu mladu šibensku i hrvatsku tvrtku u usponu, ali i cijelu familiju Sladić. Jurjev brat Ante, ćaća Marinko, dida Jure i sestra Marina u Plastovu vode obiteljsku vinariju i koja je ove, odnosno prošle, 2020. godine dobila srebro za Tribidrag, broncu za Plavinu i broncu za Rose, a lani su dobili broncu za Debit. Tko je ono rekao i napisao da je skradinsko zaleđe hrvatska Toskana? Nije ništa falio! Sada je to već jasno i najvećim skepticima.
JURICA I ANTE CINDRIĆ
Kako nastaju heroji? Slučajno, valjda, kao i sve drugo. Od običnih, malih, svakodnevnih ljudi, koje i ne primjećujete, dok oni ne naprave nešto tako dobro i sjajno da, poput božićne zvijezde, obasjaju sve oko sebe. Braća Jurica i Ante Cindrić gledali su slike s opustošene Banije i pomislili - trebali bismo otići tamo, dati ovim ljudima nešto, pomoći im, počeli su skupljati po kući, odjeću, obuću, hranu... I počeli tražiti nekog tko će to prevesti. A onda je Anti sinilo... Pa mi imamo veliki kombi
I tako je, iz srce dvoje ljudi, krenula iskra koja je zapalila Vodice i koja je potom ugrijala pola Banovine, Gline, Siska i Majskih Poljana, u koje su se Cindrići probili još prvu večer, čak i prije civilne zaštite, vatrogasaca i HGSS-a. S onim prvim, najnužnijim što su imali u kombiju, toplim pokrivačima, vodom, mlijekom, kruhom, ali i velikim otvorenim srcem i toplom riječi potpore. A to je - najčešće - ono najljekovitije i najspasovitije. Ono čega u ovim malim velikim ljudima poput Cindrića bude u neograničenim količinama.
ZVONIMIR VILA
Stari Šibenik, najprije umiješan i skiparen u glini, a potom izliven u bronci, njegovo je životno umjetničko djelo. On je cijeli izašao ispod njegovih prstiju, ne samo svaka skala, kala i buta, nego i svaka kuća, svaki portun, ponistra i vrata, sve je to Vila iskipario i oblikovao, isto onako vjerno i minuciozno kako se grad sam već oblikovao tisuću godina pod Tvrđavom svetog Mihovila. Kroz njegove su ruke prošle stotine kilograma gline kojoj je, poput tvorca, udahnuo oblik koji u milimetar mora odgovarati stvarnim zadanim mjerama grada. Kada ga on i njegov kolega s Umjetničke akademije, ugledni hrvatski kipar Anto Jurkić, izliju u bronci, bit će to vječni umjetnički Šibenik od tonu i pol mjedi, koji će svi posjetitelji Krešimirova grada moći vidjeti kao na dlanu, u minijaturi.
O kakvom je pothvatu riječ, u koji se Vila uputio, možda najbolje svjedoči riječi samog Jurkića, koji je kazao da tu ima posla za tri kipara, a ne samo za jednog - Vilu - kojeg smo ipak primarno poznavali kao grafičara. Ali, kad se nešto želi, hoće, onda se i može i zna. Jedva čekamo vidjeti plodove i trude ovog velikog i nesebičnog umjetničkog napora, na svom stalnom mjestu u Krešimirovu gradu.
RUDI ŠTEFAN
Grad nisu samo kamen, čelik, mjed, tvrđave i spomenici. Grad prvenstveno čine ljudi, oni mu udahnjuju dušu, život. Bez ljudi, gradovi su samo prazne ljušture, kulise za filmove koji čekaju svoje glumce, statiste i redatelje. Jedan od tih ljudi koji nadahnjuje i pokreće svakako je i Rudi Štefan, čovjek koji je sa svojim sada već kultnim "Pelegrinijem" pokrenuo gastronomsku revoluciju ne samo u Šibeniku, već i Hrvatskoj, a svojim "Chef Stageom" upisao je Šibenik kao važan toponim na svjetsku gastronomsku scenu.
Štefan ni u koroni nije mirovao - prošlog ljeta oživio je dotad prilično mrtav i zapušten prostor Starog pazara otvaranjem "Pupe", specijalizirane delikatesne pekarnice, te trgovine slanog i slatkog tijesta, u suradnji s Karlom Vulinom, vlasnikom "Kroštule" iz Pakoštana, te suosnivačem "Breadcluba" iz Zagreba. Tako je to, iznimni privlače iznimne, čineći i od Šibenika izniman grad i iznimno mjesto ne samo za turizam i odmor, nego i za život i poslovne pothvate. Chapeau, kapa dolje! - rekli bi Francuzi.
ŠPIRO GUBERINA
Netko nas razveseli svojim dolaskom, netko rastuži svojim odlaskom. Takav je život, neumitan, ne štedi nikog i neće nikog ostaviti za sime. A u 2020. nas je rastužio odlazak jednog od zadnjih velikih bardova hrvatskoga glumišta, lica koja su bila veća od života, i onih koji su iza sebe ostavili besmrtne likove kojima su dali svoj vlastiti oblik, lice i dušu. Špiro Guberina otišao je na Svetu Anu, gore iznad svih nas, na svoje posljednje putovanje, a njegov besmrtni Strikan trajat će vječno, i vječno će nam, u tandemu sa svojim Netjakom, mamiti suze radosnice na lice.
Trajat će Jozina i Špirina "muka ježova", zanosit će se njome neka nova dica, imitirati je i oponašati, manje ili više vješto, neka nova mularija po dramskim radionicama, školama i fakultetima. U slavu igre, onog djetinjeg, iskrenog i bezazlenog u nama, one zlatne niti koju je i Špiro Špula pomogao tkati, stihovima Zvonimira Baloga: "Špiro Špula, zlatna nit, zlatne niti on je hit!" Adio, Maestro!
IVANA GUBERINA
Čudesan je taj naš Dolac. I ta naša dolačka prezimena. I nakon Guberine, opet Guberina, nakon velikog Špire jedna mala Ivana. Šibenska učiteljica snimila je film - Bog te pitaj već koji po redu - koji je prikazan u elitnom terminu hrvatske dalekovidnice za Božić 2020. godine, i to baš u vrijeme ručka, s početkom u 14.10 minuta, u vrijeme kada je tradicionalno čitava familija za stolom. Film se zove - a i kako bi drukčije - "Šibenik za sva vrimena", a u njemu sudjeluje čitav niz zanimljivih sugovornika koje je tog Božića u svojim tinelima i dnevnim sobama vidjela cijela Hrvatska - Ante Baranić, Franka Baranović, Tina Biluš, gradonačelnik Šibenika Željko Burić, Marina Jurković, Dino Karađole, Željko Krnčević, Nataša Mučalo, Zdravko Pilić, Ivica Poljičak, Darko Relja, Dušan Šarac, Rudolf Štefan i Ante Vrban.
U filmu su sudjelovala i djeca iz Udruge "Šibenska kartulina" - Nato Alfier, Vice Alfier, Jakov Deković, Sara Gojčeta Miškić, Toni Jukić, Bruna Kapeli, Roko Klisović, Antea Lovrić, Nika Makarin, Karlo Mijat, Luka Mudronja, Tonina Nuhić, Tonka Rodin, Franka Savić, Franka Stegić, Xingyu Chen, Xaoyu Chen, Gabriela Živković, Frane Zoričić, Vice Grubišić i Andrija Šunjara.
I onda kao da to nije bilo dosta, i dovoljno sjajno i lipo, za Novu godinu, u podne, opet u vrime kada je cila familija skupa, HTV pušta još jedan Ivanin film, od nje i njezine dice, "Šibensku kartulinu", da je opet vidi cila Hrvatska. I naš lipi, vikovični Šibenik, u udarnom televizijskom terminu. Sjajno! Bolje ne može!
ALJOŠA VUKOVIĆ
Haiku je kratka pjesnička forma, ali je lista priznanja koje je za njih dobio Šibenčanin Aljoša Vuković - poduža. U prosincu je tako nagrađen za haiku "Tatine bore - ljepota izoranog polja", a u travnju 2020. godine dobio je pohvalu na međunarodnom haiku natjecanju, rumunjskom "Revista haiku contestu". Bilo je to 28. priznanje za haiku ovog šibenskog majstora kratke japanske pjesničke forme. Koji svoju poeziju živi i privatno - neprimjetan je, skroman i samozatajan, ne pati od viška riječi, a kamoli od samopromocije.
GORAN ŠIMIĆ
- Moje, tvoje, naše... Jednostavno samo dođeš i skupiš, nema tu filozofije. Jel voliš svoje, grad, zemlju... Onda pokaži... Možete sad sisti i uživati u pogledu bez čikova i nečijeg bačenog obroka... Toliko udruga, ljubitelja domovine, ljubitelja prirode, a nas 10, 20 očistilo skoro cili grad i dijelove županije u 2 godine... U pet minuta smo se dogovorili nakon njegova statusa i našli se i očistili. Jako jednostavno ili za koju godinu nećete više imat di ić u prirodu! Sljedeća akcija, nedilja 17., od 17 do 19 sati nastavljamo čišćenje Zablaće, Soline...
Eto, tako to piše na svom Fejsu Goran Šimić, iz Powerlifting kluba Šibenik, čovjek koji već godinama, zajedno sa svojim prijateljima i istomišljenicima, uporno - skoro kao i ovi što uporno zagađuju - besplatno, dragovoljno i efikasno - čisti Šibenik i županiju od svakovrsnog otpada. Nema gdje Goranov odred za čistoću i on sam nisu bili - od Jelinjaka, preko mosta na Brodarici, Podsolarskog, Tvrđave svetog Nikole, preko Rasline do Tribunja i Murtera. Ne tražeći ništa zauzvrat, osim onog što smo naslijedili od predaka - čistog mora, prirode i okoliša. Pardon, nismo naslijedili, nego posudili. Od vlastite djece i unuka. Trebat će i njima, barem malo. Ako ne mislimo pomoći Goranu i njegovima, barem im ne smetajmo. I ne prljajmo. Imamo kantu, odvajajmo, sortirajmo...
MARA MILETA
Nije lako biti najbolji ni u svojoj kući, osobito kad se prezivate Mileta. Jer, živite i dijelite prostor sa svjetskom rekorderkom, malcem genijalcem, Marom Miletom koja u tri minute istovremeno u glavi riješi dva zadatka sa po 400 brojeva u nizu. Djeca koja računaju u milisekundama! I sestra joj je Antea odlična, i ona pohađa istu školu "Malac genijalac", koja primjenjuju originalni HIKARI program mentalne aritmetike. Koji je nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada psihologa, pedagoga i drugih stručnjaka, a temelji se na upotrebi drevne računaljke abakus čijom se vizualizacijom postiže izvanredno brzo računanje i razvoj kognitivnih vještina. Kojom se djeca vježbaju upotrebljavati obje polutke mozga
Inače je Mara i nositeljica ljubičastog pojasa u karateu, koji trenira od šeste godine - sada joj je 11 - višestruka je državna prvakinja, a postala je i prvakinja Balkana. Medalje više nema gdje ni stavljati, kao ni sestra joj Antea. I njezin brat Toma također...