Kažu da je u turizmu najvažnije ispričati priču. Šibenski vodiči okupljeni u Udruzi turističkih vodiča "Mihovil" odavno to znaju te su posljednjih desetak godina, stalno istražujući šibensku baštinu, osmislili brojne tematske rute. U njima na zanimljiv i sugestivan način otkrivaju mračnu stranu srednjovjekovnog Šibenika, pričaju o strahotama kuge koja je desetkovala grad, šibenskim vješticama, palačama, tvrđavama i zidinama, parkovima, murvi – najstarijem stablu u gradu, znamenitim sugrađanima, Faustu Vrančiću, Robertu Visianiju...
Sandra Grgas, Josipa Petrina, Dražena Perkov i Zlatka Rodin, članice su Mihovila i obožavaju voditi turiste, čak i kada moraju odgovarati i na neobična i neočekivana pitanja poput onih "Zašto imate škure na prozorima" ili "Što su vam ti suhozidi i otkuda sve to kamenje?". S posebnim guštom uživaju u tematskim turama koje besplatno rade prije svega za svoje sugrađane, a ovih dana u čast velikog prirodoslovca Roberta Visianija. Baš na njegov rođendan, 9. travnja, Šibenčane su provele "zelenom turom" od parka ispred Gospe vanka grada i Visianijeva perivoja, preko samostanskog vrta sv. Frane i rodne kuće slavnog botaničara sve do murve stare 150 godina i jedine šibenske platane ispred Muzeja grada Šibenika. Tura je nakon dva i pol sata završila polaganjem vijenca na Visianijevo posljednje počivalište na groblju sv. Ane i čajankom u srednjovjekovnom samostanskom vrtu sv. Lovre. Zelena boja u kamenom gradu podno Šubićevca danas se pojavljuje tek sporadično i u skromnim gabaritima, ali je taj dio šibenske baštine, zahvaljujući ovim vodičicama, barem nakratko, postao vrlo živ i zanimljiv.
-U Šibenik i njegovu kulturnu baštinu zaljubila sam se dok sam još bila u Turističkoj školi i kada smo u sklopu terenske nastave obilazili grad. Meni je Šibenik vječna inspiracija, a najveće zadovoljstvo mi je kada u očima turista vidim koliko je njihovo oduševljenje gradom – govori Sandra Grgas koja kao vodičica radi već 25 godina. I koliko god da joj taj posao "puni dušu", račune joj, priznaje, ipak plaća stalno zaposlenje u šibenskom Studentskom centru. Nije lako, kaže, biti vodič u vrijeme sveopće globalizacije, jer konkurenciju im predstavljaju i strani vodiči u angažmanu velikih turoperatora iako priče o Šibeniku "skidaju s Wikipedije"!
-O nekoj sredini najbolje mogu govorit lokalci. Šibenik, u usporedbi s vremenom kada sam počela raditi kao vodičica, stalno ide naprijed. Naše tvrđave kao da su napravile veliki bum. Ipak, ima prostora da sve bude puno, puno bolje i da se to puno brže dogodi – kazala je Grgas ističući kako je Šibenik za većinu turista koji ga posjete i dalje nevjerojatno otkriće.
-Turisti mi kažu da su čuli za Dubrovnik i Split, ali ne i za Šibenik, a kada ga posjete bude im pravo otkriće. Uvijek sve pitam kako su došli i gdje su čuli za Šibenik. Amerikanci ističu da su im prijatelji i poznanici preporučili da u Hrvatskoj obavezno moraju doći i u Šibenik – zaključuje Sandra Grgas.
Njezina kolegica Josipa Petrina, novinarka HRT-a u mirovini, danas suradnica Radio Drniša, turistička vodičica za francuski jezik postala je prije desetak godina. Ističe koliko je važno stalno se educirati, a udruga "Mihovil" to redovito omogućuje svojim članovima. Odavno su se, podsjeća, promijenili trendovi i više nitko ne može "ubaciti kazetu" i pričati samo jednu te istu priču!
-Kada smo radili tematsku tura o mračnoj strana Šibenika, ja sam radila dio priče koji se odnosio na križare. Recimo, Šibenčani su bili jedini koju su se oduprijeli njihovim zahtjevima jer su tražili da im se dade kaštel sv. Mihovila kao mjesto gdje bi se hodočasnici odmorili, dobili hranu i konje na putu prema Svetoj zemlji. Šibenčani nisu htjeli, nego su im dali gdje je sada pravoslavna crkva. Jako je zanimljiva i priča o šibenskoj kugi koja je opustošila grad. Često se to uspoređuje s velikim potresom u Dubrovniku koji je uništio grad, ali tamo su ostali ljudi koji su izgradili grad, ali Šibenik je ostao bez ljudi. Do tada je bio grad plemića i palača, ali je nakon toga postao je grad težaka koji su se poslije kuge tu doselili – govori Petrina koja osim tematskih tura po Šibeniku, turiste najviše vodi po Drnišu, budući da tu i živi.
-Jedna agencija iz Dubrovnika u Drniš dovodi Kanađane i Francuze. Moja tura se zove u Potrazi za Meštrovićem i to je đir oko pet Meštrovićevih djela na otvorenom. Kada smo prvi put išli u tu turu i prolazili preko Poljane bila je srijeda, pazarni dan. Turistima je to bilo jako zanimljivo. Naravno da onda ispričate i priču o najstarijem siru na svijetu nađenom na Pokrovniku, o pršutu... Drniš je pun i priča iz turske vladavine, tu je minaret, crkva sv. Ante koja je izvorno bila džamija. Turisti su u Drnišu oduševljeni kada vide da nema prometa ili kada im se djeca iz vrtića i njihova teta veselo jave mašući rukama – prepričala je svoje iskustvo Josipa Petrina.
Dražena Perkov vodičica je 13 godina, a prva iskustva stjecala je u NP Krka još kao studentica. U međuvremenu je položila za vođenje turista i u Splitsko-dalmatinskoj te Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
-Radim sve: od kopna do otoka – smije se Perkov i kaže da joj je posao išao toliko dobro da joj je to bilo jedino zanimanje. Ali, korona je sve promijenila. Počela je raditi kao kuharica na jednoj privatnoj jahti i time se bavi već petu sezonu, dok turiste, za sada, vodi samo u predsezoni i posezoni. Izazov su joj trajna edukacija te istraživanje kulturne i povijesne baštine.
-Sve naše priče bazirane su na povijesnim činjenicama, ali vođenje nije puka faktografija. To je prije svega interpretacija, mi smo spona između lokaliteta i vašeg doživljaja. Među nama ima puno profesora povijesti i povijesti umjetnosti, tako da to da smo mi nekakvi šarlatani koji su položili ispit i naučili 50 činjenica koje samo ponavljaju, nikako ne stoji. Ne šetkamo se mi okolo i govorimo tri riči i od toga pet krivih. Vodiči su turistima u svemu na raspolaganju: u turi vam se netko može i ozlijediti, a zna biti i smrtnih slučajeva – navodi Perkov i dodaje kako joj je najveće priznaje kada joj gosti s kruzera od pet tura koje su obišli kažu da je ona bila najbolji vodič i im je bilo fantastično!
-Najaviše radim s Amerikacima, Norvežanima i Talijanima. S Mediterancima je, općenito, zahtjevno raditi jer su brbljavi, a, iskreno, najgori su Hrvati. Sve to ipak na simpatičan način, ali mi smo glasni, imamo sto pitanja i najpametniji na svijetu!
"Specijalistica" za Fausta Vrančića i šibenske otoke Zlarin i Prvić je Zlatka Rodin. Vodičica je 21 godinu. Interpertacija baštine je i njezin stalni posao u Memorijalnom centru "Faust Vrančić" u Prvić Luci, a i danas se baca s podjednakim žarom baca u kopanje po prošlosti i baštini, životu i djelima znamenitih Šibenčana.
-Turistima, recimo, nisu jasni ti naši suhozidi. Pitaju odakle to kamenje i zašto su ljudi radili te zidove. Nama je kamen svakodevica pa nam takva pitanja mogu biti čudna, ali taj kamen nije jasan ni našim kontinetalcima. Strancima nisu jasne ni škure na našim prozorima. Na Zapadu, znamo, nema baš tih zatvora, pa pitaju je li se te škure stavljaju da bi se sačuvala intima. Ne pada im napamet da je to da se zaštitimo od zvizdana – kaže Rodin koja u svom podužem vodičkom stažu pamti ipak "samo sretne dane".
-Ne mogu se sjetiti nekih loših situacija. Najgore je kada naiđeš na nezainteresirane ljude, jer vodič je onoliko dobar koliko je zainteresirana njegova grupa. Ali nema čarobnog štapića. Srednjoškolci su, recimo, uvijek izazovna skupina, jer je njima sve dosadno i glupo. Ponekada kada dođe grupa s team buildinga, ako se više popije, znaju se slobodnije ponašati, ali ipak sve je ostajalo u granicama pristojnosti – rekla je Rodin.
