U povodu 26. obljetnice spomendana rujanske bitke za Šibenik, prvi put su se okupili pripadnici ratnog zapovjedništva 113. brigade Hrvatske vojske. Sudionici Zbora utemeljitelja, osnivača i prvoga ratnog zapovjedništva 113. brigade položili su vijence i zapalili svijeće kod spomenika na Baldekinu, a nakon kratkog druženja prvi susret poslije 26 godina ovjekovječen je milenijskom fotografijom Šime Strikomana.
Za Rahima Ademija, tadašnjeg načelnika za ustroj i topništvo 113. brigade, a danas umirovljenoga generala, susret sa suborcima proslavljene šibenske brigade od velike je važnosti, kao što je, istaknuo je, od značaja prisjećanje na ulogu brigade u obrani Šibenika i njezina slavnoga ratnog puta.
– Deblokada Šibenika u Rujanskom ratu bila je prva velika pobjeda Hrvatske vojske u Domovinskom ratu i jedna od najvećih pobjeda uopće. U to vrijeme, ratne 1991. godine, 113. brigada HV-a po svom naoružanju, osobito teškom topništvu, bila je jača od bilo koje gardijske brigade, a o njezinoj potpori postrojbama na Južnom bojištu i ulozi u oslobodilačkim akcijama diljem Hrvatske, mogle bi se napisati knjige. Nažalost, 113. brigada HV-a nema ni do danas vlastitu monografiju i to me silno žalosti. Gotovo da i ne znam za postrojbu koja nema takvo izdanje – konstatirao je Ademi.
General se prisjetio i dana koji su prethodili pojavi tenkova na Šibenskom mostu 16. rujna 1991. godine. Topništvo je imalo svega dva minobacača i malo streljiva. Unatoč tomu, svakodnevno mijenjajući položaje u skradinskom zaleđu Ademijevi minobacači su unosili paniku u neprijateljske redove. Kada su tenkovi otvorili vatru po Šibeniku, branitelji se praktički nisu imali čime suprotstaviti agresoru.
– Preko noći sam organizirao osvajanje vojarni u Rogoznici i formirali smo tri topničke bitnice – jednu od 130-milimetarskih topova, najmoćnijeg oružja u bivšoj JNA, bitnicu od 85 milimetara i od 100 milimetara. Bitnica od 85 milimetara premještena je kod Razora, a jedna je imala položaj prema kavi radi obrane pravca Drniš – Šibenik. Položaj na Jelinjaku zauzeli smo topovima od 130 milimetara i upravo su oni odigrali ključnu ulogu u obrani Šibenika kao i u Rujanskom ratu.
Na dan povlačenja neprijateljskih snaga sa Šibenskog mosta prema njihovim položajima odaslali smo 200 granata s Jelinjaka i iz Razora pa je na nas usmjerena avijacija. Jedva smo preživjeli. S osmatračnice na Smričnjaku koja je bila na udaru avijacije vidjelo se da na mostom više nema ni jednog neprijateljskog vojnika. U Zapovjedništvo nitko nije vjerovao u to. Smatrali su da se neprijatelj povukao malo dalje. Topove od 130 milimetara preko noći smo prebacili u Dubravu i već u 5 sati otvorili smo vatru od Šibenskog mosta prema zaleđu. S terena je javljeno da je neprijatelj pobjegao i da su na položajima ostavili i oružje i streljivo.
Stoga, danas svim braniteljima koji su sudjelovali u obrani grada, bilo da je riječ o vojsci ili policiji, a također i građanima koji nisu napustili svoj grad valja odati priznanje jer su doprinijeli veličanstvenoj pobjedi. Nipošto se ne smije zapostaviti uloga topnika iz Razora i Jelinjaka jer je topništvo oduvijek bilo poput sablje – iz blizine otkida glavu, a iz daljine samo grebe. Prošao sam sva ratišta u Domovinskom ratu, ali rujan 1991. godine i dani Rujanskog rata uvijek će me ispunjavati ponosom – kazao je general.
