Mnogi drže da je najradosniji kršćanski blagdan danas trivijaliziran, pretjerano komercijaliziran, a pripreme su se uglavnom svele na bjesomučnu potragu za savršenim darom ili ukrasom po bezbrojnim šoping-centrima.
Daleko od toga da se naši stari nisu pripremali za blagdan koji nas uvijek iznova podsjeća na Kristovo rođenje i njegovu vječnost, i u njihovim pripremama bilo obilje svjetovnog. Da nije tako mi danas ne bismo baštinili bogato običajno nasljeđe vezano za Božić.
Zlokoban znak
Nažalost nešto od toga se nepovratno izgubilo, ali dobar dio običajne baštine sačuvan je u kolektivnoj svijesti i na sreću u knjigama. Pero etnomuzikologa pokojnog prof. Ive Furčića sačuvalo je od zaborava svetkovanje Božića u njegovu rodnom Primoštenu i Rogoznici. Taj staretinar narodnih običaja, svestrani glazbenik, folklorist, melograf ostavio nam je punu škrinju zapisa u svom "Narodnom stvaralaštvu šibenskog kraja" iz koje uvijek možemo izvaditi etnografsko blago kao što je "Godišnji ciklus" koji potanko, na temelju kazivanja svjedoka vremena, opisuje narodne običaje za blagdane, posebice one za Božić.- Bio je to dan iznad svih drugih dana, u vjerskom i u onom svjetovnom smislu. Bio je to dan kada su se ljudi, ma koliko im bilo teško, radovali i veselili - zapisao je prof Furčić.
Sveta noć bila je tiša i bajkovitija, međutim ljudska pragmatičnost naših predaka ipak je stvorila gotovo ritualne svjetovne običaje. Božić se nije mogao dočekati bez čiste kuće, u Primoštenu su u bršljan, borovinu i dva-tri tvrda kolača usadili božićnu voštanu svijeću da se ne bi slomila, jer ako pukne bio bi to zlokoban znak. Gospodar kuće bio je tih blagdanskih dana najvažniji lik: kupovao je provištu, palio svijeću, unosio badnjak u kuću... Na Badnjak i stari Primoštenci favorizirali su bakalar, ribu i mirisne fritule.
Kađenje kuća
Udaljena tek desetak kilometara Rogoznica je imala malo drukčije običaje. Iako je gospodar kuće i u Rogoznici palio svijeću, dominirale su ipak gospodarice. Uređenje kuće, provišta i kićenje bora bili su obveza žena. Običaj je bio da svi moraju imati neki novi komad robe, po mogućnosti svu. Kićenje bora rogoznička je tradicija. Svaka kuća morala je do Badnjaka imati okićeni bor, makar mali, jer na Badnji dan rogoznički svećenik tradicionalno kadi kuće. Na Badnju večer spremao se bakalar na brudet i bjanko, pekla riba, frigale fritule...Ručak za Božić bio je obilan i svečan. Obvezno je bilo pečenje, tuka po mogućnosti, od kuhanih jela juha i kiseli kupus s prasetinom, a na Stipnju obvezno pašticada s njokima, za Ivanju janjetina...
S kolina na kolino
Rogozničanke one malo starije, ali i one mlađe drže se tih zadanih pravila i rituala. Gospođa Mira Biljaković jedna je od njih. Iako je u mirovini silno je aktivna, godinama je pjevala u rogozničkoj klapi "Bile vile“, a sada je aktivna u crkvenom zboru. Svi njeni prijatelji znaju da je izvrsna kuharica koja je u svojoj memoriji sačuvala sve one čudesne delicije starih rogozničkih majstorica kuhinje. Zamolili smo je stoga da nam otkrije nekoliko tajni rogozničke božićne kuhinje.- Moja majka i moja svekrva prenijeli su mi svoje znanje i vještine, a moja je obveza da ih proslijedim kćerkama. I običajnom kulturom čuvamo svojim identitet i identitet svoga mjesta - kaže gospođa Mira.
Pašticada
Dobro se opere 1,5 kg goveđeg frikandoa ili buta, ocijedi i nabocka klinčićima. Meso se stavi u kvasninu razvodnjenu s vodom i malo vina. U kvasini mora odležati preko noći, a prije nego se stavi kuhati, meso se špika s duguljasto rezanim češnjakom, mrkvom i slaninom.
Zajedno s mesom na hladno se stavi nekoliko velikih kapula, 10 do 15 dag masnoće, sol, papar, ostrugani oraščići, suhe šljive i sve pirja na tihoj vatri najmanje sat i pol. Zatim se mesu doda čašica prošeka ili crnog vina sa žlicom šećera i konšervom. Kuha se na tihoj vatri još najmanje dva sata dolijevajući vodom ili juhom, a potom se meso izreže na fete prst debele i kuha još pola sata.
Fritule
U kilogram brašna se uspe 3 dag svježeg ili 2 kesice suhog kvasca, tople vode da tijesto bude podatno za lupanje žlicom. Dodaju se dva jaja, čašica rakije, grožđice, ostrugana kora limuna i naranče. Kada uskisaju, prže se u dubokom ulju.
Puno se kolendalo
Prof. Ivo Furčić bilježi kako se u Rogoznici puno kolendalo. Neke najpopularnije napjeve je zabilježio. Ovo je jedan od njih:
I ovde smo dobro došli, veselimo se,
a Isusu Isukrstu poklonimo se.
Otvorite armerune, izvadite botiljune, otvorite škafetine,
izvadite baškotine, veselimo se, a Isusu Isukrstu poklonimo se.
Kome smokva, kome grozdić na dobro vam doša Božić!
Bakalar na brudet
Bakalar se pomoči i drži u vodi čitavu noć iako se u stara doba držao zamotan u mokru krpu i tukao drvenim batom po nekoliko sati dok ne omekša.
Kada je omekšan izreže se na komade, izvadi se srednja kost, a izrezani komadi stave u veću, pliću teću. "Na sirovo" se u bakalar srednje veličine stave dvije veće usitnjene kapule, luka vrtlara, ljutike, peršina, češnjaka (i to sve u većim količinama zbog "konče“), malo konserve, ljute papričice i slatke mljevene paprike, soli, papra, te više od dva decilitra maslinova ulja.
Sve se to dobro "u sirovo" izmiješa dok toć ne zagusti, nalije se ledene vode da dobro opliva i kuha na jakoj vatri. Kada je skoro gotovo doda se krumpir izrezan na kockice i još malo vode i kuha dok krumpir ne omekša.
Bakalar bjanko (na bilo)
Omekšani i izrezani bakalar stavi se u teću sa svim začinima "u sirovo" kao i kod brudeta (kapula, češnjak, luk vrtlar, ljutika, peršin,sol, papar i malo maslinova ulja). Ulije se voda, ali ne u velikim količinama. Kada je bakalar skoro gotov i voda optimalno iskuhala, doda se krumpir na kockice i kuha dok krumpir nije gotov. Potom se digne s vatre, doda se isjeckani češnjak, peršin i maslinovo ulje, poklopi se s poklopcem i dobro trese dok se sve ne zgusne.
Pečena tuka
Za Božić u Rogoznici poželjno je pečenje od tuke. Rogoznička tukica mora biti "šesna", dva-tri kila, i bez ikakvih dodataka. Meso bi se dobro posolilo, namazalo svinjskom mašću i stavilo peći. Sav ukus pečene tukice dolazi od njenog vlastitog soka s kojim se svako malo podlijeva. Na kraju je tuka sočna, a kožica hrskava. Prava rogoznička tuka - kaže gospođa Mira.
