
-Nismo krivi! Zavapio je direktor šibenskog Zelenog grada Novica Ljubičić reagirajući na tekst o šest kržljavih i gotovo sasušenih judića na Poljani kao i na našu sumnju u održavanje tog drveća koje još zovu i Judino drvo.
Briga za zelenilo na šibenskim gradskim površinama posao je ove komunalne tvrtke, no iako je priznao da se oleandar, zasađen u nekadašnjoj fontani na Starom pazaru, počeo sušiti, jer su ga radnici zaboravili zalijevati, "grijeh" nebrige oko šest Judinih drva, kategoričan je Ljubičić, ne može se pripisati Zelenom gradu. Štoviše, sve su, kaže, pokušali da potaknu rast i razvoj stabala te tako spase taj mali drvored, ali judićima, čini se, spasa nema! Sav se trud pokazao uzaludnim, reći će Ljubičić te nas je za stručne detalje brige oko judića uputio na voditelja službe za održavanje zelenih površina, diplomiranog inženjera agronomije Milu Pavičića. Podsjetio je samo kako su stabla na Poljani zasađena zapravo u betonskim pitarima i u takvim okolnostima teško da će judići u njima uopće moći dalje rasti! Napominje i to kako ih tu nije zasadio Zeleni grad već je drveće bilo dio arhitektonsko-urbanističkog projekta i hortiklulturnog uređenja glavnog gradskog trga od prije tri godine.
A da je zbog judića na Poljani na sto muka otvoreno je priznao i Pavičić.
-Više nisam pametan i ne znam što još možemo napraviti. Direktor mi stalno govori: "Smisli nešto, stabla ružno izgledaju". U početku smo ih zalijevali svaki dan, ali kada radnik dođe sutradan i čim pusti vodu, sve odmah popliva što znači da voda ne otječe. Zbog tog smo ih počeli zalijevati dva puta tjedno, ali se i dalje vidi taj problem s otjecanjem vode. A puno vode, odnosno zadržavanje vode i ne otjecanje viška također je problem za biljku, odnosno korijenje. Možete zamisliti kako je kada sunce upeče na Poljani i što bi se događalo ako taj višak vode zakuha. Zbog toga i ne zalijevamo svaki dan – kazao je Pavičić.
Problem su, ponavlja i on, betonske rupe u koja su stabla posađana, pa su svi pokušaji da se potakne rast drveća ostali bez rezultata.
-Svakako da u tim betonskim pitarima drveće ne može razviti korijenje tri metra u širinu. Muka mi ih je gledati kako se u tome pate. Redovito ih i gnojimo. Promijenili su nekoliko vrsta gnojiva, ali ni to nije dalo rezultata. Stabla u proljeće malo krenu, ali čim dođe ljeto i vrućine sve stane. Napadaju iz i štitne uši. Tretirali smo ih protiv tih štetnika, ali ni to nije pomoglo da se počnu razvijati. Jednostavno više ne znamo što napraviti. Kada se radio projekt uređenja Poljane, zanimalo me je kako će biti rješeno otjecanje vode. Razgovarao sam tada s Hrvojem Zlatoperom koji je radio nadzor i rečeno je da će biti sustav za odvodnju. Je li začepljen? Morali bismo izvaditi sva stabla da vidimo u kakvom je stanju taj sustav. U gradskoj upravi već smo imali dva sastanka oko Poljane – kazao je Pavičić i dodao da sličan problem ograđenih rupa iz kojih rastu imaju i stabla albicija na rivi.
U 30-ak godina od kada su posađena nisu uspjela prerasti u pristojan drvored, a nekoliko stabala je i usahnulo. Na tim je mjestima zemlja bila izvađena da bi se vidjelo iz čega albicije zapravo rastu, a rezultat te "istrage" nije bio nimalo ohrabrujući, kazao je Pavičić. Rupe su, naime, mahom betonirane ili ograđene kamenom, a dno nekih poplavilo je i more. U takvim uvjetima jasno je da stabla teško mogu rasti, a kamoli razviti bujnu krošnju. Uz kržljavi drvored na rivi, čini se da je takva sudbina sustigla i judiće na Poljani. Spasa im, kako sada stoje stvari, nema na vidiku!