Nije lako posljednja tri mjeseca stanovnicima Šubićevca. Radovi na Aglomeraciji, projekt šibenskog Vodovoda, zatvorili su dobar dio Ulice bana Josipa Jelačića, kojom inače teče najviše prometa. Obrtnici i poduzetnici sa Šubićevca zbog toga su već pisali gradonačelniku Željku Buriću jer imaju problem s funkcioniranjem trgovina, lokala, pekarnica, ljekarne…
- Nisu problem radovi, već to što o njima nismo bili pravodobno informirani. Nismo se stigli reorganizirati i adaptirati novonastaloj situaciji – otprilike su poručili šibenskom poteštatu.
Jedna stanarka Šubićevca je išla i dalje, pa je preko internetske stranice "Šibenik zaslužuje bolje“, među inim, poručila „da radovi idu sporo jer radnici nisu dovoljno žvelti“.
- Radnici prolaze gradilištem s rukama u džepu. Sve odrađuju ulagano. Radi se samo do 16 sati popodne, a vikendom sve stane. Može li to malo brže? – upitala se anonimna stanarka, koja ima i poslovni prostor u ulici gdje traju radovi.
Ma kakvo zabušavanje?!
Je li to baš tako na terenu, odlučili smo provjeriti iz prve ruke. Na gradilištu smo zatekli voditeljicu radova Dejanu Paladin i Antonija Svirčića, vlasnika tvrtke TEC gradnja, jednog od podizvođača radova.
- Radovi napreduju dobro. Problem je što nas je na početku dočekalo puno iznenađenja. Morala se napraviti tlačna proba, kasnila je isporuka fazona... Ni vrijeme nas nije mazilo. Bilo je puno kiše. No, daleko je od istine da ljudi zabušavaju, da se izležavaju. Ovi, koji su na terenu, rade bez prestanka. Iskreno, ne bi bilo loše da imamo još koju ruku. Da je radnika više. No, radi se istovremeno na više frontova. U Jadrtovcu, na Brodarici… - govori nam Svirčić.
Radovi su stigli do početka istočne tribine stadiona na Šubićevcu, a bagerima se ima probiti još sto metara. Sve do klupskih prostorija HNK Šibenik.
- Bit će lakše od petka. Tada bi trebao biti otvoren promet do skretanja za Ulicu Ivana bana Mažuranića, a najkasnije do 1. srpnja bi sve trebalo biti gotovo – otkrio nam je vlasnik TEC gradnje.
Zatvaranje Ulice bana Josipa Jelačića izazvalo je i prometni kolaps, no Svirčić veli da su svim stanarima omogućili pristup do zgrada i kuća.
Jedan od stanara u toj ulici, koji živi nedaleko restorana Uzorita, potvrdio nam je tu informaciju, ali, kaže, nije baš sve teklo tako jednostavno.
- U početku je vladao kaos. Radilo se šlampavo. Problem je napravio HEP s postavljanjem kabela, kad su radovi već krenuli. Što se tiče pristupa kući, meni, a i dobrom dijelu susjeda nije bio osiguran. Tek kad smo se pobunili, srušili su zid, koji me sprječavao da dođem do vlastitog dvorišta. Gradilište nije ni najbolje obilježeno. Prije nekoliko dana je umalo izbjegnuta tragedija, prometna nesreća! Znam da je onima, koji ne voze sve to nebitno. A što kada reba, ne daj bože, intervenirati hitna, policija? – pita se stanovnik Šubićevca koji nas je zamolio da ostane anoniman.
Projekt Aglomeracije najveću je štetu, čini se, nanio pekari "Šubićevac“, koja je izgubila dobar dio prometa.
- Dnevno u kasi imamo između tisuću i petsto do dvije tisuće kuna manje! Tek sada shvaćam da su kod nas kruh i ostale proizvode kupovali i ljudi iz drugih dijelova grada, koji sada ne mogu doći do pekare. Prije uopće o tome nisam razmišljao. Mislio sam da tu dolaze samo ljudi sa Šubićevca. Nije nam lako ni zbog dostave robe. A najgore mi je što radnici na gradilištu, svaki put kad ih pitam, govore da će biti gotovi za deset dana. To su rekli već četiri, pet puta! – pojadao nam se vlasnik Ylber Shatri.
'Podigli su tempo rada'
Dvadesetak metara dalje, u kvartovskom kafiću "Marko“ potpuno druga priča.
- Kod nas se ne osjeti razlika. Mi nemamo briga! Ovo je lokal u koji dolaze ljudi sa Šubićevca, iz okolnih zgrada, kuća. Neće u mene doći netko s Tromilje! Nek' ljudi rade. Nek' se napravi što se ima napraviti. Još ako mi urede zelenilo, bit će tip-top! Nek posade i vinograd, što se mene tiče – govorio nam je dobro raspoložen vlasnik lokala, ne želeći se predstaviti.
Na ulazu u susjednu zgradu susreli smo gospodina Ivan Kljajića, koji ne samo da živi poviše gradilišta, već je i četrdesetak godina radio kao građevinar. Čovjek taman za ćakulu o problemima na Šubićevcu.
- Niste baš pronašli pravog sugovornika. Ja vam neću grintati! Dapače, volio bih da deset godina traju radovi! Više je buke bilo dok su prolazili autobusi, automobili, motori. Sada znam da sam poslije četiri popodne, kad oni završe, miran. Druga stvar, ja na to gledam iz perspektive čovjeka koji je gotovo pedeset godina bio građevinar u Lavčeviću, pa možda nisam do kraja objektivan. Jasno mi je na koje sve probleme ljudi nailaze jer sam radio na postavljanju kanalizacije i vode u Crnici. Znam kroz što su sve prolazili i rukovodeći ljudi, i radnici. Nikad ne možeš znati što te čeka kad krenu radovi. Ne može sve proteći glatko. Vidim, međutim, da su u posljednje vrijeme podigli tempo rada. A, znate kakav je naš svit. Kad se ne radi – ne valja. Kad se radi – opet ne valja! – zaključio je na kraju šjor Kljajić.