Giacinta Mattiazzi, jedna od najpoznatijih i najstarijih šibenskih fotografkinja, umrla je u nedjelju navečer u 63. godini. Bila je posljednji potomak stare i poznate gradske plemićke obitelji, i kako je u minucioznom istraživačkom tekstu napisala šibenska novinarka Dijana Ferić na svom portalu Šibeniknews, "posljednja izvorna nositeljica grba i plemićke titule obitelji Mattiazzi": baroni di Fontis Mattiacis, conti di Herce Lucemburgo, nobili de Sebenico.
Mattiazzi su, navodi se, bili ugledni venecijanski dužnosnici, intelektualci i plemići porijeklom iz germanskog plemena Matiaces koje je obitavalo u okolici Wiesbadena u njemačkoj pokrajini Hessen, doselili su se u Šibenik sredinom 16. stoljeća. Njezin djed Giacinto, po kojem je očito dobila i ime, bio je jedan od osmero djece Carla Mattiazzija i njegove supruge Marchete Rakić iz poznate, bogate i ugledne, trgovačke obitelji Rakić s otoka Brača koja je u obitelj Mattiazzi kao dotu donijela raskošnu kuću, palaču, koju je naslijedila od svog oca Jakova Rakića, a Šibenčani su je nazivali kućom braće Mattiazzi.
Carlo Mattiazzi, rođen 1836. godine, brat je veleposjednika Vicenza (Vice) Mattiazzija, graditelja velike poslovno-stambene palače preko puta Šibenskog kazališta, umro je 1905. godine. U njoj je danas srednja strukovna škola. Kao imućan i prosvijećen čovjek puno je polagao na školovanje svoje brojne djece, a među prvima u Šibeniku zanimao se za fotografiju i fotografske tehnike. Carlo je zanimanje za fotografiju prenio na svog sina Christofora, umjetnika i prvog poznatog šibenskog akademskog kipara, koji je ubrzo zapostavio kiparstvo, posvetio se fotografiji i u kući braće Matiazzi otvorio fotografski studio. Christofor je autor većine zanatski i umjetnički izvrsnih fotografija Šibenika i Šibenčana snimljenih tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, koje su danas zbog svoje kakvoće iznimno cijenjene među kolekcionarima. Fotografski studio preuzeli su braća Carlo i Francesco, Christoforovi nećaci, a nakon Drugog svjetskog rata djelatnost je obnovio sam Francesco, otac Giacinte Mattiazzi.
Danas gotovo da i nema stanovnika Krešimirova grada koji u obiteljskom albumu nema fotografiju iz ovog studija koju je nakon smrti Giacintina oca vodila njezina majka Piruška, a naposljetku i ona sama, od 1980. godine, kao školovana fotografkinja po struci. Foto studio Mattiazzi zatvorio je svoja vrata 2006. godine, nakon 110 godina neprekidnog rada.
Jedan od onih koji su s njom radili, u Foto studiju Mattiazzi, zajedno s njezinim životnim partnerom Alfredom Trojanom, bio je i poznati šibenski fotograf, a danas ugledni fotoreporter Duško Jaramaz.
- Imala je gospodske, plemićke manire, koje je zadržala i kad joj u financijskom smislu nije išlo najbolje. Bila je s jedne strane ekstravagantna, uvijek s pomno odabranom garderobom, ali s druge i pomalo neobavezan, boemski tip, koji je živio po svom do zadnje ure. No, u poslu je bila jako pedantna, svakoj je fotografiji koju smo radili pridavala posebnu pažnju, kao da je riječ ne samo o zanatskom, nego gotovo pa umjetničkom djelu. Jako će mi nedostajati, kao i svima onima koji su je bolje poznavali. S njom je nepovratno otišao i jedan dio starog Šibenika, kojemu su timbar davale upravo takve posebne osobnosti, ljudi specifična gradskog duha i šarma, kakva je bila i Giacinta - kazao nam je Jaramaz, podsjetivši kako je Giacinta, pored svega, bila i organizatorica prvog izbora za miss Šibensko - kninske županije 1997. godine, kao i organizatorica Škole lijepog ponašanja za djecu i mladež, te brojnih modnih revija.
Giacinta Mattiazzi bit će pokopana na groblju Svete Ane, u obiteljskoj grobnici, po vlastitoj želji, bez ispraćaja.
