Početak novog tjedna i nove epidemiološke mjere vratili su osnovnoškolce u školske klupe i u šibenskim školama. U sve, osim u Glazbenu školu Ivana Lukačića, koja u ovo pandemijsko doba radi u dodatno specifičnim uvjetima. Tu je i dalje na snazi kombinirani model nastave, jer se dio odvija uživo, a dio i dalje ide online.
Tu praksu, dakle, nije promijenilo ni najnovije popuštanje mjera, jer u toj školi – nema dovoljno "kvadrata" za povratak djece. Naime, u stiješnjenom, nevelikom prostoru razvedenom na tri etaže s malim učionicama, uskim hodnicima i stubištem, nemoguće je držati se propisanog razmaka.
No, ako se u Glazbenoj školi Ivana Lukačića petnaestak dana nakon početka drugog polugodišta nije mijenjao model nastave, jest još jednom školski raspored. Od početka školske godine morao se mijenjati nekoliko puta, zapravo, usklađivati se s drugim, općeobrazovnim školama kako satovi glazbe i glazbenog obrazovanja ne bi bili u koliziji s rasporedom nastave i smjena u obveznim osnovnim i drugim srednjim školama koje učenici pohađaju.
– Vrlo smo specifični. Mi smo i osnovna i srednja glazbena škola, ali se administrativno vodimo kao srednja škola – reći će ravnateljica i profesorica flaute Ruža Raguž Cukrov.
– Mi smo od početka školske godine uspjeli u dogovoru s našim osnivačem, Šibensko-kninskom županijom, postići da svi naši učenici, i u osnovnoj i srednjoj školi, imaju uživo nastavu iz instrumenta. Naravno, dobili smo i suglasnost roditelja i zbog toga smo stvarno sretni, jer je to vrlo važno za djecu, njihovo učenje i razvoj. Zahvalni smo Županiji na razumijevanju, jer neke druge županije to nisu prihvatile, iako se ovdje radi o posebnom načinu rada, individualnom, gdje imate jednog učenika i jednog profesora. Zbog svega toga jako pazimo na dezinfekciju i pridržavamo se svih mjera.
Naravno, na individualnoj nastavi ne možemo do kraja poštovati razmak, jer ne možemo izbjeći fizički kontakt. Nastavnici moraju djeci pokazati neke stvari, namjestiti im prste na instrumentu i slično, ali zato i učenici i nastavnici obvezno nose maske. Kada završi nastava, učionice se obvezno prozrače prije negoli počne novi sat i sve se dezinficira: cijeli prostor, kvake, stolci, sve što se zajednički koristi. Nema zadržavanja po hodnicima ni na stubištu, a, na sreću, nismo imali ni slučaj širenja bolesti u školi – rekla je Raguž Cukrov.
Osim individualne nastave iz instrumenta, uživo se odvija i nastava iz solfeggia i drugih, tzv. grupnih predmeta, ali samo za prvašiće te učenike šestog razreda, budući da je to završni razred osnovne glazbene i svojevrsna je priprema za upis u srednju školu. Kao i u svim ostalim srednjim školama, nastavu uživo imaju i maturanti, a svi ostali moraju i dalje grupne predmete slušati preko digitalnih platformi.
Problem skučenog prostora, koji već dugo muči nastavnike i učenike ove škole, korona je, kako se vidi, sada još jače podcrtala. Da je školska zgrada dovoljno velika, i ovdje bi osnovnoškolci, kao i u ostalim školama u gradu i županiji, mogli ponovno u svoje klupe.
– S prostorom smo se jedva krpili i prije korone, a kamoli sada. Mi jednostavno ne možemo imati taj propisani razmak. Nedostatak prostora do sada se rješavao nekim izvanrednim situacijama. Primjerice, kolegica je bila trudna i otišla je na porodiljni, pa je u učionicu koju je ona do tada koristila mogao doći drugi nastavnik. Uvijek nešto slično, a kada jednom završi ovaj COVID-19, zaista ne znam kako ćemo funkcionirati – sa zabrinutošću govori Raguž Cukrov.
Podsjeća kako već godinama učenici Glazbene škole Ivana Lukačića pobjeđuju i ostvaruju zapažene uspjehe na raznim državnim i međunarodnim natjecanjima, a mnogi od njih nastavljaju školovanje i upisuju glazbene akademije. Zbog svega toga javlja se potreba za dodatnom nastavom, pripremama učenika za natjecanja, komornim muziciranjem, a raste zanimanje i za učenjem nekih novih instrumenata koje škola trenutačno nema u svojoj "ponudi".
Da se ne govori o tomu koliko bi bilo važno da škola ima koncertnu dvoranu i o čemu odavno sanja. Barem malu, za potrebe svojih učenika. I nije tu riječ ni o kakvom luksuzu, nego o primjerenim uvjetima rada koje zaslužuje tako velik broj nadarene djece i njihovi entuzijastični nastavnici. Uostalom, u gradu koji se rado hvali svojom kulturom i baštinom, nadasve pjevačima i glazbenicima, koje je iznjedrio kao rijetko koji grad u Hrvatskoj, takva škola trebala bi biti logičan prioritet.
Raguž Cukrov vjeruje da bi takva dvorana imala i svoju, i te kakvu, ekonomsku isplativost.
– Mi stalno odlazimo na natjecanja u neke druge gradove. Evo, spremamo se uskoro i u Dugo Selo, u kojem postoji glazbeni festival svjetskog glasa. Obično takva natjecanja organiziraju glazbene škole, pa zašto ne bismo i mi mogli biti domaćinom nekog takvog događaja? Imamo znanja, široku mrežu kontakata i volje da radimo takve stvari. Zašto stotinjak ljudi koji sudjeluju u takvim događajima ne bi spavali u Šibeniku i ovdje plaćali boravišnu taksu? Na takva natjecanja dolaze i ugledni glazbenici, pa zar to ne bi bila i kulturna i turistička promocija Šibenika? – pita se Raguž Cukrov.