Čim kročite na Kaprije, steći ćete dojam da je vrijeme ondje stalo. Nazvan po mediteranskoj biljci kapar, čiji pupoljci služe kao začin, ovaj otok ima 20-ak prekrasnih uvala, od kojih je glavna i najveća Luka sv. Petra (Luka Kaprije). U njoj se smjestio i priobalni dio naselja, koji je glavno okupljalište mještana i turista, prava žila kucavica otoka. Pošta, jedna trgovina mješovitom robom, ambulanta, nekoliko kafića i konoba - i to je sve! Svojedobno je na otoku postojala i pekarnica, no nje, nažalost, više nema, piše Jutarnji list
Ne sjećam se kad su mi prijatelji toliko zavidjeli na izboru destinacije za godišnji odmor kao kad sam im rekla "Idem na Kaprije!" i da ću tamo, sama samcata, provesti tjedan dana. "Ajme, blago tebi, Italija, svi kažu da je ondje predivno, pitoreskne kućice, kristalno čisto more, odlična hrana, ljetovat ćeš s najvećim svjetskim zvijezdama!" komentirali su oduševljeno, očito aludirajući na Capri, otok na kojem se nalazi i istoimeni grad, smješten na južnoj strani Napuljskog zaljeva pokraj Sorentinskog poluotoka. Ali ja sam mislila na Kaprije, otočić šibenskog arhipelaga, oazu netaknute prirode, jadranski biser površine 7,11 četvornih kilometara, s jednim istoimenim naseljem u kojem tijekom godine živi samo 240 stanovnika.
Do otoka se dolazi iz Šibenika (plovidba traje 40-ak minuta) redovitom trajektnom linijom i brzobrodskom linijom, koja u prosjeku vozi dva do tri puta na dan. Na otoku nema automobila, što već u startu garantira mir i tišinu, pravi odmor za dušu i tijelo, daleko od gužve koju je ljeti na Jadranu gotovo nemoguće izbjeći. Na otoku nema hotela, a s obzirom na njegovu veličinu, ograničena je i ponuda privatnog smještaja. Nema ga puno, pa je poželjno planirati i tražiti mjesecima unaprijed. Jer koliko god malen bio, jednom kad dođete na ovaj otok, velika je vjerojatnost da ćete se zaljubiti, izgubiti glavu i maštati o što skorijem povratku.
U hladu ispred jedine trgovine uvijek ima ljudi i iako nije pristojno prisluškivati, nećete si moći pomoći da jednostavno makar jednim uhom ne počnete upijati priče i anegdote starijih mještana. Mene je upravo jedan takav razgovor odveo do Zavičajnog muzeja Kaprije. Nekad zapuštena zgrada na mjesnoj rivi pretvorena je u pravu povijesnu riznicu, a svi izložbeni primjerci privatno su vlasništvo fetivih Kaprijana. Od narodne nošnje, ribarske opreme, kotla za pečenje rakije, kolijevke u kojoj je spavala nečija baka... do tradicionalne gajete koja "leži" ispred samog muzeja, sve to zorno dočarava kako su otočani nekad živjeli.
U neposrednoj blizini muzeja je i uljara, koja i dandanas radi, a mještanima doslovce život znači - imajte na umu da na otoku uglavnom živi starije stanovništvo, a činjenica da više ne mora nositi i prevoziti masline na preradu u Šibenik itekako im olakšava svakodnevicu.
U mjestu je i jedna mala crkva, sv. Petra, a u srpnju prošle godine obnovljen je njezin oltar, inače djelo nepoznatog talijanskog drvoresca i slikara iz 1860. U središnjem dijelu oltara je slika "Krunjenje Bogorodice" iz 1867., rad talijanskog slikara Antonija Zuccara, koji je, među ostalim, autor dekoracija i u šibenskom kazalištu.
Želite li bezbrižno ljetovati na otoku Kaprije, ponesite dovoljno gotovine - naime, ondje nema "klasičnih" bankomata, a oni "univerzalni" poznati su po visokim provizijama koje uzimaju. Također se opskrbite kremama za sunčanje, šamponima i kozmetikom općenito - iako mjesna trgovina ima sve osnovne namirnice, cijene su veće nego na kopnu, a osim toga, bilo bi nerealno očekivati (pre)bogatu ponudu na njezinim policama. Većina Kaprijana u "pravu" nabavu ide u Šibenik, ali bez brige, na otoku definitivno nećete ostati gladni. Možda ćete se kući vratiti tanjeg džepa, pogotovo ako ste ljubitelji životinja poput mene - naime, na Kapriju ima podosta mačaka, mještani se za njih lijepo brinu, ali ako vas "nanjuše" kao mačkoljupca, pratit će vas u stopu, a na vama je hoćete li im odoljeti ili ne. Meni to nije pošlo za rukom, pa sam većinu svojih obroka dijelila upravo s njima.
Ono što na Kapriju najviše oduševljava osjećaj je sigurnosti koji otok pruža. Riva je od jutra do mraka prepuna djece, čiji smijeh stvara prekrasnu zvučnu kulisu koja nikad ne prestaje, a gledati sve te mališane kako bezbrižno uživaju u igri, bez mobitela i tableta, pravi je melem za oči. Osim toga, na otoku se svako ljeto organiziraju i "međunarodna dičja pripetavanja", manifestacija u sklopu koje djeca s Kaprija i njihovi gosti (a ima ih iz svih krajeva svijeta, od Austrije i Njemačke pa sve do Amerike i Australije) odmjeravaju snage u brojnim, zabavnim disciplinama kao što su skakanje u vrećama, nogomet, povlačenje konopa, balote, skokovi u more, nošenje jaja u žlici... Tu su i likovne radionice, pjesma i ples, a svi sudionici natjecanja na kraju dobiju diplome i prigodne nagrade.
Kad smo već kod djece, na Kapriju, nažalost, nema ni vrtića ni škole. Čak ni one osnovne. I tako je još od davne 1975. godine, kaže mi Kristijan Radovčić, predsjednik Mjesnog odbora Kaprije.
- Sva djeca idu u školu u Šibenik. Evo, moja starija kći ima 16 godina i živi kod bake u gradu. Teško je, ali bilo bi nam još teže da je ostala na otoku. Treba ustati u šest ujutro i loviti trajekt, ovisiš o vremenskim prilikama i neprilikama, puno se gubi na putovanje u oba smjera. Naravno da bismo htjeli imati školu na otoku, ali s druge strane, ako je u razredu samo jedno dijete, ma da ih je i dvoje ili troje, njima trebaju prijatelji, trebaju im dodatni sadržaji, aktivnosti - iskren je Radovčić. Slušajući ga, osjećam se pomalo posramljeno, njegove riječi samo su me podsjetile koliko smo, pogotovo mi iz "velikog Zagreba", razmaženi i privilegirani, koliko olako shvaćamo sve što nam je svaki dan dostupno, a ipak smo nezadovoljni i svemu ćemo pronaći tisuću i jednu manu.
Ali zato nijedne mane nemaju kaprijske plaže. Istina je da prirodnog hlada baš i nema previše, ali sama činjenica da se možete okupati apsolutno svagdje, doslovce ispred kuće u kojoj ste smješteni (jer sve one tako su lijepo posložene uzduž cijelog naselja), a vjerujte mi, na otoku nema domaćina koji vam na raspolaganje neće staviti ležaljke, suncobrane, sve što vam treba, itekako će vam olakšati potragu za idealnim mjestom za lješkarenje pod suncem.
Svaka kuća zapravo ima svoj molić, a more je zaista priča za sebe. Ne sjećam se kad sam i gdje posljednji put vidjela takvu predivnu, tirkiznu boju u svim njezinim nijansama (osim možda na Lastovu), a tek ježinci... Ima ih bezbroj. Nema boljeg dokaza za savršenu čistoću mora. Sjetite se ovoga ako se odlučite za ljetovanje na Kapriju i obavezno ponesite obuću za kupanje. Ja je nisam imala, a pomisao putovanja do Šibenika kako bih je kupila bila mi je baš mrska - nisam htjela izgubiti ni sekunde uživanja u ovom otočnom raju, pa sam svaki dan odmjeravala dubinu, riskirala i bacala se u more. Kažu da sreća prati hrabre, barem je tako bilo u mom slučaju.
Nemojte se samo ograničiti samo na tzv. privatne plaže, istražite otok, prošetajte do uvale Mala Nozdra, nećete požaliti. Iako kupanje točno ispred kuće ima svojih draži, ne budite lijeni, opskrbite se vodom, grickalicama i - put pod noge. Mala Nozdra smještena je jugoistočno od naselja Kaprije, a u nenaseljenoj uvali samo su restoran, vezovi za jahte i čaroban pogled koji oduzima dah.
Krenete li rivom u suprotnom smjeru, naići ćete na jednako savršene plaže, a točno iznad jedne, prema brdu na kojem su smještene kuće, dočekat će vas ni manje ni više nego - pruga! Da, prava pravcata, 160 metara dugačka pruga i željezna košara koja originalno potječe iz rudnika, a u kojoj vlasnici kuće, Slovenci, danas dopremaju namirnice do svoje vikendice.
- Da, da, to je naša pruga Kaprije - Ljubljana! - s ponosom i kroz smijeh govore mještani.
Kad su već tako susretljivi, nemojte propustiti priliku raspitati se može li vas netko od njih povesti na jednodnevni izlet i do okolnih otočića. Tu je Kakan, ali i nezaobilazan Bavljenac, koji iz zraka izgleda kao otisak prsta, a čitava njegova površina od samo 0,14 kvadratnih kilometara isprepletena je suhozidima, koje su, kamenčić po kamenčić, u 19. stoljeću gradili upravo Kaprijani. Čudesni kameni zidovi ovog nenaseljenog otočića, koje zovu i "kaprijskom čipkom", 2018. godine uvršteni su na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Iako malen, otok Kaprije velik je svojom ljepotom, tradicijom i poviješću... i obožavan od nautičara. Jedan od njegovih redovnih gostiju ondje je i Bernie Ecclestone, bivši vlasnik Formule 1. Otok je to idealan za sve one koji su željni netaknute prirode i mira, savršeno mjesto za punjenje baterija, rajska oaza od koje ćete se teška srca oprostiti i kojoj ćete se, definitivno, kad-tad vratiti, piše Jutarnji list