U kontekstu razvoja Grada, urbanizacije, infrastrukture i prometne povezanosti, šezdesete godine prošlog stoljeća za Šibenik su bile izuzetno važne. Tih godina dovršena je gradnja crvenog i plavog nebodera. Bili su to prvi neboderi u Šibeniku, ali zanimljivo, i jedni od prvih u cijeloj Dalmaciji. Nedugo nakon, 1966. godine i Šibenski most je stavljen funkciju, inače jedan od najvećih europskih lučnih mostova u to vrijeme.
Na drugoj strani Grada, ubrzano se radilo i na Solarisu, još uvijek najvećem hotelskom kompleksu u Gradu, a jedan od projekata, koji su Šibenčani sredinom šezdesetih željno iščekivali, bila je i nova tržnica.
Sve do tada, Šibenčani su po verduru išli u staru gradsku jezgru, da bi se potom novi „trbuh grada“ preselio na lokaciju na kojoj se nalazi i dan danas. Novu pijacu, kumpravende iz Šibenika, Vrpolja, Dubrave, cijelog šibenskog zaleđa ali i bodulice sa Zlarina, Kaprija i Žirja dočekale su raširenih ruku. Kako i ne bi. U to vrijeme šibenska pijaca bila je jedna od najljepših i najmodernijih u cijeloj državi. Slika i prilika grada koja je danas, gotovo šest desetljeća nakon što je otvorena, sve samo to ne.
Godine nemara učinile su svoje, pijaca je danas u blago rečeno, derutnom stanju – toliko lošem da se i doslovno počela raspadati što dokazuje i događaj od prije svega nekoliko dana kada se komad zida koji se nalazi na gornjoj etaži pijace odlomio te pao s više metara visine, ugrozivši tako sigurnost prolaznika, kupaca ali i prodavača koji se nalaze odmah ispod.
Spomenuti zid, direktor tvrtke „Tržnice Šibenik“, Dalibor Slavica najavio je ubrzo sanirati. Radovi bi prema njegovoj najavi trebali biti gotovi početkom lipnja, no zid, iz kojeg usput budi rečeno, doslovno viri armaturna mreža, tek je kap u moru problema s kojima se svakodnevno suočavaju, kako prodavači tako i kupci.
- Banak mi se nalazi točno ispod zida koji je, kao što vidite i sami u katastrofalnom stanju. Nije, srećom, nikad na mene ništa palo ali da poneki komadić zna doletjeti – to svakako. Razmišljam kupiti šljem i s njim prodavati, nema mi druge – u šali nam govori veseli Slavonac koji jabuke na šibenskoj pijaci prodaje već godinama.
Doista, u kratkoj šetnji pijacom, uvidjeli smo koliko je u zapravo lošem stanju. Zahtijeva taj živopisni prostor, to je neupitno, kompletnu rekonstrukciju, na tragu one koja je napravljena primjerice u Vodicama. Vodička tržnica i ribarnica, više puta nagrađivano arhitektonsko rješenje primjer je na koji bi se i Šibenik trebao ugledati.
- Kako će je uredit kad je u privatnom vlasništvu, Gradu su tu ruke vezane. Vodička pijaca je svemirski brod za ovu našu – komentira jedan od prolaznika koji je u našeg Slavonca zastao kupiti koji kilogram jabuka.
Doista, nevjerojatno zvuči da šibenska pijaca nije vlasništvo grada Šibenika, već poduzetnika, Vlade Čovića. Jedina je to privatna pijaca u cijeloj Hrvatskoj, a u toj činjenici i dio prodavača vidi problem.
- Početkom godine digli su nam i najam, a uvjeti su ostali isti. Da je bar malo nadstrešnice, pa bi na razbijene banke i zažmirili. Liti upeče, a zimi kad okrene bura ka ovih dana – nemoš od leda – kazuje nam jedna od prodavačica na čijem smo banku pronašli mišance, jaja, šparoga ali i domaćeg meda iz Promine.
- Forsiramo turizam - dodaje druga prodavačica - sve je više stranog svita u Gradu a pijaca nam je da se poklopiš ušima od srama – kazuje nam.
Doista, za Grad koji se posljednjih godina etablirao kao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija na obali, ovakva pijaca nije na čast ni ugled. Ako su se velike, stoljetne šibenske tvrđave mogle rekonstruirati, pa valjda može i mala pijaca. Valjda ćemo i to dočekati.
