- Ako želimo inkluzivne škole, trebamo pomoćnike s reguliranim statusom i dostojnom plaćom! Naša ih djeca trebaju - objavila je Udruga Aurora Šibenik na svojoj Facebook stranici i jasno dala do znanja da je uz pomoćnike u nastavi koji su tog dana prosvjedovali na Trgu svetog Marka u Zagrebu tražeći da konačno postanu dio obrazovnog sustava sa svim radnim pravima. Aurora je udruga koja okuplja osobe oboljele od cerebralne paralize, dječje paralize i ostalih oblika tjelesnog invaliditeta. Trenutno su u udruzi 32 obitelji, roditelji i njihova djeca u dobi od dvije do 34 godine, ukupno ih je oko stotinu.
Stalna zabrinutost
- Pomoćnici u nastavi u nezavidnom su položaju, s mizernim plaćama i radom na određeno vrijeme, dok traje školska godina. To su osobe s posebnom empatijom kad su spremni raditi s djecom s poteškoćama, a u tako nepravednim uvjetima. Država je ta koja treba riješiti njihov status, osigurati im primjerene plaće i sva prava iz radnog odnosa. Nedavno je naša udruga sudjelovala na tri tematske radionice za područje "Zdravstvo i socijalna uključenost" u sklopu procesa izrade Plana razvoja Šibensko-kninske županije za razdoblje 2021.-2027., koje je organizirala županijska Razvojna agencija. I tu smo naveli problem s ovakvim načinom osiguravanja pomoćnika, asistenata, u nastavi i osobnih asistenata, dok sam pojam asistenti u vrtiću još nije ni razvijen pa taj dio za sada pokriva treći odgojitelj. Dok je status pomoćnika u nastavi ovakav kakav je godinama, roditelj čije je dijete s poteškoćama uključeno u redovni školski sustav, ne zna hoće njegovo dijete sljedeće školske godine imati asistenta.
Nema kontinuiteta, a da pomoćnici imaju stalni radni odnos i pristojne plaće, svi bismo bili zadovoljniji. Ili, nije li nebulozno da pomoćnike u nastavi kao i osobne asistente osiguravaju udruge kroz projekte koji se provode jednu do dvije godine, ne znajući hoće li nakon toga biti raspisani novi natječaji. Puno je tu problema koje treba rješavati generalno, na nacionalnoj, državnoj, razini. Jako me smeta i to što se osobe s poteškoćama u školi oslobađa tjelesne i zdravstvene kulture i to je nešto što treba mijenjati – kaže Marijana Rajić, predsjednica Aurore, majka djevojke Nike (21) koja od rođenja boluje od cerebralne paralize. Dodaje da su na tematskim radionicama ukazali i na druge probleme vezane uz osobe s poteškoćama, te vjeruju da će ući u Plan razvoja ŠKŽ za razdoblje 2021.-2027., koji u konačnici treba prihvatiti Skupština ŠKŽ.
Predstavnici u odboru
- Ukazali smo na potrebu poboljšanja sustava rane intervencije, na nedovoljan broj liječnika specijalista, logopeda i radnih terapeuta u zdravstvenom sustavu. Među ostalim ukazali smo i na probleme s kvalitetom izvođenja fizikalne terapije na kuću, koja nije jednaka u svim područjima županije kao i na nedovoljan broj stručnih timova u školskim i predškolskim ustanovama. Među ostalim tu je i potreba za stambenim zajednicama za osobe s invaliditetom, potreba za privremenim smještajem ili educiranim njegovateljima u slučaju kad roditelji moraju u bolnicu i nema tko brinuti o osobama sto posto ovisnima o tuđoj pomoći. Prošle godine smo sudjelovali i u izradi Strategije razvoja Grada Šibenika i imat ćemo predstavnike u odboru za praćenje njezinog provođenja. Dakle, opet će se moći čuti "naš glas" u trenutku kad na neki problem treba ukazati ili ako se nešto iz usvojene strategije ne provodi - rekla je Marijana.
Krajem ožujka Marijana je zajedno sa predstavnikom Saveza športova osoba s invaliditetom (OSI) Šibensko-kninske županije bila na predstavljanju Strategije razvoja parasporta u RH za razdoblje od 2022. do 2030. godine, koje je organizirao Hrvatski paraolimpijski odbor (HPO).
- Do sada nije postojala strategija razvoja parasporta u našoj zemlji, a informacije koje smo dobili su nas iznenadile. Prema podacima HPO-a u Hrvatskoj ima 586.153 osobe s invaliditetom, a procjena je da bi ih se moglo oko 175.000 uključiti u neki od sportova.
Iskreno, šokirao me je podatak da u Šibensko-kninskoj županiji živi 18.463 osobe s invaliditetom, što je 18,6 posto stanovništva i nalazimo se pri vrhu ljestvice u Hrvatskoj. A jako mali broj je uključen u sportske aktivnosti. Inače, Županijski savez OSI Šibensko-kninske županije okuplja devet klubova, više od pola su klubovi koji nisu registrirani kao paraklubovi već imaju integraciju parasportaša u klub, u pravilu kroz neke projekte koji prođu na natječaju raznih fondova i traju određeno vrijeme.
U ovom trenutku ni jedan od ovih klubova nema zaposlenog trenera i to je područje na kojem će se trebati puno raditi. Recimo, naša su djeca uključena u Karate klub OSI Krka Šibenik, imamo u klubu devet članova, oni treniraju i sudjeluju na natjecanjima, osvajaju medalje i postižu izvrsne rezultate. Imali smo košarku u kolicima, danas ih pola trenira u Splitu, pola u Zadru i ideja je da na jesen ponovo krenemo ukoliko osiguramo dovoljan broj igrača. Klub nije ugašen i vjerujemo da će se ponovo aktivirati. Imamo boćarski klub, Udruga slijepih ima pikado, a malo se za to zna.
Svakako, na tom polju treba se više angažirati, osigurati sredstva za rad klubova, jer ne može se baš sve temeljiti na volonterizmu i, naravno, osigurati uvjete za rad te potaknuti osobe s poteškoćama da se uključe u sportske klubove – ističe Marijana Rajić.
Prepreka je previše
Dodaje da su sada zainteresirani i za jednu novu sportsku priču: ronjenje za osobe s invaliditetom i desetak ih je izrazilo želju da bi se time bavilo. No, za ronjenje treba imati licenciranog instruktora ronjenja za osobe s invaliditetom kojih u Hrvatskoj nema, treba nabaviti posebnu opremu koja je jako skupa, dobiti razne dozvole i liječničke svjedodžbe da osoba smije roniti, a u Šibeniku se takvu svjedodžbu ne može ishodovati jer nema stručnog kadra.
- Prepreka je previše, a osoba s poteškoćama je sve više. Svakodnevno nam se javljaju novi, u zadnje vrijeme često su to roditelji djece s autizmom kojima naša udruga, nažalost, ne može pomoći, a udruga osoba s dijagnozom autizma u Šibeniku nema. Mi smo se opredjelili za pružanje pomoći djeci s tjelesnim invaliditetom, uporni smo, imamo snage i činimo sve da našoj djeci pružimo sve što imaju osobe bez poteškoća. Zato vjerujem da ćemo i priču s ronjenjem jednog dana pretvoriti u djelo - ističe Marijana Rajić.
Udruga Aurora je u ožujku ušla u devetu godinu vrlo aktivnog rada, njezini članovi uključeni su u brojne aktivnosti i projekte, ne prihvaćaju prepreke i ako se u kojem slučaju "nađu pred zidom", ipak nalaze izlaz, "zoru" ili "svitanje", što sam naziv udruge govori. Sve u cilju, kaže Marijana, osiguravanja kvalitetnijeg života te boljeg i pravednijeg položaja invalidnih osoba u zajednici. Nakon što su dvije godine zbog pandemije koronavirusa bili primorani aktivnosti svesti na minimum, zatvoriti se u "četiri zida", ponovo su "živnuli". Ponovo su krenuli s kretivnim radionicama, partneri su na više projekata.
Halliwick tečaj
- Odavno smo shvatili da nam je bolje biti partner na projektu nego nositelj projekta, jer bi se time "zabili" u papire. U udruzi nemamo zaposlenih, ali se kao partneri aktivno uključujemo u svaki projekt koji nam tu mogućnost pruža. Ustvari, stava smo da kao roditelji više na taj način možemo naučiti i učiniti za našu djecu. Evo, jedna od aktivnosti u koju smo bili uključeni u travnju, je sudjelovanje na naprednom Halliwick tečaju u Orahovici u okviru OF Erasmus+ LETSWIM programa, u organizaciji Plivačkog Kluba Natator.
Na ovom tečaju smo se usmjerili na djecu i mlade s autizmom i cerebralnom paralizom. Za Halliwick terapiju treba bazen dubine 1,4 metra da bismo ju mogli primjenjivati, kojeg na području naše županije nemamo. Gradski bazen u Crnici kojeg koristimo je olimpijski, a za Halliwick terapiju zapravo bismo mogli koristiti samo hotelski bazen. Vidjet ćemo… Pred nama je ljeto, naći ćemo plažu koja je ravna, odgovarajuće dubine i krenuti s tom terapijom. Za sve treba dobra volja, a mi je imamo. Uz to, nadamo se da će se jednog dana pojaviti i neka hotelska kuća ili hotel koji će nam ustupiti bazen na korištenje i omogućiti našoj djeci provođenje Halliwick terapije - govori Marijana Rajić.
Sudjelovali su i u projektu "Volonterizam i budućnost turizma u Hrvatskoj" koji je usmjeren na osobe s poteškoćama koje dolaze u Hrvatsku kao turisti. Cilj projekta je da volonteri osobama s invaliditetom, posebno osobama u invalidskim kolicima, budu - uvjetno rečeno - na raspolaganju dok borave u našem gradu ili županiji te im ponude određene sadržaje.
Suradnja sa šibenskom Vinoplod Vinarijom
Udruga Aurora poznata je i prepoznatljiva i po svojim kreativnim radionicama, a svoje su uratke izlagali na sajmovima i u raznim prigodama (prije korone op.a.). Ponovo se sada mogu okupljati u svojem prostoru u Ulici kralja Zvonimira 126 i organizirati različite radionice. Krajem prošle godine, na inicijativu Vinoplod Vinarije Šibenik, došlo je do hvale vrijedne suradnje. Članovi udruge ručno oslikavaju plastične čepove za boce u znaku šibenske kape, u Vinariji ih pakiraju u plastične vrećice, stavljaju etiketu na kojoj piše Made with love (napravljeno s ljubavlju), Vinoplod i Aurora sa znakom invalidskih kolica.
- Čepovi služe za zatvaranje butelja vina nakon njihovog otvaranja, a prodaju se u Vinoplodovom diskontu kao suvenir. Vinoplod osigurava čepove, a dio prihoda od prodaje uplaćuju nama kao donaciju, što mi koristimo za kupnju boja, kistova i ostalog materijala za bojanje čepova - kaže Marijana Rajić.
